Zbručki stub ili Svetovid iz Zbruča (polj. Światowid ze Zbrucza; ukr. Збручанський ідол) je najpoznatiji slovenski mnogobožački kumir datiran u IX vek. Pronađen je 1848. godine u reci Zbruču (tadašnjoj Galiciji, današnjoj Ukrajini), a danas se nalazi u arheološkom muzeju u Krakovu. Sam kumir ima četiri strane, zbog čega se najčešće identifikuje sa Svetovidom, od kojih je svaka podeljena na tri nivoa zbog čega postoje različita tumačenja kako toga koga je kumir u stvari predstavljao, tako i toga šta je predstavljao.

Zbručki stub

Otkriće Zbručkog stuba uredi

Zbručki stub je u avgustu 1848. godine našao inženjer Korvin u reci Zbruču, nedaleko od brda Medobori na kome se nalaze ruševine nepoznatog porekla. On je jahao pored reke i spazio je u njoj nešto što je ličilo na kapu, tako da je brzo skočio u vodu misleći da je u pitanju neki davljenik. Međutim, kada je doplivao do nje, video je da je od kamena i da je u pitanju poveći kip. Potom je uz pomoć većeg broja volova izvukao kip na obalu. Stub je posle toga Korvinov domaćin i lokalni vlastelin Zborovski predao grofu Potockom koji ga na osnovu četiri glave proglašava za Svetovida i 1850. godine predaje učenom društvu iz Krakova.

Izgled Zbručkog stuba uredi

Zbručki stub je urađen od krečnjaka, kvadratne je osnove i visok je 2,67m. Reljefi na njemu su podeljeni u tri različite zone:

  • najvišu od 1,67m, na kojoj se nalaze prikazane četiri ljudske figure i to: tri muške i jedna ženska, tj. tri u hodu i jedna na konju);
  • srednju od 0,4m, na kojoj se nalaze četiri ljudske figure i to: dve muške i dve ženske koje se drže za ruke i formiraju svojevrsno kolo;
  • najnižu od 0,67m, na kojoj se nalazi jedna klečeća figura i dva lika, dok je četvrta strana prazna.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi