Dusa Makdaf (rođena 18. oktobra 1945) je engleski matematičar koja radi na simplektičkoj geometriji. Ona je prvi dobitnik Rut Litl Sater nagrade za matematiku, bila je Neter predavač, i prijatelj je Kraljevskog društva.

Dusa Makdaf
Datum rođenja(1945-10-18)18. oktobar 1945.(78 god.)
Mesto rođenjaLondonUjedinjeno Kraljevstvo

Detinjstvo, mladost i edukacija uredi

Margaret Dusa Vadington rođena je u Londonu, Engleska, 18. oktobra 1945. kao ćerka Edinburškog arhitekte Margaret Džastin Blanko Vajt, druge žene biologa Konrada Hala Vadingtona, Dusinog oca[1]. Njena sestra je antropolog Karolina Hampfri, i ima starijeg polu brata C. Džejka Vadingtona iz prvog braka njenog oca. Njena majka je ćerka Amber Rivs, zabeleženog feministe, autora i ljubavnice H.G. Velsa. Makdafova je odrasla u Škotskoj gde je njen otac bio profesor genetike na Univerzitetu u Edinburgu. Makdafova se edukovala u školi Svetog Džordža za devojke u Edinburgu, iako je standard bio niži od odgovarajuće muške škole, Edinburške akademije, Makdafova je imala odličnog učitelja matematike[2].

Nakon što je odbila stipendiju na Univerzitetu u Kembridžu da bi ostala sa svojim dečkom u Škotskoj, krenula je na Univerzitet u Edinburgu[2]. Diplomirala je 1967, prešavši na Girton Koledž, Kembridž, na doktorske studije. Tamo, pod vođstvom matematičara Džordža A. Rida, Makdafova je radila na problemima funkcionalne analize. Rešila je problem Von Numanove algebre, konstruisati beskonačno mnogo različitih faktora tipa II1, i objavila svoj rad u Analima matematike.

Nakon što je završila svoj doktorat 1971, Makdafovoj je bilo dodeljeno dvogodišnje prijateljsko postdoktorsko naučno istraživanje na Kembridžu. Prateći svog muža, književnog prevodioca Dejvida Makdafa, otišla je u šestomesečnu posetu Moskvi. Njen muž je proučavao ruskog simbolistu Inokentija Anenksija. Iako Makdafova nije imala planova[3], ispostavilo se da je putovanje bilo matematički značajno za nju. Tamo je upoznala Izraela Gelfanda, koji je u njoj probudio veće poštovanje prema matematici[2][4].

Nakon povratka u Kembridž, Makdafova je počela da prisustvuje lekcije iz topologije Frenka Adamsa i bila je pozvana da predaje na Univerzitetu u Jorku. 1975. odvojila se od svog muža, a razveli su se 1978. godine.[1][5] Na Univerzitetu u Jorku je „napisala drugi doktorat”[3] dok je radila sa Graemom Segalom. U ovo vreme se za nju otvorilo mesto na Masačusetskom tehnološkom institutu (MIT), rezervisano za ženske matematičare u poseti. Njena karijera matematičara se dalje razvila dok je bila na MIT-u, i bila je prihvaćena na Univerzitet naprednih studija, gde je radila sa Segalom na Atijah-Segalovoj teoremi. Zatim se vratila u Englesku gde je počela da predaje na Univerzitetu u Varviku[6].

U ovo vreme je upoznala matematičara Džona Milnora koji je bio na Univerzitetu u Prinstonu. Da bi živela bliže njemu postala je asistent na Stoni Bruk univerzitetu[3]. Kao nezavisni matematičar, počela je da radi na relaciji između difeomorfizma i klasifikacionog prostora za folijacije. Od tada je radila na simplektičkoj topologiji. U proleće 1985, Makdafova je bila na Institutu viših naučnih istraživanja u Parizu da proučava rad Mikaela Gromova na eliptičnim metodama. Od 2007, držala je Helen Litl Kimel stolicu na Barnard Koledžu.

1984. Makdafova se udala za Džona Milnora, matematičara na Stoni Bruk univerzitetu, dobitnika Fildsove medalje, Volfove nagrade i laureata Abelove nagrade[1][5][7].

Rad i istraživanje uredi

U poslednjih trideset godina, Makdafova je doprinela razvoju na poljima simplektičke geometrije i topologije. Dala je prvi primer simplektičkih formi na zatvorenom ? koje su kohomologne ali nisu difeomorfne i takođe klasifikovala racionalne i četvoroslojne simplektike, zajedno sa Fransoaom Lalondom[8]. Skorije, delimično sa Suzan Tolman[9], proučavala je primenjivanje metoda simplektičke topologije na teoriji Hamiltonovih torusnih akcija.

Takođe je radila na ugrađivanju kapaciteta četvorodimenzionalnih simplektičkih elipsoida, sa Feliksom Šlenkom[10], što je postavilo dosta interesantnih pitanja u teoriji brojeva. Takođe je to otkrilo povezanost između kombinatorike J-holomorfnih krivi i brojeva koji se pojavljuju kao indeksi u ugrađenoj kontaktnoj homologiji[5][7]. Sa Kejtrin Virhajm, takođe je dovela u pitanje osnovu klasičnog dokaza u simplektičkoj geometriji[11].

Sa Dietmarom Salamonom bila je koautor dve knjige Uvod u simplektičku topologiju[12] i J-holomorfne krive i simplektička topologija.[13][14]

Počasti i priznanja uredi

Makdafova je bila prvi dobitnik Saterove nagrade 1991. za njen rad na simplektičkoj geometriji; ona je prijatelj Kraljevskog društva (1994), Neter predavač(1998) i član Nacionalne akademije nauka Sjedinjenih država(1999). 2008. izabrana je za odgovarajućeg prijatelja Edinburškog kraljevskog društva[15]. Bila je plenarni predavač na Međunarodnom matematičkom kongresu 1998. 2012 postala je prijatelj Američkog matematičkog društva[16]. 1999. godine je postala prva žena Hardi predavač, što je nagrada Londonskog matematičkog društva[17]. Takođe je članica Evropske akademije[18], i deo prijatelja Asocijacije žena u matematici iz 2019[19].

2010. dodeljena joj je Senior Bervik nagrada Londonskog matematičkog društva[20]. Uručena joj je AMS Liroj P. Stil nagrada za matematičko izlaganje za 2017. godinu.[21] u 2018. dobila je Silvesterovu medalju od Kraljevskog društva[22].

Reference uredi

  1. ^ a b v McDuff, Prof. (Margaret) Dusa. Who's who. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-954088-4. doi:10.1093/ww/9780199540884.013.U25578. 
  2. ^ a b v „Biographies of Women Mathematicians: Dusa McDuff”. Pristupljeno 5. 12. 2012. 
  3. ^ a b v „Dusa McDuff: Some Autobiographical Notes”. Stony Brook University. Pristupljeno 5. 12. 2012. 
  4. ^ „University of St. Andrews: Dusa McDuff”. Arhivirano iz originala 20. 09. 2011. g. Pristupljeno 30. 11. 2012. 
  5. ^ a b v Donald J. Albers & Gerald L. Alexanderson Fascinating Mathematical People: interviews and memoirs, "Dusa McDuff", . Princeton University Press. 2011. str. 215—39. ISBN 978-0-691-14829-8.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  6. ^ Makdaf, Dusa. „Symplectic Structures – A New Approach to Geometry”. Asocijacija žena matematičarki. Arhivirano iz originala 06. 01. 2014. g. Pristupljeno 5. 12. 2012. 
  7. ^ a b L. Polterovich, "Focus on the scientist: Dusa McDuff"
  8. ^ „Université de Montréal Département de mathématiques et de statistique: Lalonde, Francois”. Université de MontréalDépartement de mathématiques et de statistique. Pristupljeno 5. 12. 2012. 
  9. ^ „Susan Tolman”. UIUC. Arhivirano iz originala 13. 11. 2012. g. Pristupljeno 5. 12. 2012. 
  10. ^ „Felix Schlenk”. Mathematics Genealogy Project. Pristupljeno 5. 12. 2012. 
  11. ^ Hartnet, Kevin (9. 2. 2017), „A Fight to Fix Geometry's Foundations: When two mathematicians raised pointed questions about a classic proof that no one really understood, they ignited a years-long debate about how much could be trusted in a new kind of geometry”, Quanta 
  12. ^ Introduction to Symplectic Topology, 2nd edition, Oxford U. Press”. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 20. 07. 2019. 
  13. ^ Elijašberg, Jakov (2007). „Review: J-holomorphic curves and symplectic topology by Dusa McDuff and Dietmar Salamon” (PDF). Bull. Amer. Math. Soc. (N.S.). 44 (2): 309—315. doi:10.1090/s0273-0979-06-01132-3. 
  14. ^ Lelon, Fransoa (1996). „Review: J-holomorphic curves and quantum cohomology by Dusa McDuff and Dietmar Salamon” (PDF). Bull. Amer. Math. Soc. (N.S.). 33 (3): 385—394. doi:10.1090/S0273-0979-96-00668-4. 
  15. ^ „Professor Dusa Margaret McDuff FRS CorrFRSE FAAAS - The Royal Society of Edinburgh”. The Royal Society of Edinburgh (na jeziku: engleski). Pristupljeno 28. 1. 2018. 
  16. ^ List of Fellows of the American Mathematical Society, preuzeto 4. 02. 2013.
  17. ^ „List of recent Hardy Lecturers”. Londonsko matematičko društvo. Pristupljeno 17. 1. 2018. 
  18. ^ Member profile: Dusa McDuff, Evorpska akademija, Pristupljeno 22. 9. 2015 
  19. ^ 2019 Class of AWM Fellows, Asocijacija za žene u matematici, Pristupljeno 8. 1. 2019 
  20. ^ „List of LMS prize winners”. London Mathematical Society. Pristupljeno 17. 1. 2018. 
  21. ^ AMS Leroy P. Steele Prize for Mathematical Exposition
  22. ^ Sylvester Medal 2018