Edvard Munk

норвешки уметник

Edvard Munk (norv. Edvard Munch;[1] Loten, 12. decembar 1863Ekeli, 23. januar 1944) bio je norveški umetnik. Munk je tipičan predstavnik ekspresionizma u slikarstvu.

Edvard Munk
Edvard Munk
Lični podaci
Datum rođenja(1863-12-12)12. decembar 1863.
Mesto rođenjaLoten, Norveška
Datum smrti23. januar 1944.(1944-01-23) (80 god.)
Mesto smrtiOslo, Norveška
Umetnički rad
PravacEkspresionizam, Simbolizam
Najvažnija dela

Munk se služi linijama koje se izdužuju i povijaju, kao i tonovima boja koje deluju melanholično. Takvu atmosferu stvorio je na slikama „Krik“, „Teskoba“, „Na mostu“. Proslavio se u Nemačkoj u 20. veku, te na tamošnje slikare ekspresioniste izvršio znatan uticaj. Prilikom slikanja slike „Krik“ bio je inspirisan crvenim nebom od erupcije vulkana Krakatau u Indoneziji 1883. na drugom kraju sveta.

Sredinom decembra 2006. godine stručna komisija je zvanično objavila da je Munkovo najpoznatije delo „Krik“, nepovratno oštećeno dok se nalazilo u posedu kradljivaca koji su ga predugo izložili štetnom dejstvu vlage.

Biografija uredi

Njegovi roditelji, Kristijan Munk i Laura Katarina Bjolstad, poreklom su iz Lotena, ali kada je Edvard imao samo jednu godinu, 1864. godine, njegova majka je obolela od tuberkuloze i zbog toga se sele u Oslo.[2] Vrlo ga je potreslo kada je sa pet godina ostao bez majke, a još dublje je na njega uticala smrt starije četrnaestogodišnje sestre Joane Sofi 1877. godine. Njena smrt ga je podstakla da stvori neka od njegovih najpoznatijih slika i grafika, poput Bolesnog deteta (1885/86).

Edvard Munk je takođe bio krhkog zdravlja, često bolestan, izolovan i usamljen kao dete. Rastao je u siromaštvu, okružen bedom i društvenim problemima. Izrastao je u večito nespokojnog, pomalo morbidnog pesimistu. Plašila ga je samoća ljudskog bića, podjednako u gužvi velegrada kao i pred uznemirujućom veličinom prirode. Živeo je pod stalno potisnutim osećanjem panike i straha od bolesti i smrti.

Bio je u vezi sa udatom ženom. Dane je provodio u kockarnicama, rasipništvu, a kasnije nije imao za osnovne potrebe. Podlegao je raznim porocima, među ostalom i alkoholizmu. Bio je okružen opsesijama, bolešću, ljubomorom, paranojom i mnogim drugim problemima. Pretrpeo je zdravstvene probleme sa očima, koji su u jednom period njegovog života uslovili i pojavu slepila. Takođe je dočekao i smrt oca na čiju sahranu nije otišao. Sve su to bili samo neki od faktora na putu ka dubokom stanju depresije i melanholije.[3]

Slikarstvo uredi

Sva raspoloženja Munk prenosi na platno, služeći se linijama koje se izdužuju i povijaju, kao i tonovima boja koje deluju melanholično. Počeo je da slika sa dvanaest godina. Prvi radovi su bili pod uticajem impresionizma, enterijeri njegove sobe, a kasnije formira svoj lični stil, pri čemu stavlja akcenat na ljudske emocije. Sestrina smrt je na njega snažno uticala jer je bio blizak sa njom. Većinu vremena je provodio u kući, što se odrazilo na njegovu umetnost, jer su upravo motivi smrti, bolesti, unutrašnjosti doma i pogledi sa prozora, česti na njegovim slikama.

Godine 1880, upisao je studije Tehničkog fakulteta u Oslu, ali već sledeće godine to napušta i posvećuje se slikarstvu. Dogodine počinje da uči slikarstvo, 1881. godine na Kraljevskoj školi za dizajn. Međutim, tamo mnogo improvizuje i dolazi u sukob sa svojim profesorima, pa i tu školu napušta o kratko vreme. Priključuje se grupi samostalnih slikara čiji je cilj bio prodiranje u najskrivenije i najdublje delove psihe. Počinje da pravi manje izložbe, ali nije bio posebno zapažen. U Berlinu 1892. godine je imao svoju prvu veliku izložbu u inostranstvu i, ujedno, prvi veliki skandal. I ta izložba bila je, zapravo, prekretnica u njegovom životu. Izložba je proglašena „uvredom umetnosti“, novine su bile pune negativnih kritika, ali sve je to, u stvari, doprinelo njegovoj promociji.

 
Edvard Munk, Krik

Edvard Munk je često varirao istu temu u različitim likovnim tehnikama, od crteža i gvaša, preko različitih grafičkih tehnika do ulja na platnu. U poznijim godinama Edvard Munk je bio više vezan za Norvešku i manje zainteresovan za izložbe van skandinavskih zemalja. Za vreme okupacije u Drugom svetskom ratu bila mu je ponuđena saradnja, ali je odbio da bude član umetničkog saveta koji su obrazovali kvislinzi. Umro je u Ekeliju 23. januara 1944. godine ne dočekavši oslobođenje Norveške.

Dela uredi

Munkovo najpoznatije delo jeste Vrisak ili Krik, a pored toga, značajnija su i Vampir, Oko u oku, Bolesno dete, Friz života (ciklus od 20 slika koje je Munk smatrao za svoje kapitalno delo), Dan posle, Anksioznost, Pepeo, Na mostu itd.

Krik Edvarda Munka jedna je od značajnijih slika ekspresionističkog pokreta. Danas se koristi kao simbol za duševnu bol, simbol očaja, samoće, neshvaćenosti, melanholije i praznine. To je najpoznatija Munkova slika i postoji više njenih verzija. Slika bukvalno predstavlja izraz Munkove lične neuroze, te opisuje panični krik u pomerenom prizoru zbog mentalnog otuđenja. Na aukciji dostiže vrednost preko 80 miliona američkih dolara. Više puta je bila na meti lopova. Munk je opisao nastanak ove slike sledećim rečima:


 
Edvard Munk, Madona

Reference uredi

  1. ^ Wells 2008.
  2. ^ „Edvard Munk“, maturskiradovi.net, 2. jun 2010. Pristupljeno 16. marta 2014.
  3. ^ „Edvard Munk – Vrisak u službi melanholike“, Mary Jane, akuzativ.com, 5. mart 2012. Pristupljeno 16. marta 2014.
  4. ^ „Edvard Munk – Krik“, magaѕin P.U.L.S.E, 14. mart 2012. Pristupljeno 16. marta 2014.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi