Edo Mihevc
Edo Mihevc (rođen kao Eduardo Adolfo Koradini[1]; Trst, 8. jul 1911 — Izola, 4. jun 1985) je bio slovenački arhitekta i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.
Edo Mihevc | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 8. jul 1911. |
Mesto rođenja | Trst, Austrougarska |
Datum smrti | 4. jun 1985.73 god.) ( |
Mesto smrti | Izola, SFR Jugoslavija |
Biografija uredi
Rođen je 1911. godine u Trstu. Godine 1931, završio je gimnaziju u Ljubljani i nakon toga upisao arhitekturu na Tehničkom fakultetu, gde je diplomirao 1936. godine[2]. Godine 1932, postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Između 1937. i 1940, učestvovao je u nekoliko arhitektonskih projekata.
Nakon okupacije Jugoslavije 1941, pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu. Bio je član Glavnog štaba NOV Slovenije i komandant Četvrte slovenačke brigade „Matija Gubec“.
Nakon završetka rata, od maja do novembra 1945, bio je jugoslovenskli opunomoćenik za Trst i Julijsku krajinu i šef republičkog kabineta ministra za industriju i rudarstvo.
Novembra 1945, postao je vanredni profesor na Katedri za arhitekturu Tehničkog fakulteta u Ljubljani. Godine 1949, zajedno s Miroslavom Gregoričem, osvojio je prvu nagradu za izgradnju indsutrijskog kompleksa „Litostroj“, pri čemu je projektovao i radničko naselje na Litostrojskom putu. Godine 1958, postao je redovni profesor na Univerzitetu. Godine 1969, osvojio je Prešernovu nagradu za arhitektonsko-urbanističko ostvarenje kompleksa Lucija kod Portoroža. Otišao je u penziju 1981. godine i preselio se iz Ljubljane u Portorož, gde je i umro 1985. godine.
Njegov sin je slovenački kompozitor Marko Mihevc.
Arhitektonska dela uredi
- Grobnica narodnih heroja u Ljubljani, 1949.
- „Kozolec“, Slovenačka (Titova) cesta, Ljubljana 1955-1957.
- Poslovna zgrada sindikata i supermarket, Ljubljana 1961.
- „Metalka“, Ljubljana 1959-1961.
- poslovna zgrada SCT i Agrotehnika, Ljubljana 1964.
- poslovna zgrada Avtotehna, Ljubljana 1966.
- Poslovna zgrada Na trgu, Ljubljana 1972.
- Holidej In, Ljubljana 1978-1980.
- Slovenački kulturni dom, Trst 1964.[2]