Каталонски магарац

Katalonski magarac (lat. Equus asinus var. catalana; kat. ruc català; šp. Burro catalán) je varijetet običnog magarca (lat. Equus asinus) poreklom iz katalonske provincije Đirone. Danas je ovaj varijetet magarca ugrožen i broj je sveden na samo 400 primeraka od kojih se najveći broj nalazi u Kataloniji. Ostatak Španije i jug Francuske su mesta gde se nastale ostali primerci katalonskog magarca.

Katalonski magarac
Katalonski magarac
Pripitomljen
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Varijetet:
Equus asinus var. catalana

Katalonski magarac je robustan, crne dlake i velike glave, i karakteriše ga velika otpornost. Za njegov nestanak iz ruralnih delova Katalonije zaslužno je uvođenje moderne mehanizacije što ga čini nepotrebnim za poljoprivredu ili transport, kako se ranije koristio.

Karakteristike katalonskog magarca uredi

  • Visina: Može da dostigne visinu od 165 centimetara. Ova rasa je najviša i najkorpulentnija od svih rase magarca.
  • Masa: Odrasli primerak može dostići masu od pola tone.
  • Krzno: Tokom leta katalonski magarac ima kratku i crnu dlaku po celom telu osim oko usta, očiju i trbuha, gde je dlaka bela. Zimi menja dlaku koja postaje duga i smeđe boje, i pokriva mu celo telo i služi kao zaštita od hladnoće.
  • Uši: Karakteristične su duge i uspravne uši.

Katalonski magarac kao simbol uredi

Katalonski magarac je postao nezvanični simbol Katalonije 2004. godine, kada su dva mlada Katalonca iz mesta Banjoles (kat. Banyoles) došli na ideju da naprave nalepnicu za kola sa crtežom ove životinje, a u cilju da ukažu na opasnost koja preti ovoj životinjskoj vrsti od izumiranja. Crtež je postao toliko popularan da se u sledećih nekoliko meseci pojavio na različitim vrstama nalepnica, majicama i drugim predmetima[1].

Kasnije se pretvorio u nezvanični nacionalni simbol Katalonije, i neke ultra-nacionalističke struje ga koriste kao opoziciju drugom nezvaničnom simbolu Španije, biku Osborne.

Izvori uredi

  1. ^ Katalonski magarac Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. januar 2009), Pristupljeno 8. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi