Estrogen

примарни женски полни хормон код сисара, као и лек, одговоран је за развој и регулацију женског репродуктивног система и секундарних полни

Estrogeni pripadaju grupi steroida i predstvaljaju primarni ženski seksualni hormon (prisutni su i kod muških jedinki, ali u manjim količinama).[1] Oni su odgovorni za razvoj i regulaciju ženskog reproduktivnog sistema i sekundarnih polnih karakteristika. Postoje tri glavna endogena estrogena koja imaju estrogenu hormonalnu aktivnost: estron (E1), estradiol (E2) i estriol (E3). Estradiol, estran, je najmoćniji i najzastupljeniji. Drugi estrogen zvan estetrol (E4) proizvodi se samo tokom trudnoće. Ime im potiče od estrus: lat. oestrus, grč. οἶστρος — strast (period plodnosti kod ženki sisara) i gen: stvarati.

Estrogen
Klasa leka
Estradiol, glavni estrogenski polni hormon kod ljudi i široko korišćeni lek.
Identifikatori klase
UpotrebaKontracepcija, menopauza, hipogonadizam, transrodne žene, karcinom prostate, rak dojke, drugo
ATC kodG03C
Biološki ciljEstrogenski receptori (ERα, ERβ, mER receptori (npr., GPER, drugi))
Spoljašnje veze
MeSHD004967
Na Vikipodacima

Estrogeni se sintetišu kod svih kičmenjaka i nekih insekata.[2][3] Njihovo prisustvo kod kičmenjaka i insekata sugeriše da estrogeni polni hormoni imaju drevnu evolucionu istoriju. Kvantitativno, estrogeni cirkulišu na nižim nivoima od androgena kod muškaraca i kod žena.[4] Iako su nivoi estrogena kod muškaraca znatno niži u poređenju sa ženama, estrogeni ipak imaju važnu fiziološku ulogu kod muškaraca.[5]

Kao i svi steroidni hormoni, estrogeni lako difundiraju kroz ćelijsku membranu. Jednom u ćeliji, oni se vezuju i aktiviraju estrogenske receptore (ER) koji zatim moduliraju ekspresiju mnogih gena.[6] Pored toga, estrogeni se vezuju i aktiviraju membranske estrogenske receptore za brzo signaliziranje (mER),[7][8] kao što su GPER (GPR30).[9]

Tipovi uredi

Strukture glavnih endogenih estrogena
 
Estron (E1)
Estriol (E3)
 
Obratite pažnju na hidroksilne (–OH) grupe: estron (E1) ima jednu, estradiol (E2) ima dve, estriol (E3) ima tri, a estetrol (E4) ima četiri.

Steroidni estrogeni uredi

Tri najvažnija estrogena koji se kod žena prirodno javljaju su estron (E1) - proizvodi se tokom menopauze, estradiol (E2) - dominantan kod žena koje nisu trudne, estriol (E3) - primarni estrogen u trudnoći.[10] Oni se u telu proizvode od androgena pomoću enzima.

Ostali estrogeni uredi

Za niz sintetičkih i prirodnih supstanci otkriveno je da poseduju estrogensko dejstvo.

Za razliku od estrogena koje proizvode sisari, ove supstance ne moraju biti steroidi.

Fiziološko delovanje estrogena uredi

 
Referentni rangovi za test krvi na prisustvo estradiola, primarnog tipa estrogena – tokom menstrualnog ciklusa.

Delovanje estrogena je posredovano estrogenskim receptorom (ER), dimerni nuklearnim proteinom koji se vezuje za DNK i kontroliše ekspresiju gena. Poput ostalih steroidnih hormona, estrogen pasivno ulazi u ćeliju gde se vezuje i aktivira estrogenski receptor. Kompleks estrogen:ER vezuje se za specifične sekvence DNK koje se nazivaju elementom hormonskog odgovora da bi se aktivirala transkripcija ciljnih gena (u studiji koja je kao model koristila ćelijsku liniju karcinoma dojke zavisnu od estrogena, identifikovano je 89 takvih gena).[11] Pošto estrogen ulazi u sve ćelije, njegovo delovanje zavisi od prisustva ER u ćeliji. ER se izražava u određenim tkivima, uključujući jajnik, matericu i dojku. Metabolički efekti estrogena kod žena u postmenopauzi povezani su sa genetskim polimorfizmom ER.[12]

Iako su estrogeni prisutni kod muškaraca i kod žena, oni su obično prisutni na znatno višim nivoima kod žena u reproduktivnom dobu. Oni promovišu razvoj ženskih sekundarnih seksualnih karakteristika, kao što su dojke, a takođe su uključeni u zadebljanje endometrijuma i druge aspekte regulacije menstrualnog ciklusa. Kod muškaraca, estrogen reguliše određene funkcije reproduktivnog sistema važne za sazrevanje sperme[13][14][15] i može biti neophodan za zdrav libido.[16]

Fiziološki učinak kod žena:

Sinteza estrogena uredi

 
Steroidogeneza – na donjem desnom kraju prikaza nalaze se estron i estradiol.

Testosteron nastaje tokom procesa koji se označava kao steroidogeneza, a holesterol je prvi molekul u pripadajućem nizu reakcija.

Najveća količina estrogena proizvodi se u nastajućem folikulu jajnika, žutom telu i posteljici. Folikulostimulirajući hormon (FSH) i luteinizirajući hormon (LH) podstiču proizvodnju estrogena u jajnicima. Određenu manju količinu estrogena proizvode i jetra, nadbubrežne žlezde i dojke (ti takozvani sekundarni izvori estrogena jako su važni kod žena u menopauzi).

Sinteza estrogna u jajnicima počinje u premišnim ćelijama unutrašnje teke (folikulski sloj jajnika), sintezom androstendiona iz holesterola. Androstendion je supstanca blagog androgenog učinka. To jedinjenje prelazi baznu membranu i ulazi u susedne zrnaste (granulske) ćelije jajnika gde se pretvara u estron i estradiol, direktno ili preko međuprodukta testosterona. Hemijska promena testosterona u estradiol i androstendiona u estron katalizuje enzim aromataza.

Tokom menstruacijskog ciklusa, nivoi estradiola variraju, a najviši su pred samu ovulaciju.

Medicinska primena uredi

Estrogeni deluju na funkcije mnogih telesnih organa, pa je pri njihovoj primeni u lečenju potreban oprez, zbog mogućih popratnih pojava. Dokazano je da spoljna primena estrogena povećava rizik za nastanak raka dojke ili raka endometrijuma maternice. Nije zanemariv ni njihov učinak na krvne sudove i faktore zgrušavanja, što može dovesti do srčanog udara, duboke venske tromoboze ili plućne embolije.[19]

Lečenje hormonskim nadomeštanjem uredi

Zajedno sa ostalim hormonima, estrogeni se koristi kod žena u menopauzi, kao prevencija osteoporoze, kao i simptoma menopauze kao što su talasi vrućine („valunzi“), noćno znojenje, nesanica, palpitacija, glavobolja, teskoba, depresija, umor, malaksalost. Kontraindikacije pri upotrebi estrogena kao sredstva za lečenje hormonskim nadomeštanjem su tromboembolija i tumor dojke.

Hormonska kontracepcija uredi

Osnovni mehanizam delovanja estrogna (zajedno sa progesteronom) u hormonskoj kontracepciji je negativna povratna sprega na lučenja FSH ii LH iz hipofize, zato što deluju i na hipotalamus, izazivajući izostanak ovulacije (FSH i LH su potrebni za ovulaciju) u jajniku.

Ostala primena u medicini uredi

Estrogeni se upotrebljavaju i u lečenju atrofije vagine, hipoestrogenizma (posledica hipogonadizma, kastracije), amenoreje, dismenoreje, i oligomenoreje. Mogu se koristiti i za zaustavljanje laktacije nakon poroda.

Reference uredi

  1. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 
  2. ^ Ryan KJ (avgust 1982). „Biochemistry of aromatase: significance to female reproductive physiology”. Cancer Research. 42 (8 Suppl): 3342s—3344s. PMID 7083198. 
  3. ^ Mechoulam R, Brueggemeier RW, Denlinger DL (septembar 2005). „Estrogens in insects”. Cellular and Molecular Life Sciences. 40 (9): 942—944. S2CID 31950471. doi:10.1007/BF01946450. 
  4. ^ Burger HG (april 2002). „Androgen production in women”. Fertility and Sterility. 77 Suppl 4: S3—5. PMID 12007895. doi:10.1016/S0015-0282(02)02985-0. 
  5. ^ Lombardi G, Zarrilli S, Colao A, Paesano L, Di Somma C, Rossi F, De Rosa M (jun 2001). „Estrogens and health in males”. Molecular and Cellular Endocrinology. 178 (1–2): 51—5. PMID 11403894. S2CID 36834775. doi:10.1016/S0303-7207(01)00420-8. 
  6. ^ Whitehead SA, Nussey S (2001). Endocrinology: an integrated approach. Oxford: BIOS: Taylor & Francis. ISBN 978-1-85996-252-7. 
  7. ^ Soltysik K, Czekaj P (april 2013). „Membrane estrogen receptors - is it an alternative way of estrogen action?”. Journal of Physiology and Pharmacology. 64 (2): 129—42. PMID 23756388. 
  8. ^ Micevych PE, Kelly MJ (2012). „Membrane estrogen receptor regulation of hypothalamic function”. Neuroendocrinology. 96 (2): 103—10. PMC 3496782 . PMID 22538318. doi:10.1159/000338400. 
  9. ^ Prossnitz ER, Arterburn JB, Sklar LA (februar 2007). „GPR30: A G protein-coupled receptor for estrogen”. Molecular and Cellular Endocrinology. 265-266: 138—42. PMC 1847610 . PMID 17222505. doi:10.1016/j.mce.2006.12.010. 
  10. ^ „Estrogen Hormones (Estradiol, Estriol, and Estrone) and Estrogen Tests”. 
  11. ^ Lin CY, Ström A, Vega VB, Kong SL, Yeo AL, Thomsen JS, et al. (2004). „Discovery of estrogen receptor alpha target genes and response elements in breast tumor cells”. Genome Biology. 5 (9): R66. PMC 522873 . PMID 15345050. doi:10.1186/gb-2004-5-9-r66. 
  12. ^ Darabi M, Ani M, Panjehpour M, Rabbani M, Movahedian A, Zarean E (2011). „Effect of estrogen receptor β A1730G polymorphism on ABCA1 gene expression response to postmenopausal hormone replacement therapy”. Genetic Testing and Molecular Biomarkers. 15 (1–2): 11—5. PMID 21117950. doi:10.1089/gtmb.2010.0106. 
  13. ^ Raloff J (6. 12. 1997). „Science News Online (12/6/97): Estrogen's Emerging Manly Alter Ego”. Science News. Pristupljeno 4. 3. 2008. 
  14. ^ Hess RA, Bunick D, Lee KH, Bahr J, Taylor JA, Korach KS, Lubahn DB (decembar 1997). „A role for oestrogens in the male reproductive system”. Nature. 390 (6659): 509—12. Bibcode:1997Natur.390..509H. PMC 5719867 . PMID 9393999. doi:10.1038/37352. 
  15. ^ „Estrogen Linked To Sperm Count, Male Fertility”. Science Blog. Arhivirano iz originala 07. 05. 2007. g. Pristupljeno 4. 3. 2008. 
  16. ^ Hill RA, Pompolo S, Jones ME, Simpson ER, Boon WC (decembar 2004). „Estrogen deficiency leads to apoptosis in dopaminergic neurons in the medial preoptic area and arcuate nucleus of male mice”. Molecular and Cellular Neurosciences. 27 (4): 466—76. PMID 15555924. S2CID 25280077. doi:10.1016/j.mcn.2004.04.012. 
  17. ^ Sembulingam K., Sembulingam P. (2012). Essentials of medical physiology. JP Medical Ltd., ISBN 9789350259368.
  18. ^ Koerner F. C. (2009): Diagnostic problems in breast pathology. Elsevier Health Sciences. ISBN 1416026126.
  19. ^ Porth C. (2011): Essentials of pathophysiology: Concepts of altered health states. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9781582557243.

Spoljašnje veze uredi