Zoja Dukina Porfirogenita (1062-29. avgust, pre 1136) je bila vizantijska princeza, ćerka cara Konstantina X Duke i sestra cara Mihaila VII Duke.

Zoja je rođena 1062. godine u Carigradu. Ona je najmlađa ćerka cara Konstantina X Duke i carice Evdokije Makremvolitise. Pošto je rođena u porfirnoj sali carske palate u Carigradu, gde su rođena deca vladajućeg cara, Zoja je nazvana „porfirogenitkom“. Nićifor Vrijenije je u svojim istorijskim zapisima izvestio da je Zoja bila starija sestra autokratovog brata Konstantina Porfirogenita, koji je želeo da je uda za Aleksija Komnina i zbog toga je bio protiv braka Aleksija i Irine Dukine.[1] U svojoj "Aleksijadi", Ana Komnina sugeriše da je carica Evdokija planirala da uda Zoju za cara Nićifora III Votanijata[2] nakon što je ovaj stupio na presto 1078. godine, ali je umesto toga Zoja bila verena za Nićifora Sinadina, nećaka cara Nićifora III, koji je nameravao da ga proglasi svojim naslednikom. I do ovog braka, međutim, nije došlo, jer su 18. oktobra 1081. godine Nićifora ubili Normani Roberta Gviskara u bici kod Drača.

Zoja Duka se u pesmi o precima Georgija Paleologa zove Ana, što sugeriše da se Zoja pred kraj života zamonašila po ugledu na svog muža, koji se takođe zamonašio. Neki istraživači smatraju da se Adrijan i Zoja pominju svojim monaškim imenima Jovan i Ana „od Duka“ u epitafu u crkvi Bogorodice Pamkaristove u Carigradu, koji njih i njihovu decu navodi među ktitorima crkve. Iz toga sledi da Adrijan i Zoja imaju petoro dece:

  • Evdokija Komnin, udata za Aleksija Tarhaniota
  • Andronik Komnin, oženjen Evdokijom Duka
  • Aleksije Komnin, oženjen Irinom Sinadinom
  • Adrijan Komnin

U tzv U „Spomenici srodnika carice Irine Dukine“ pominje se da je Zoja Dukina umrla 29. avgusta.[3] a u nekrologu manastira Pantokrator pominje se kao supruga velikog domestika i strina cara Jovana II Komnina.[4][5] Međutim, godina njene smrti ostaje nepoznata, ali se veruje da je Zoja umrla pre 1136. godine.[6]

Reference

uredi
  1. ^ ...ravno i rodnoй brat deržavnogo, Porfirorodnый Konstantin, očenь lюbivšiй mužestvennogo Alekseя, ne soglašalsя na takoй brak; ibo u nego bыla staršaя sestra, po imeni Zoя, na kotoroй on dumal ženitь ego.“ (Vrieniй 1997, kn. III, 6)
  2. ^ Anna Komnene. Alexiad, III.2 (Dawes 1928, str. 73)
  3. ^ Kouroupou & Vannier 2005, str. 67 – 68
  4. ^ Gautier 1969, str. 253.
  5. ^ Gautier 1974, str. 42.
  6. ^ Polemis 1968, str. 56 – 57.

Literatura

uredi