Kapampanganski jezik

аустронезијски језик који се говори на Филипинима
kapampanganski jezik
amánung kapampangan
amánung sísuan
Amanung sisuan (kapampangan),
kapampangansko pismo
Izgovor[kapamˈpaŋan]
Govori se u Filipini
RegionPampanga, južni Tarlak, severoistočni Bataan, zapadni Bulakan, jugozapadna Nueva Esiha i jugoistočni delovi Zambalesa

etnolingvistička grupa: Kapampangan


broj govornika: 1,9 miliona (popis 1990)
latinica
(kapampanganski alfabet)
istorijsko pismo: kulitan
Zvanični status
Službeni jezik u

regionalni jezik Filipina
RegulišeKomisija za filipinski jezik
pamp. Komisyun king Amanung Filipinu; tag. Komisyon sa Wikang Filipino
Jezički kodovi
ISO 639-3
pam – pampanga
Govorno područje kapampanganskog jezika
Ovaj članak sadrži MFA fonetske simbole. Bez odgovorajuće podrške, možda ćete videti znake pitanja, kutije ili druge simbole umesto unikod karaktera.

(Ka)pampanganski jezik ili (ka)pampangan (pamp. ) jedan je od glavnih jezika Filipina.

Ime uredi

Drugo ime za ovaj jezik je pampango, a u neretko se koristi i naziv amanung sisuan (amánung sísuan — dosl. „gajeni” ili „negovani” jezik). Godine 2012. kapampanganski jezik je postao jedan od primarnih jezika Filipina, pa se uči i formalno proučava u svim školama i univerzitetima.[2]

Govorno područje uredi

Ovaj jezik se govori u provinciji Pampanga, na ravnicama Centralnog Luzona, u južnom delu provincije Tarlak te na severoistoku Bataana; ova područja uglavnom naseljava etnička grupa Kapampangan. Jezik takođe razume manji deo populacije nekih opština Bulakana i Nueva Esihe, kao i autohono stanovništvo Aeta (Aita, Agta) iz Zambalesa.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Philippine Census, 2000. Table 11. Household Population by Ethnicity, Sex and Region: 2000.
  2. ^ Ammon, Ulrich; Dittmar, Norbert; Mattheier, Klaus J. (2006). Sociolinguistics: an international handbook of the science of language and society. 3. Walter de Gruyter. str. 2018. ISBN 978-3-11-018418-1. Pristupljeno 22. 11. 2016. 

Literatura uredi

  • Ammon, Ulrich; Dittmar, Norbert; Mattheier, Klaus J. (2006). Sociolinguistics: an international handbook of the science of language and society. 3. Walter de Gruyter. str. 2018. ISBN 978-3-11-018418-1. Pristupljeno 22. 11. 2016. 
  • Bautista, Ma. Lourdes S. (1996). An Outline: The National Language and the Language of Instruction. u: Readings in Philippine Sociolinguistics. Manila: De La Salle University Press, Inc. 223.
  • Bergaño, Diego (1860). Vocabulario de la Lengua Pampanga en Romance. Manila: Imprenta de Ramirez y Giraudier. 2.
  • Castro, Rosalina Icban (1981). Literature of the Pampangos. Manila: University of the East Press.
  • Fernández, Eligío (1876). Nuevo Vocabulario, ó Manual de Conversaciónes en Español, Tagálo y Pampángo. Binondo: Imprenta de M. Perez.
  • Forman, Michael (1971). Kapampangan Grammar Notes. Honolulu: University of Hawaii Press.
  • Gallárdo, José (1985/86). Magaral Tang Capampangan. u: Máyap a Balità. Gallárdo, José; ur. San Fernando: Archdiocese of San Fernando.
  • Henson, Mariano A. (1965). The Province of Pampanga and Its Towns: A.D. 1300–1965. Angeles City: Mariano A. Henson. 4.
  • Kitano Hiroaki (1997). Kapampangan. u: Facts About The World's Major Languages. Garry, Jane; ur. New York: H. W. Wilson.
  • Lacson, Evangelina Hilario (1984). Kapampangan Writing: A Selected Compendium and Critique. Ermita, Manila: National Historical Institute.
  • Manlapaz, Edna Zapanta (1981). Kapampangan Literature: A Historical Survey and Anthology. Quezon City: Ateneo de Manila University Press.
  • Panganiban, J. V. (1972). Diksyunaryo-Tesauro Pilipino-Ingles. Quezon City: Manlapaz Publishing Co.
  • Pangilinan, Michael Raymon M. (2004). Critical Diacritical. u: Kapampangan Magazine Cato, Elmer G. ur. Angeles City: KMagazine. XIV: 32—33.
  • Samson, Venancio (2004). Problems on Pampango Orthography. u: Kapampangan Magazine. Cato, Elmer G. ur. Angeles City: KMagazine. XII: 32—33.
  • Tayag, Katoks Renato (1985). The Vanishing Pampango Nation. Recollections and Digressions. Escolta, Manila: Philnabank Club c/o Philippine National Bank.
  • Turla, Ernesto C. (1999). Classic Kapampangan Dictionary.

Spoljašnje veze uredi