Draga Mastilović

Draga (Simatov) Mastilović (Izgori kod Gacka, Istočna HercegovinaLjevišta, Gornja Morača 1877) je bio srpski hajdučki četovođa.

Draga Mastilović
Mesto rođenjaIzgori kod Gacka
 Osmansko carstvo
Datum smrti1877.
Mesto smrtiLjevišta, Gornja Morača
 Osmansko carstvo

ŽivotUredi

Rođen u selu Izgori kod Gacka u Hercegovini, u drugoj polovini 18. vijeka. Rano je postao poznat kao hajduk i vođa hajdučke čete. Četovao je po Hercegovini i Bosni. Ucijenjen je od strane Turaka, a prilikom pokušaja njegovog hvatanja u Izgorima, krajem 18. vijeka, zajedno sa braćom ubio je dvanaest Turaka, a zatim uskočio u Ljevišta u Gornju Moraču među uskoke. Odatle je kao četovođa uskakao u Hercegovinu i Bosnu, te plijenio i ubijao Turke. Ubrzo je postao jedan od najpoznatijih moračkih uskoka, zajedno sa Jakšom Gačaninom, Mijatom Kotlicom i drugima. Posebno se istakao u bojevima Moračana sa Turcima 1795. i 1820. godine, kada su Turci napadali Moraču. Za njegovo ime vezano je bezbroj anegdota i priča, a među njima je i ona da je posjekao preko devedeset turskih glava. Između ostalog, posjekao je na planini Zelengori poznatog turskog zulumćara Hadžiju Zvizdića, a sa njegovom sabljom, koju je tada zaplijenio, kasnije je izlazio na megdane. Izlazio je na megdan i jednom Turčinu da zamijeni vladiku Petra Prvog Petrovića (sv. Petar Cetinjski), koga je ovaj Turčin izazvao na megdan, a pošto je dobio megdan, vladika ga je blagoslovio. Opjevan je u nekoliko junačkih epskih pjesama ("Boj na Morači 1820. godine“, „Jakši Gačaninu“ itd.) Umro je u dubokoj starosti, 1877. godine, u Ljevištima gdje mu zemni ostaci i sada počivaju. Dragini potomci su gornjemoračko bratstvo Dragići, te Mastilovići u Mokrome (Drobnjak) i nekoliko kuća Mastilovića u Gacku. Zajedno sa Dragom četovala su i njegova braća, a posebno je kao uskok, ali i kao guslar i pjesnik, ostao poznat njegov brat Leka Mastilović. Od Leke je Sima Milutinović Sarajlija (1791-1874), srpski pisac i Njegošev učitelj, zapisivao na Cetinju epske junačke pjesme. Leka je svoj čitluk u Izgorima sa majdanom mlinskog kamena poklonio manastiru Dobrićevo.

Izvori i literaturaUredi

  • Čedomir Baćović, Pomenik crnogorskih i hercegovačkih ratnika i prvaka (1500 - 1918), Nikšić 1999, str. 124;
  • Andrija Luburić, Drobnjaci pleme u Hercegovini, Beograd 1930;
  • Komnen Bećirović, Moračka Epopeja, 2006;
  • S. M. Ostojić, Mastilovići - Kazivanja i Sjećanja, 2002;
  • S. M. Sarajlija, Istorija Crne Gore, 1835;
  • S. M. Sarajlija, Pjevanija crnogorsko hercegovačka, Univerzitetska riječ, Nikšić, 1990;
  • Arhimandrit Leontije Ninković, Hronologija Manastira Dobrićevo, 1905;
  • Obrad Višnjić, Golija i Golijani, Trebinje 1987, str. 49.
  • Čedomir Baćović, Hercegovci u bunama i ustancima 1482-1882, Nikšić 2010.
  • Radomir Mastilović, Antologija porodice Mastilović, Sarajevo, 1991.