Žarko Vidović (istoričar umetnosti)

српски историчар уметности

Žarko Vidović (Tešanj, 6. januar 1921Beograd, 18. maj 2016) bio je srpski istoričar umetnosti, likovni kritičar i istoričar civilizacije.

Žarko Vidović
Lični podaci
Datum rođenja(1921-01-06)6. januar 1921.
Mesto rođenjaTešanj, Kraljevina SHS
Datum smrti18. maj 2016.(2016-05-18) (95 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Biografija uredi

Učestvovao je kao dobrovoljac u Aprilskom ratu 1941. U oktobru 1941. uhapšen je u Sarajevu. Bio je u zatvorima do 1942. (prvo nemačkom, pa ustaškom). U "Velikom transportu" prebačen je u Jasenovac, odakle je deportovan u logor kod Narvika u Norveškoj. Godine 1943. uz pomoć lokalnog stanovništava uspeva da pobegne za Švedsku. Nastavlja studije u Upsali gde je dobio ćerku Zagu.

Posle rata vratio se u Jugoslaviju u kojoj je hapšen i zatvaran još dva puta, zbog svojih stavova o demokratiji. Doktorirao je 1958. u Beogradu. Predavao je istoriju civilizacije na Univerzitetu u Sarajevu (od januara 1953. godine), zatim na Univerzitetu u Zagrebu, odakle je zbog svojih reči o srbofobiji bio isteran decembra 1967. godine. Prešao je u Beograd 1967. godine, gde je u Institutu za književnost i umetnost Srbije radio sve do penzije 1986.

Pisao je i prevodio za „Borbu“, „Kulturu“, „Književne novine“.

Jedan je od poslednjih predstavnika autentične hrišćanske gospode iz redova sarajevskih Srba. Iza sebe je ostavio kapitalan filozofski opus: „Ogledi o duhovnom iskustvu“, „Tragedija i Liturgija“, „Njegoš i Kosovski zavet u Novom veku“, „Suočenje Pravoslavlja sa Evropom“, „Srbi u Jugoslaviji“...

Njegova dela su i „Umjetnost u pet epoha civilizacije", „Logos-liturgijska svest Pravoslavlja", „Ogledi o duhovnom iskustvu", „Njegoš i Kosovski zavjet u Novom Vijeku", „Srbi u Jugoslaviji i Evropi, Pravoslavlje u suočenju s Evropom" i „I vera je umetnost".

Zajedno sa tadašnjim jeromonasima Amfilohijem Radovićem i Atanasijem Jevtićem, učestvovao je u prvim polemikama sa marksistima u Beogradu, početkom 80-ih godina prošloga veka.

Žarko Vidović spada u red onih tako malobrojnih filozofa koji neguju hrišćanski pogled na svet i sva društvena pitanja. Duboko je uticao na čitavu generaciju pravoslavnih mislilaca koja je krenula njegovim tragom u sagledavanju one filozofije i istorije srpskog naroda koja se u najkraćem sažima u dve reči: Srpski zavet.

Njegova dela „Umjetnost u pet epoha civilizacije", „Logos - liturgijska svest Pravoslavlja", „Ogledi o duhovnom iskustvu", „Njegoš i Kosovski zavjet u Novom Vijeku", „Srbi u Jugoslaviji i Evropi, Pravoslavlje u suočenju s Evropom" i „I vera je umetnost" govore o autentičnom pravoslavnom filozofu koji je svojim duhovnim i životnim svedočenjem ostavio jasan trag onima kojima je tajanstvenost života neprekidni izazov.

U vremenu izgubljenih ideala kada su sve vrednosti poljuljane iz korena, delo Žarka Vidovića otkriva naš pravi identitet - najpre verski a onda i nacionalni u osmišljavanju života kroz pravoslavnu hrišćansku samospoznaju.

Kao pravoslavni filozof dr Vidović dosledno izvodi istinu da je s Bogom moguć samo liturgijski susret i opštenje, da je Bog odnosan tvorevini, svetu i čoveku i s Njim se zbiva drama slobode i ljubavi.

Odlikovanja uredi

Odlikovan je 7. oktobra 2015. Ordenom Svetog Save drugog reda.[1]

Dela uredi

  • Meštrović i savremeni sukob skulptora s arhitektom: jedan estetički problem (Sarajevo: Veselin Masleša, 1961).
  • Ogledi o duhovnom iskustvu (Beograd: Sfairos, 1989); (Novi Sad: Balkanija, 2019).
  • Njegoš i Kosovski Zavjet u Novom vijeku (Beograd: Filip Višnjić, 1989).
  • Srbi u Jugoslaviji i Evropi (Beograd: Svetosavska književna zajednica, 1994).
  • Tragedija i Liturgija: esej o duhovnoj sudbini Evrope (Niš: Vizantijsko ogledalo, 1996). Reprint izdanje: Beograd, 2016.
  • Suočenje Pravoslavlja sa Evropom: ogledi o istorijskom iskustvu (Cetinje: Svetigora, 1997).
  • Iz Svetog pisma: izbor, komentari i pogovor (Beograd: Gutenbergova galaksija; Valjevo: Valjevska štamparija, 1998).
  • Romani Đorđa Ocića: poetofilosofija i komentari (Beograd: Znamen, 1999).
  • Liturgijska tajna Svetog Pisma (Beograd: Gutenbergova galaksija, 2002).
  • I vera je umetnost (Beograd: Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, 2008).
  • Istorija i vera (Beograd: Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, 2009).
  • Njegoš i Kosovski zavet u Novom veku (Beograd: Altera, 2013).
  • Njegoš i liturgijske anagnoze (Beograd: Svetosavska omladinska zajednica Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke; Podgorica: Matica srpska - Društvo članova u Crnoj Gori, 2017).
  • Biblio-bio-grafija (1948-2015) (Beograd: Zadužbina "Žarko Vidović"; Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, 2018).
  • Umetnost u pet epoha (Beograd: Privatno izdanje, 2019).
  • Srbi i Kosovski zavet u Novom veku (Beograd: Prijatelji profesora dr Žarka Vidovića; Srpski naučni centar, 2021).
  • Logos - liturgijska svest Pravoslavlja (Novi Sad: Udruženje građana "Eufonija"; Udruženje građana "Srodstvo po izboru", 2023).

Reference uredi

  1. ^ „Orden Svetog Save prof. dr Žarku Vidoviću (SPC, 7. oktobar 2015)”. Arhivirano iz originala 10. 10. 2015. g. Pristupljeno 08. 10. 2015. 

Spoljašnje veze uredi