Eumolp je u grčkoj mitologiji bio eleusinski heroj, predak svešteničke porodice Eumolpida. Zapravo smatran je polubogom, čije ime ima značenje „lepa pesma“ što ukazuje da je bio cenjeni autor himni eleusinskih misterija.[1] Smatra se autorom jednog heksametra u himni posvećenoj Dionisu, a koju potpisuje Diodor.[2]

Mitologija uredi

Prema jednom predanju, boginja Demetra je Eumolpa poučila svetim obredima, a on je uspostavio eleusinske misterije.[3] Između ostalog, on je zabranio da u tim misterijama učestvuju stranci.[4] Prema Homeru i OvidijevimMetamorfozama“, s obzirom da je poput Triptolema, Diokla i Keleja bio upućen u tajne misterije, pripisuje mu se da je pronašao gajenje vinove loze i stabala voća uopšte.[2]

U kasnijem predanju, on je bio divlji Tračanin, sin Posejdona i Hione. U strahu od svog oca, Boreje, Hiona je bacila sina u more čim ga je rodila. Međutim, otac, bog mora, ga je spasio i odneo u Etiopiju. Tamo ga je predao na čuvanje svojoj kćerki Bentesikimi.[3] Kada je odrastao, Bentesikimin suprug mu je dao jednu od svoje dve kćerke za suprugu i Ismar i Kerik su verovatno sinovi koje je dobio sa njom.[5] Međutim, napastvovao je svoju svastiku, pa je morao da prebegne u Trakiju. Tamo ga je srdačno primio kralj Tegirije. Međutim, Eumolp se pokazao kao nezahvalan gost i kovao je zaveru protiv svog domaćina. Zavera je ipak otkrivena i on je onda prebegao u Eleusinu, čiji su ga stanovnici srdačno primili. Kada mu je umro sin Ismar, vratio se u Trakiju gde se pomirio sa Tegirijem i od njega nasledio presto. Nije zaboravio prijateljstvo sa stanovnicima Eleusine i kada su zaratili sa Atinjanima, bio im je saveznik. Postoji više verzija šta se u tom ratu desilo. Prema jednoj, u rat je otišao Eumolpov sin Ismar ili Imarad i poginuo zajedno sa Erehtejem (koji je prema drugoj verziji ubio Eumolpa). Tada je uspostavljen mir, a Eumolp se nastanio u Eleusini.[3] Ovu verziju je dao Pausanija i prema njegovom pisanju, Eleusina je bila u vazalnom odnosu, ali su njenim stanovnicima Atinjani dozvolili da slave svoje misterije, sa tim da žrtve mogu da prinose Eumolp i Kelejeve kćerke. Nakon njegove smrti, nasledio ga je mlađi sin Kerik. Prema Plutarhu i još nekim autorima, Eumolp je poginuo sa dva svoja sina, Forbantom i Imaradom. Prema Higinu, on je otišao u Atiku sa grupom Tračana kako bi tražio zemlju koja mu je po nasleđu pripadala. U Atici su njegovi potomci uživali velike privilegije.[2] U Eleusini, Herakla je očistio od ubistva kentaura i naučio ga pevanju i sviranju na kitari.[3] Zapravo, bio je toliko vešt svirač na liri i fruli da je pobedio na Pelijinim posmrtnim igrama.[4] Zbog velikih razlika u tradicijama koje govore o ovom junaku, moguće je da se ovde radi o dve, pa čak i tri ličnosti sa istim imenom. Njegov grob je prikazivan jednako u Eleusini i u Atini.[2]

Druge ličnosti uredi

Prema Apolodoru, bio je svirač na flauti koji je lažno svedočio protiv Teneda da je zaveo svoju maćehu. Tened je zbog toga bio proteran, ali kada se istina kasnije saznala, Tenedov otac Kikno je naredio da se Eumolp kamenuje do smrti.[5]

Izvori uredi

  1. ^ theoi.com: A COMPLETE LIST OF GREEK AGRICULTURAL GODS & GODDESSES
  2. ^ a b v g „Greek Myth Index: Eumolpus”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2010. g. Pristupljeno 26. 12. 2010. 
  3. ^ a b v g Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  4. ^ a b Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  5. ^ a b Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Ergeus to Eurytele