Karađorđev konak

Karađorđev konak, koji se u literaturi naziva Karađorđev dvor ili njegova prestona rezidencija, najreprezentativnija je građevina u okviru kompleksa Karađorđevog grada.[1]

Položaj i prvobitni izgled uredi

Prostirao se od crkvenog zvonika (koji je bio jugoistočna odbrambena kula) do kule koja se nalazila na jugozapadnom temenu utvrđenog topolskog grada, čineći njegov južni zid u dužini od 40 metara. Danas je sačuvan deo konaka, u nastavku jugozapadne kule, a deo od oko 17 metara prema crkvenom zvoniku je nestao prilikom gušenja Topolske bune i rušenja topolskog grada, 30. novembra 1877. godine.

Podignut po Karađorđevoj zamisli, konak je 1811. godine imao sedam soba, trpezariju, saračanu (odaju u kojoj je držana oprema za konje), prostrani trem ispred soba, a u podnožju, što je diktirao blagi pad terena, nalazile su se dve podrumske prostorije, u koje se ulazilo iz trema oivičenog lucima. Podignut kao glavna rezidencija vrhovnog Vožda, konak je sazidan od kamena u krečnom malteru, tako da je on istovremeno bio i južni zid utvrđenja Karađorđevog grada. Konak je povezan s jugozapadnom gradskom kulom, u čijim se zidovima, debelim 1,5 metar, nalaze otvori za puškarnice. Konak je, uz izvesne prepravke, renovirao Karađorđev sin, knez Aleksandar, dok je bio na vlasti.

Konak danas uredi

Danas je to monumentalna građevina, kojoj je usled višestrukih rušenja i raznih prepravki prilikom obnavljanja, prvobitni izgled delimično narušen. Današnji izgled i enterijer, sa nadzidanom kulom do visine koju je mogla imati u vreme podizanja, Konak je dobio u rekonstrukciji i konzervaciji koju je 1965. godine izveo Zavod za zaštitu spomenika kulture SR Srbije. Zgrada je u osnovi pravougaona, koju karakteriše prostran trem na glavnoj strani, sa nizom stubova sa jastucima i ogradom od profilisanog šašovca. Na zapadnoj strani konaka uzdiže se visoka kamena kula, koja daje poseban utisak čitavoj građevini.

U konaku je stalna izložba ličnih predmeta Vožda i autentično oružje iz Prvog srpskog ustanka među kojima je i originalni liveni Karađorđev top iz 1812. godine, poznat pod imenom „aberdar” (što na turskom znači: glasnik).[2] Na topu nedostaje desna ručka koju je kralj Petar I Karađorđević iskoristio kao osnovu za sve krunidbene insignije želeći da simbolično poveže svoju vladavinu sa slavnom vladavinom svoga dede, Vožda Karađorđa.[3]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Karađorđeva Topola sa Oplencem”. Zavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac. Pristupljeno 29. 5. 2019. 
  2. ^ „Topola, Karađorđev konak - građevinski poduhvat Vožda Karađorđa”. Srbiju volimo. Pristupljeno 29. 5. 2019. 
  3. ^ „Karađorđev grad”. TO Oplenac - Topola. Pristupljeno 29. 5. 2019. 

Spoljašnje veze uredi