Episkop kruševački David

епископ СПЦ и универзитетски професор

David (svetovno Miroslav Perović; Đurakovac, 17. jul 1953) episkop je kruševački i vanredni profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

David (Perović)
David Perović
Lični podaci
Datum rođenja(1953-07-17)17. jul 1953.(70 god.)
Mesto rođenjaĐurakovac, FNR Jugoslavija

Biografija uredi

David Perović je rođen 17. jula 1953. godine u Đurakovcu, na Metohiji, na prostoru Eparhije raško-prizrenske. Osnovnu školu je pohađao u Istoku, Đurakovcu i Peći. Gimnaziju je završio u Peći (1972).

Bavio se studijama književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a filmskom i televizijskom režijom na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu (1972—1976). Teologiju je studirao na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu (1977—1983).

Monaški postrig je primio u carskoj Lavri Visoki Dečani (1983). Predavao je kao suplent u bogoslovijama Sveta tri jerarha u Krki i Svete braće Kirila i Metodija u Prizrenu (1983—1989).

Pripremao je doktorski rad na temu „Zajednica Duha svetoga po učenju Svetog Vasilija Velikog“, u klasi patrologa Stilijanosa Papadopulosa, na teološkom fakultetu u Atini (1989—1994). Kao asistent, a zatim kao docent, on kontinuirano predaje hrišćansku etiku (sa asketikom) i asketsko bogoslovlje, na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1995—2010). Studija civilizacija slike (simvol, slika, znak), i ostali objavljeni radovi (25), priznati su mu kao ekvivalent magistarskim studijama i radu na matičnom fakultetu (1996).

Bogoslovske predmete dogmatiku i etiku, predavao je na Duhovnoj akademiji Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju (1995—1997).

Bavio se francuskom filologijom na Sorboni i na Francuskoj alijansi za jezike u Parizu (1995—1997. i 1999).

Započeo je doktorski rad na temu „Hristologija Svetog Maksima Ispovednika na osnovu Pisama XII—XV i XIX-og“ (1999) u Školi za visoke studije pri Sorboni, u klasi profesora Alena L-Buljueka, patrologa.

Učestvovao je u crkvenoj misiji za prijem pravoslavnih starokalendaraca Francuza — Oksitanaca (oblast Gaskonja) u krilo Srpske pravoslavne crkve, kao i u pregovorima sa Francuzima, pripadnicima Pravoslavne katoličke francuske crkve (LECOF), radi njihovog prijema u krilo Eparhije za Francusku i zapadnu Evropu.

Doktorski rad na dogmatsko-patrološku temu Pnevmatologija Svetog Vasilija Velikog“, odbranio je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (2002).

Godine 2002. postavljen je za docenta na Katedri za hrišćansku etiku (s asketikom). U međuvremenu je postavljen za predavača na Katedri za asketsko bogoslovlje (opšti smer) matičnog fakulteta (2005—2007).

22. novembra 2020. godine, nakon sahrane Patrijarha srpskog gospodina Irineja na kojoj je služio opelo, testiran je pozitivno na virus korona i prebačen u KBC Dr Dragiša Mišović.[1]

Episkop uredi

Na prolećnom redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC održanom od 16. do 26. maja 2011. godine, jerođakon dr David Perović izabran je za prvog episkopa obnovljene Episkopije kruševačke.

Dana 2. juna (po novom kalendaru) na Spasovdan u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu je rukopoloženje u čin jeromonaha od strane patrijarha srpskog Irineja.

Dana 12. jula, na Petrovdan u Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru proizvođenje u čin protosinđela.

Dana 17. jula, u Hramu Svetog apostola Luke na Košutnjaku od strane patrijarha Irineja proizvođenje u čin arhimandrita.

Ustoličen je 24. jula 2011. u Crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Kruševcu od strane patrijarha srpskog Irineja.[2][3]

Radovi uredi

Svoje radove i prevode objavljuje u crkvenim časopisima, i kod drugih izdavača. Saradnik je na knjigama, udžbenicima, časopisima, monografijama, zbornicima, antologijama, kao i na prevodima (bogoslovski tekstovi, himnografija, veronauka, književnost, teorija i egzegeza filma, filozofija, nauka). Prevodi sa grčkog, francuskog, engleskog i ruskog. Objavljuje knjige.

Sarađivao je u nastanku dokumentarnih filmova i televizijskih emisija i serijala (Bukvar Pravoslavlja, Veroučitelj u kući, Crkva i jezik, Planeta Kosovo, Karžes—vrata Orijenta, Život po Jevanđelju). Saosnivač je i scenarista filmskog studija Naos, pri Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu, i u okviru Izdavačkog fonda AEM/SPC.

Učesnik je domaćih i međunarodnih hrišćanskih skupova i festivala (Beograd, Fruška gora, Ohrid, Struga, Teze, Lavardak, London, Eseks, Torino, Moskva, Optina, Nitrijska pustinja, Roterdam), teoloških i naučnih simpozijuma (Beograd, Atina, Aleksandrupolis, Solun, Pariz, Oksford, Kairo, Jaš, Sibiu, Boze, Srbinje, Zagreb, Peroj) i tribina (Beograd, Novi Sad, Subotica, Požarevac, Prijepolje, Podgorica, Niš, Kragujevac, Lazarevac, Trebinje, Peć).

Vidi još uredi

Reference uredi

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi


-
episkop kruševački
2011.
-