Mangan koji se javlja u prirodi (25Mn) sačinjen je od 1 stabilnog izotopa, 55Mn. 25 radioizotopa je okarakterisano, a najstabilniji su 53Mn s poluživotom od 3,7 miliona godina, 54Mn s poluživotom od 312,3 dana i 52Mn s poluživotom od 5,591 dana. Svi preostali radioaktivni izotopi imaju poluživote koji su kraći od 3 sata i većina ovih poluživota je kraća od 1 minuta, a samo 45Mn ima nepoznat poluživot. Najmanje stabilan je 44Mn s poluživotom kraćim od 105 nanosekundi. Ovaj element takođe ima 3 meta-stanja.

Glavni izotopi mangana
izo ras
RA poluživot (t1/2) TR PR
52Mn sint. 5,6 d ε 52Cr
β+ 52Cr
γ
53Mn trag. 3,74×106 y ε 53Cr
54Mn sint. 312 d ε 54Cr
γ
55Mn 100% stabilan
Relativna atomska masa (Ar, stand.)
  • 54,938044(3)[1]

Mangan je deo gvožđeve grupe elemenata, za koje se veruje da se sintetišu u velikim zvezdama kraktko pre eksplozije supernove. 53Mn se raspada na 53Cr s poluživotom od 3,7 miliona godina. Zbog njegovog relativno kratkog poluživota, 53Mn se javlja samo u manjim količinama usled delovanja kosmičkih zraka na gvožđe u stenama.[2] Manganovi izotopni sadržaji su tipično u kombinaciji s hromovim izotopnim sadržajima i našli su primenu u izotopnoj geologiji i radiometričkom datiranju. Mn—Cr izotopni odnosi pojačavaju dokaz od 26Al i 107Pd za ranu istoriju Sunčevog sistema. Varijacije u odnosima 53Cr/52Cr i Mn/Cr iz nekoliko meteorita indiciraju početni 53Mn/55Mn odnos koji sugeriše da izotopna sistematika Mn—Cr mora da rezultuje iz in situ raspada 53Mn u diferenciranim planetarnim telima. Stoga, 53Mn pruža dodatni dokaz za nukleosintetičke procese neposredno pre koalescencije Sunčevog sistema.

Izotopi mangana su po atomskoj težini u opsegu od 46 u (46Mn) do 65 u (65Mn). Primarni tip raspada za najzastupljeniji stabilni izotop, 55Mn, jeste elektronski zahvat; primarni mod posle je beta raspad.

Spisak izotopa uredi

simbol
nuklida
Z(p) N(n)
izotopna masa (u)
poluživot tipovi
raspada[3][nap. 1]
izotopi-
-ćerke[nap. 2]
nuklearni
spin i
paritet
reprezentativna
izotopna
kompozicija
(molska frakcija)
opseg prirodne
varijacije
(molska frakcija)
energija ekscitacije
44Mn 25 19 44,00687(54)# <105 ns p 43Cr (2−)#
45Mn 25 20 44,99451(32)# nepoznato p 44Cr (7/2−)#
46Mn 25 21 45,98672(12)# 37(3) ms β+ (78%) 46Cr (4+)
β+, p (22%) 45V
β+, α (<1%) 42Ti
β+, 2p (<1%) 44Ti
46mMn 150(100)# keV 1# ms β+ 46Cr 1-#
47Mn 25 22 46,97610(17)# 100(50) ms β+ (96,6%) 47Cr 5/2−#
β+, p (3,4%) 46V
48Mn 25 23 47,96852(12) 158,1(22) ms β+ (99,71%) 48Cr 4+
β+, p (,027%) 47V
β+, α (6×10−4%) 44Ti
49Mn 25 24 48,959618(26) 382(7) ms β+ 49Cr 5/2−
50Mn 25 25 49,9542382(11) 283,29(8) ms β+ 50Cr 0+
50mMn 229(7) keV 1,75(3) min β+ 50Cr 5+
51Mn 25 26 50,9482108(11) 46,2(1) min β+ 51Cr 5/2−
52Mn 25 27 51,9455655(21) 5,591(3) d β+ 52Cr 6+
52mMn 377,749(5) keV 21,1(2) min β+ (98,25%) 52Cr 2+
IT (1,75%) 52Mn
53Mn 25 28 52,9412901(9) 3.7(4)×106 y EZ 53Cr 7/2− trag.
54Mn 25 29 53,9403589(14) 312,03(3) d EZ 99,99% 54Cr 3+
β (2,9×10−4%) 54Fe
β+ (5,76×10−7%) 54Cr
55Mn 25 30 54,9380451(7) Stabilan 5/2− 1,0000
56Mn 25 31 55,9389049(7) 2,5789(1) h β 56Fe 3+
57Mn 25 32 56,9382854(20) 85,4(18) s β 57Fe 5/2−
58Mn 25 33 57,93998(3) 3,0(1) s β 58Fe 1+
58mMn 71,78(5) keV 65,2(5) s β (>99,9%) 58Fe (4)+
IT (<0,1%) 58Mn
59Mn 25 34 58,94044(3) 4,59(5) s β 59Fe (5/2)−
60Mn 25 35 59,94291(9) 51(6) s β 60Fe 0+
60mMn 271,90(10) keV 1,77(2) s β (88,5%) 60Fe 3+
IT (11,5%) 60Mn
61Mn 25 36 60,94465(24) 0,67(4) s β 61Fe (5/2)−
62Mn 25 37 61,94843(24) 671(5) ms β (>99,9%) 62Fe (3+)
β, n (<0,1%) 61Fe
62mMn 0(150)# keV 92(13) ms (1+)
63Mn 25 38 62,95024(28) 275(4) ms β 63Fe 5/2−#
64Mn 25 39 63,95425(29) 88,8(25) ms β (>99,9%) 64Fe (1+)
β, n (<0,1%) 63Fe
64mMn 135(3) keV >100 µs
65Mn 25 40 64,95634(58) 92(1) ms β (>99,9%) 65Fe 5/2−#
β, n (<,1%) 64Fe
66Mn 25 41 65,96108(43)# 64,4(18) ms β (>99,9%) 66Fe
β, n (<0,1%) 65Fe
67Mn 25 42 66,96414(54)# 45(3) ms β 67Fe 5/2−#
68Mn 25 43 67,96930(64)# 28(4) ms
69Mn 25 44 68,97284(86)# 14(4) ms 5/2−#
  1. ^ Skraćenice:
    EZ: elektronski zahvat
    IT: izomerna tranzicija
  2. ^ Podebljanje za stabilne izotope

Beleške uredi

  • Vrednosti označene sa # nisu čisto izmedene iz eksperimentalnih podataka, nego u najmanju ruku delimično iz sistematskih trendova. Spinovi sa slabim argumentima pridruživanja su ’obavijeni’ zagradama.
  • Nesigurnosti su date u konciznoj formi u zagradama nakon odgovarajuće poslednje cifre. Vrednosti nesigurnosti označavaju jednu standardnu devijaciju, osim izotopne kompozicije i standardne atomske mase iz IUPAC-a, koji koriste proširene nesigurnosti.
  • Mase nuklida daje IUPAP Komisija o simbolima, jedinicama, nomenklaturi, atomskim masama i fundamentalnim konstantama (SUNAMCO)
  • Zastupljenosti izotopa daje IUPAC Komisija o izotopnim zastupljenostima i atomskim težinama (CIAAW)

Reference uredi

  1. ^ Meija, J.; et al. (2016). „Atomic weights of the elements 2013 (IUPAC Technical Report)”. Pure and Applied Chemistry. 88 (3): 265—291. doi:10.1515/pac-2015-0305. 
  2. ^ Schaefer, J.; et al. (2006). „Terrestrial manganese-53 — A new monitor of Earth surface processes”. Earth and Planetary Science Letters. 251 (3–4): 334—345. Bibcode:2006E&PSL.251..334S. doi:10.1016/j.epsl.2006.09.016. 
  3. ^ „Universal Nuclide Chart”. nucleonica. [Registracija neophodna (pomoć)]. 

Izvori uredi


Izotopi hroma Izotopi mangana Izotopi gvožđa
Tabela nuklida