Edo Mihevc (rođen kao Eduardo Adolfo Koradini[1]; Trst, 8. jul 1911Izola, 4. jun 1985) je bio slovenački arhitekta i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.

Edo Mihevc
Lični podaci
Datum rođenja(1911-07-08)8. jul 1911.
Mesto rođenjaTrst, Austrougarska
Datum smrti4. jun 1985.(1985-06-04) (73 god.)
Mesto smrtiIzola, SFR Jugoslavija

Biografija uredi

Rođen je 1911. godine u Trstu. Godine 1931, završio je gimnaziju u Ljubljani i nakon toga upisao arhitekturu na Tehničkom fakultetu, gde je diplomirao 1936. godine[2]. Godine 1932, postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Između 1937. i 1940, učestvovao je u nekoliko arhitektonskih projekata.

Nakon okupacije Jugoslavije 1941, pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu. Bio je član Glavnog štaba NOV Slovenije i komandant Četvrte slovenačke brigadeMatija Gubec“.

Nakon završetka rata, od maja do novembra 1945, bio je jugoslovenskli opunomoćenik za Trst i Julijsku krajinu i šef republičkog kabineta ministra za industriju i rudarstvo.

Novembra 1945, postao je vanredni profesor na Katedri za arhitekturu Tehničkog fakulteta u Ljubljani. Godine 1949, zajedno s Miroslavom Gregoričem, osvojio je prvu nagradu za izgradnju indsutrijskog kompleksa „Litostroj“, pri čemu je projektovao i radničko naselje na Litostrojskom putu. Godine 1958, postao je redovni profesor na Univerzitetu. Godine 1969, osvojio je Prešernovu nagradu za arhitektonsko-urbanističko ostvarenje kompleksa Lucija kod Portoroža. Otišao je u penziju 1981. godine i preselio se iz Ljubljane u Portorož, gde je i umro 1985. godine.

Njegov sin je slovenački kompozitor Marko Mihevc.

Arhitektonska dela uredi

  • Grobnica narodnih heroja u Ljubljani, 1949.
  • „Kozolec“, Slovenačka (Titova) cesta, Ljubljana 1955-1957.
  • Poslovna zgrada sindikata i supermarket, Ljubljana 1961.
  • „Metalka“, Ljubljana 1959-1961.
  • poslovna zgrada SCT i Agrotehnika, Ljubljana 1964.
  • poslovna zgrada Avtotehna, Ljubljana 1966.
  • Poslovna zgrada Na trgu, Ljubljana 1972.
  • Holidej In, Ljubljana 1978-1980.
  • Slovenački kulturni dom, Trst 1964.[2]

Odlikovanja uredi

Izvori uredi

  1. ^ Vesna Teržan, "Edo Mihevc - Prvi arhitekt slovenskega modernizma?", Pogledi, 14. september 2011, s. 8, 9.
  2. ^ a b Drago Zdunić, ur. Revolucionarno kiparstvo. „Spektar“, Zagreb 1977. godina, VIII-IX str.