Ifikle (lat. Iphikleus, Iphicleus[1]) je u grčkoj mitologiji bio Heraklov brat blizanac.

Mitologija uredi

Alkmena, Ifiklova i Heraklova majka je iste noći začela i sa Zevsom i sa svojim suprugom Amfitrionom. Zevsova supruga Hera je mrzela Herakla, pa je u dečju sobu poslala dve otrovnice. Ifikle, kao sin smrtnika, uplašio se zmija, ali ne i Herakle, koji ih je udavio svojim ručicama. Ifikle je još u mladosti napustio roditeljski dom i po svojoj volji započeo službu kod kralja Euristeja, ali se ubrzo pokajao i pridružio svom bratu u junačkim poduhvatima. Tako je učestvovao u borbi sa orhomenskim kraljem Erginom, te pošto su pobedili, kralj Kreont ih je oženio svojim kćerkama. Pre toga je bio u braku sa Automeduzom sa kojom je imao sina Jolaja, a sa Kreontovom kćerkom je imao dva sina. Međutim, Herakle ih je u napadu ludila koje mu je Hera izazvala, bacio u vatru. Ifikle je učestvovao i u napadu na Troju i lovu na Kalidonskog vepra. Život je izgubio ili u borbi protiv Hipokontovih sinova ili protiv elidskog kralja Augije i Molionida. Bio je smrtno ranjen i prenet je u Fenej u Arkadiji, gde su ga negovali Bufag i Promna, ali je svejedno umro. Sahranjen je u gradu gde je i umro i gde su ga poštovali kao heroja.[2]

Tumačenje uredi

Kako bi se naglasila hijerarhija u kojoj je sveti kralj iznad svog vojskovođe, čest motiv u mitovima je bio da je kraljica starijeg sina začinjala sa božanstvom, a mlađeg sa smrtnikom, svojim zakonitim mužem. Ipak, u mitu nije jasno ko je od njih dvojice stariji; prema nekim izvorima stariji je Herakle za jednu noć, prema drugim, to je ipak Ifikle, a postoje i priče da su rođeni istovremeno. Ifikle je oženio mlađu Kreontovu kćerku, a prema svim evropskim narodnim pričama, mlađa kćerka je ujedno bila i naslednica. Bez obzira na to, Herakle je bio dominantan lik, a Ifikle mnogo bleđi u odnosu na njega.[3]

Napomena uredi

Ifikle nije isti junak kao i Ifiklo.[2]

Izvori uredi

  1. ^ Greek Myth Index: Iphicles Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. oktobar 2010), Pristupljeno 8. 4. 2013.
  2. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.