Izbori za Ustavotvornu skupštinu DFJ 1945.

Izbori za Ustavotvornu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije održani su 11. novembra 1945. godine. Pošto su se političke partije grupisane u tzv. „Udruženje opozicionih stranaka“ odlučile na bojkot izbora, na izborima je učestvovala samo lista Narodnog fronta Jugoslavije, čiji nosilac je bio Josip Broz Tito.[1]

Izbori za Ustavotvornu skupštinu DFJ
Izbori za narodne poslanike Savezne skupštine

← 1938. 11. novembar 1945. 1950. →
Stranka Vođa %! Mandati +/–
Narodni front Jugoslavije Josip Broz Tito 90,5
354 / 354
Kutija bez liste 9,5
Ovo je spisak stranaka koje su osvojile mandate.
Pogledajte potpune rezultate ispod.

Izbori u dva doma uredi

Narodni poslanici za Ustavotvornu skupštinu su birani u dva doma: Saveznu skupštinu i Skupštinu naroda.

Izbori narodnih poslanika za Saveznu skupštinu Ustavotvorne skupštine vrše se po izbornim srezovima i izbornim okruzima. Izborni okruzi se poklapaju sa odgovarajućim administrativnim okruzima. U onim zemljama gde nema administrativnih okruga, Zemaljska izborna komisija će obrazovati izborne okruge spajanjem pojedinih izbornih srezova. Gradovi: Beograd, Zagreb, Skoplje, Ljubljana i Sarajevo čine zasebne izborne okruge. Broj poslanika za celu državu određuje Savezna izborna komisija prema celokupnom broju stanovnika ustanovljenom u poslednjem popisu 1931, tako da se na svakih 40.000 bira po jedan poslanik.

Izbori narodnih poslanika za Skupštinu naroda Ustavotvorne skupštine vrše se po federalnim jedinicama, u Vojvodini, na Kosovu i Metohiji. Birači svake federalne jedinice biraju po 25 poslanika, birači Vojvodine 15, a Kosova i Metohije 10 poslanika.[2]

Rezultati izbora uredi

Rezultati izbora za Saveznu skupštinu[3]
federalna jedinica
(autonomna oblast)
broj birača broj izašlih glasali za listu
Narodnog fronta
glasali za
„kutiju bez liste”
Bosna i Hercegovina 1.086.112 1.004.964 92,5% 956.809 95,2% 48.155 4,7%
Makedonija 580.091 561.666 96,8% 538.353 95,8% 23.313 4,1%
Slovenija 724.024 689.910 95,2% 574.318 83,2% 115.592 16,7%
Hrvatska 2.076.091 1.905.429 91,7% 1.743.797 91,5% 161.632 8,4%
Crna Gora 193.959 186.447 96,1% 182.595 97,9% 3,852 2.0%
Srbija 2.423.099 1.867.701 77,1% 1.654.545 88,5% 213.156 11,4%
Vojvodina 977.276 901.040 92,2% 769.482 85,4% 131.558 14,6%
Kosovo i Metohija 322.803 315.312 97,6% 305.148 96,7% 10.614 3,2%
ukupno 8.383.455 7.432.469 88,6% 6.725.047 90,5% 707.422 9,5%
Rezultati izbora za Skupštinu naroda[4]
federalna jedinica
(autonomna oblast)
broj birača broj izašlih glasali za listu
Narodnog fronta
glasali za
„kutiju bez liste”
Bosna i Hercegovina 1.086.112 999.698 92,0% 941.391 94,1% 58.307 5,8%
Makedonija 580.091 561.257 96,7% 538.081 95,8% 23.176 4,1%
Slovenija 724.024 689.910 95,2% 567.302 82,2% 122.608 17,7%
Hrvatska 2.076.091 1.903.033 91,6% 1.698.417 89,2% 204.616 10,7%
Crna Gora 193.959 186.522 96,1% 181.571 97,3% 4.951 2,6%
Srbija 2.423.099 1.885.409 76,7% 1.622.616 87,3% 235.793 12,6%
Vojvodina 977.276 900.250 92,1% 726.051 80,6% 174.199 19,3%
Kosovo i Metohija 322.803 314.135 97,3% 299.546 95,3% 14.589 4,6%
ukupno 8.383.455 7.440.214 88,7% 6.574.975 88,4% 838.239 11,3%

Izborni okruzi uredi

Izborni okruzi i izborni srezovi po federalnim jedinicama
Federalna jedinica izborni okruzi broj izbornih srezova ukupan broj izbornih srezova
broj naziv
NR Bosna i Hercegovina 8 Banja Luka 11 58
Bihać 5
dobojski 8
Sarajevo (grad) 2
sarajevski 8
travnički 6
tuzlanski 11
hercegovački 7
NR Makedonija 5 bitoljski 7 24
veleški 3
Skoplje (grad) 2
skopljanski 7
štipski 5
NR Slovenija 5 Ljubljana (grad) 3 29
ljubljanski 6
Maribor 9
Novo Mesto 5
Celje 6
NR Srbija i AKMO 20 Beograd (grad) 7 101
beogradski 8
valjevski 4
vranjski 4
timočki 7
moravski 5
kragujevački 5
kruševački 5
novopazarski 3
leskovački 5
niški 5
pirotski 4
požarevački 6
pribojski 6
prokupački 3
čačanski 6
užički 4
kosovski 5
metohijski 6
gnjilanski 3
NR Hrvatska 16 Banija 5 86
Biokovo-Neretva 2
Bjelovar 8
Varaždin 9
Gorski Kotar 2
Daruvar 6
Dubrovnik 2
Zagreb (grad) 5
Zagreb 7
Zadar 2
Karlovac 6
Lika 4
Osijek 7
Slavonski Brod 8
Srednja Dalmacija 6
Hrvatsko primorje 3
Šibenik 4
NR Crna Gora 2 beranski 4 9
cetinjski 5
AP Vojvodina 6 novosadski 8 41
somborski 5
subotički 6
pančevački 7
petrovgradski 7
sremskomitrovački 8

Kontroverze uredi

Iako su politički protivnici Narodnog fronta, kao i brojni strani posmatrači tvrdili da su izbori bili namešteni i nelegitimni, a britanski ambasador otvoreno izrazio sumnju u rezultate izbora, ipak današnji istoričari su saglasni da je Narodni front bio vodeća politička opcija i da bi Tito svakako pobedio na izborima ali sa daleko manjim brojem glasova u slučaju da je izborni proces bio slobodniji. Opozicija je bila najjača u Šumadiji, gde su delovale predratne srpske stranke i u krajevima pod uticajem rimokatoličke crkve, tj. u Sloveniji gde su bili jaki klerikalci i u delovima Hrvatske gde je bila uticajna Hrvatska seljačka stranka.[5]

KPJ se služila zastrašivanjem političkih protivnika, agitatori drugih partija su hapšeni, vođe političkih stranaka su javno prozivani i nazivani fašistima, pobedi KPJ je doprinosilo i to što su vodeći anti-komunisti ili poginuli tokom rata ili su bili u emigraciji, dok je 194,000 građana izgubilo pravo glasa. U situaciji potpune medijske kontrole, vodeća anti-komunistička partija, srpska Demokratska stranka Milana Grola je mogla da agituje samo preko svojih novina Demokratija koje su pred izbore prestale da se štampaju, navodno jer su radnici štamparije odbili da štampaju za "fašistu Grola" koji je protiv sindikata i radnog naroda. U propagandu su bile uključene čak i dečje novine "Pionir" gde je Milan Grol prikazivan karikaturno u četničkoj uniformi, uz tvrdnju da bi sva deca glasala za maršala Tita kad bi imala pravo glasa. Pribegavalo se i nasilju, pa su tako u Beogradu dečaku koji je prodavao novine Demokratske stranke, SKOJ-evci polili ruke benzinom i zapalili, dok je u selu Umčari na smrt premlaćen učitelj Svetozar Dunjić, simpatizer Demokrata.[6]


Reference uredi

  1. ^ Hronologija 3 1980, str. 19.
  2. ^ Treće zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije i zasedanje privremene narodne skupštine
    7-26. avgust 1945
    stenografske beleške
  3. ^ „Službeni list FNRJ 92/45” (PDF). slvesnik.com.mk. 27. 11. 1945. str. 955. 
  4. ^ „Službeni list FNRJ 92/45” (PDF). slvesnik.com.mk. 27. 11. 1945. str. 1003. 
  5. ^ „Komunizam i Jugoslavija: Kako se glasalo na prvim jugoslovenskim izborima posle Drugog svetskog rata”. bbc.com. 11. 11. 2022. 
  6. ^ „Kako je izgledalo ukidanje parlamentarizma 1945. godine”. talas.rs. 30. 12. 2020. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi