Ekavski izgovor
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ekavski izgovor (takođe ekavica, ekavština) je jedan od tri izgovora srpskog jezika i jedan od dva koja su prihvaćena u standardnom jeziku. Pored ekavskog, u standardnom jeziku je dozvoljena upotreba još i ijekavskog, dok to nije slučaj sa ikavskim. Danas je ovaj izgovor dominantan u srpskom jeziku, mada u Vukovo doba to nije bio slučaj, niti je njegova jezička reforma tome težila.
Narodni govori koji koriste ekavski izgovor su govori Vojvodine, govori centralne, istočne i južne Srbije, neki govori Slavonije i Istre, a u okviru nekadašnje srpsko-hrvatske jezičke norme i kajkavsko narečje (jezik).
U ekavskim narečjima stari glas jat zamenjuje se glasom e. U mnogim ekavskim dijalektima prisutna je potpuna ekavština, što znači da se svako jat zamenjuje sa e, dok se u ekavskom izgovoru književnog jezika u nekoliko slučajeva jat zamenjuje i sa i (npr. novIji, dolIvati, nIsam, dodIjati itd.).
Pored srpskog, zamena jata glasom e koristi se i u slovenačkom i makedonskom jeziku.
Vidi još
urediLiteratura
uredi- Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.