Enci
Enci (rus. Энцы, engl. Enets) su samojedski narod čiji jezik pripada severnoj grani samojedskih jezika. Naseljavaju istočnu obalu Jeniseja na zapadu sibirskog poluostrva Tajmir u Krasnojarskom kraju Ruske federacije.[1]
| Regioni sa značajnom populacijom | |
|---|---|
 Rusija (Krasnojarska Pokrajina) | 237 (2002) |
 Ukrajina | 26 (2001) |
| Jezici | |
| Enecki, ruski | |
| Religija | |
| Pravoslavlje, šamanizam, animizam | |
| Srodne etničke grupe | |
| Ostali samojedski narodi | |
Populacija
urediPrema rezultatima popisa stanovništva Ruske Federacije, Enaca je 2010. bilo 227.[2] Postoje dve podgrupe Enaca, a to su Enci Tundre i Šumski Enci. Enci Tundre čine oko 2/3 ukupnog stanovništva naroda.
Teritorija
uredi
Tradicionalna teritorija Enaca Tundre je oblast između reka Jenisej i Pjasina.[1] Leti su živeli u tundri između reka Jenisej i Pura, a zimi su odlazili na jug u šumovitu tundru između reka Mala Heta i jezera Pjasino. Šumski Enci su naseljavali šumu između gradova Igarke i Dudinke.[1]
Jezik
urediEnecki jezik pripada severnoj grani samojedskih jezika. Postoje dva dijalekta eneckog, a to su enecki tundre i šumski enecki dijalekat.[1] Enecki jezik je najsličniji neneckom jeziku, od koga se odvojio pre oko 1.000-1.500 godina, nakon čega je imao dodir sa nganasanskim jezikom (jezikom istočnih suseda Nganasana).[3] Početkom 21. veka veliki deo Enaca govori ruskim kao maternjim jezikom, a procenat govornika eneckog je u neprestanom opadanju.
Vera
urediEnci su većinom pravoslavne veroispovesti, ali su održali tradicionalna animistička verovanja i šamanizam.
Izvori
urediLiteratura
uredi- Bolina, D. S.; Helimski, E. A. (2002). „Эneckiй яzыk”. Ur.: V. P. Neroznak. Яzыki narodov Rossii. Krasnaя kniga. Moskva: Academia. str. 378. ISBN 978-5-87444-149-4.