Evropska vojska ili Vojska Evropske unije su termini za hipotetičku vojsku Evropske unije koja bi zamenila Zajedničku bezbednosnu i odbrambenu politiku i prevazišla bi predloženu Evropsku odbrambenu uniju. Trenutno ne postoji takva vojska, a odbrana je stvar država članica EU.

Pozadina uredi

Ideja o Evropskoj vojsci prvi put se raspravljalo 1950. Predložila ju je Francuska koja bi se sastojala se od zemalja unutrašnje šestorke (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Holandija i Zapadna Nemačka), čija bi se ojačala odbrana protiv sovjetske pretnje bez direktnog prenaoružavanja Zapadne Nemačke posle Drugog svetskog rata. Godine 1952. potpisan je Ugovor o osnivanju Evropske odbrambene zajednice, ali ga potpisnice nisu ratifikovale.[1]

 
Komandanti misije EUFOR-a razgovaraju o taktici. Zastava EU je jasno prepoznatljiva kao amblem na rukavima uniformi.

Međutim, tokom Hladnog rata, Zapadni blok se oslanjao na NATO za odbranu, sprečavajući razvoj evropske odbrandbene saradnje.[2] Neposredno nakon „pada komunizma“, odbrambeni aparat je bio zaokupljen širenjem NATO-a na bivši Istočni blok. Ideja o evropskoj vojsci postala je popularna nakon napada 11. septembra 2001. i uključivanja NATO-a u sukobe van Evrope. U fenomenu koji se naziva diverzifikacija evropske bezbednosti, NATO je postao odgovoran za „tvrde” pretnje, dok je Evropska unija preuzela veću ulogu u „mekim” pretnjama, uključujući održavanje mira na zapadnom Balkanu.[2] Lisabonski ugovor iz 2007. takođe je unapredio integraciju odbrane u EU.[2] Ovo je dovelo do podrške Evropskoj odbrambenoj uniji, koja bi bila korak više u saradnji od trenutne Zajedničke bezbednosne i odbrambene politike.[3]

Nemačka i Holandija su 2019. aktivirale 414 tenkovski bataljon, prvi koji je uključivao vojnike iz dve zemlje EU. Bataljon je nastao jer Nemačka nije imala dovoljno vojnika, dok je Holandija nedostajala tenkovskih sposobnosti. Ovo je opisano kao korak ka Evropskoj vojsci.[4]

Prema sadašnjem aranžmanu, ne postoji vojska EU, a odbrana je rezervisana za države članice.[5]

Karakteristike uredi

Termin „Evropska vojska“ je nejasan i nije sasvim jasno šta bi podrazumevao.[6] Povećanje integracije učinilo bi bezbednost efikasnijom i jeftinijom za države članice.[3]

Podrška uredi

Francuski predsednik Emanuel Makron i bivša nemačka kancelarka Angela Merkel izrazili su podršku zajedničkoj Evropskoj vojsci. Makron je tu ideju podržao 2018, nakon što su se Sjedinjene Američke Države povukle iz Sporazuma o nuklearnim raketama srednjeg dometa i u jeku skepticizma bivšeg američkog predsednika Donalda Trampa prema atlantizmu.[7] Ostali evropski političari koji su izrazili podršku su bivši francuski premijer Alen Žipe (1996),[8] bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni, predsednik Evropske komisije Žan Klod Junker, bivši češki premijeri Miloš Zeman i Bohuslav Sobotka i mađarski premijer Viktor Orban. Evropska vojska je na zvaničnom programu Evropske narodne partije.[9]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Pastor-Castro, Rogelia (2006). „The Quai d'Orsay and the European Defence Community Crisis of 1954”. History. 91 (3): 386—400. JSTOR 24427965 . doi:10.1111/j.1468-229X.2006.00371.x. 
  2. ^ a b v Basov, Fyodor (25. 9. 2019). „Is Europe ready for its own army?” (na jeziku: engleski). World Economic Forum, in collaboration with the Valdai Discussion Club. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  3. ^ a b Barbière, Cécile (9. 6. 2017). „France joins Commission in backing European Defence Union”. Euractiv. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  4. ^ Bennhold, Katrin (20. 2. 2019). „A European Army? The Germans and Dutch Take a Small Step”. The New York Times. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  5. ^ „EU army myth: what is Europe really doing to boost defence?”. European Parliament (na jeziku: engleski). 24. 6. 2019. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  6. ^ Franke, Ulrike Esther (3. 12. 2018). „The "European army", a tale of wilful misunderstanding”. European Council on Foreign Relations. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  7. ^ Maïa de La Baume and David M. Herszenhorn (13. 11. 2018). „Merkel joins Macron in calling for EU army to complement NATO”. Politico. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  8. ^ James, Barry (14. 3. 1996). „Juppé Calls for a Large European Army Capable of Acting Without U.S.”. The New York Times. International Herald Tribune. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  9. ^ Gros-Verheyde, Nicolas (16. 11. 2018). „European army: No longer a taboo subject”. Euractiv. Pristupljeno 7. 5. 2020.