Каликарпа

Kalikarpe (Callicarpa) Rod broji oko 40-160 listopadnih i zimzelenih vrsta žbunja i drveća. Zimzelene rastu u tropskim i suptropskim, a listopadne u umerenim oblastima Azije, Australije, Severne i Srednje Amerike. Ime roda potiče od grčkih reči καλλοσ = lep, i reči καρποσ = plod[1][2][3].

Kalikarpe
Callicarpa bodinieri var. giraldii u botaničkoj bašti u Lundu.
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Callicarpa

Morfologija

uredi

Listovi su prosti, naspramni, 5–25 cm dugi, testerasti, često zvezdasto dlakavi. Cvetovi su sitni, u gronjama beli do ružičasti. Čašica je zvonasta, kratka, četvorozuba. Krunica je pri osnovi levkasta, dok je gornji deo sa četiri režnja. Prašnika ima 4 i vrlo su izraženi. Plod je mala bobica prečnika 2–5 mm, ružičasta do crvenoljubičasta sa metalik sjajem, sa 2-4 semena. Vrlo su upadljivi po opadanju lista, zimi[4].

Najpoznatije vrste roda[2]

uredi
  • Callicarpa acuminata Kunth
  • Callicarpa americana L.
  • Callicarpa ampla Schauer
  • Callicarpa bodinieri H. Lev.
  • Callicarpa bodinieri var. giraldii (Hesse ex Rehder) Rehder
  • Callicarpa brevipetiolata Merr.
  • Callicarpa cathayana Hung T. Chang
  • Callicarpa cumingiana Schauer
  • Callicarpa dichotoma (Lour.) K. Koch
  • Callicarpa formosana Rolfe
  • Callicarpa japonica Thunb.
  • Callicarpa japonica var. angustata Rehder
  • Callicarpa japonica var. japonica
  • Callicarpa japonica var. luxurians Rehder
  • Callicarpa kochiana Makino
  • Callicarpa longissima (Hemsl.) Merr.
  • Callicarpa macrophylla Vahl
  • Callicarpa mollis Siebold & Zucc.
  • Callicarpa nudiflora Hook. & Arn.
  • Callicarpa pedunculata R. Br.
  • Callicarpa pentandra Roxb.
  • Callicarpa rubella Lindl.
  • Callicarpa rubella var. rubella
  • Callicarpa rubella var. subglabrata (C. P'ei) Hung T. Chang
  • Callicarpa tomentosa (L.) L.
  • Callicarpa tosaensis Makino
  • Callicarpa vestita Wall. ex C. B. Clarke

Callicarpa americana L. - poreklom sa jugoistoka SAD. Listopadni žbun visine do 1,8 m. Listovi su naspramni a sitni cvetovi u cvastima roze boje. Plodovi ljubičasti. Ova biljka sadrži hemijsku materiju kalikarpenal, pa se koristi kao prirodni repelent za insekte, a posebno za komarce koji prenose malariju i žutu groznicu. Ova materija odbija i krpelje koji prenose Lajmsku bolest. Poznat je i varijetet Callicarpa americana var. lаctea sa belom bojom plodova.

Callicarpa japonica Thumb. - poreklom iz Japana je listopadni žbun. Javlja se na nadmorskoj visini od 200 do 900 m, u nizijskim i brdsko planinskim predelima. Osim što se koristi kao dekorativna biljka, od njenih listova pravi se čaj. U japanu je zovu „murasakišikibu“ u spomen Murasaki Šikibu. Callicarpa japonica var. leucocarpa ima bele plodove.

Callicarpa dichotoma (Lour.) K. Koch – poreklom iz istočne i centralne Kine i Japana. Listopadni žbun visine do 2 m, na kome se u jesen formiraju roze ili ljubičaste bobice.

Bioekološke karakteristike

uredi

Azijske vrste izdrže do -10°C, dok američke izmrzavaju već na dva, tri stepena ispod 0. Mrazom oštećeni žbunovi lako se oporavljaju i iste godine obilno cvetaju. Zahtevaju sunčane položaje[5]. Bobice pored dekorativnosti predstavljaju hranu za ptice i druge životinje u teškom periodu godine (zima, suša), ali tek pošto se ostale rezerve plodova iscrpe. Bobice su jaki astringenti, ali su ukusni kao džem i vino.

Reference

uredi
  1. ^ „Angiosperm Phylogeny Website - Lamiales”. Missouri Botanical Garden. 
  2. ^ a b „GRIN Taxonomy for Plants - Callicarpa. United States Department of Agriculture. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 09. 04. 2012. 
  3. ^ Heywood, V.H., Brummitt, R.K., Culham, A. & Seberg, O. 2007: Flowering Plant Families of the World. Royal Botanic Gardens, Kew.
  4. ^ Vukićević E. (1996): Dekorativna dendrologija, Šumarski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd
  5. ^ Anić, M.(1959): Šumarska enciklopedija. Leksikografski zavod FNRJ.709a

Spoljašnje veze

uredi