Kajetan fon Felder
Baron Kajetan fon Felder (nem. Cajetan Freiherr von Felder; Viden, 19. septembar 1814 — Beč, 30. novembar 1894) bio je austrijski advokat, entomolog i liberalni političar. Bio je gradonačelnik Beča od 1868. do 1878. godine.
Kajetan fon Felder | |
---|---|
![]() Kajetan fon Felder na litografiji Adolfa Dautagea iz 1861. godine | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 19. septembar 1814. |
Mesto rođenja | Viden (Beč), Austrijsko Carstvo, |
Datum smrti | 30. novembar 1894.80 god.) ( |
Mesto smrti | Beč, Austrougarska, |
Zanimanje | Advokat, Entomolog |
Porodica | |
Supružnik | Jozefine Sova |
Deca | Rudolf Felder |
Život i karijera
urediFelder je rođen u Videnu, danas četvrtom okrugu Beča. Postao je siroče 1826. godine, pohađao je Gimnaziju opatije Zajtenšteten, kao i škole u Brnu i Beču. Počeo je da studira pravo na Univerzitetu u Beču 1834. godine. Pravni staž završio je u Brnu, a činovnički u Beču, doktorirao je 1841.
Od 1835. godine intenzivno je putovao po zapadnoj i južnoj Evropi, uglavnom pešice, i učio strane jezike. Od 1843. radio je i kao asistent na akademiji Terezijanum i kao sudski tumač u Beču, pre nego što je 1848. položio austrijski pravosudni ispit, samo nekoliko dana pre izbijanja Martovske revolucije. U oktobru 1848. Felder je izabran u novoosnovano opštinsko veće (Gemajnderat - nem. Gemeinderat) Beča, ali je nekoliko meseci kasnije podneo ostavku zbog političkih razmimoilaženja.
Tokom narednih deset godina radio je kao advokat, vodio sopstvenu kancelariju u Beču i nastavio svoja studijska putovanja. Otputovao je na Orijent, u Afriku, gde se 1852. sreo sa mladim Alfredom Bremom u Kartumu, kroz istočnu Evropu, do samog severa Norveške i kroz Rusiju. Sakupio je veliku kolekciju buba i leptira. Godine 1860. pridružio se Akademiji nauka Leopoldina.
Godine 1861, Felder je ponovo postao član bečkog Gemajnderata. Za zamenika gradonačelnika Beča izabran je 1863. godine, a sledeće godine za šefa bečke Dunavske regulacione komisije.[1]
Kada je gradonačelnik Beča Andreas Zelinka umro na funkciji 21. novembra 1868, Felder je izabran za njegovog naslednika 20. decembra, nadmašivši svog ambicioznog rivala Julijusa fon Nevalda. Podržan liberalnom većinom u opštinskom veću, obavljao je ovu funkciju skoro deset godina: ponovo je biran 1871, 1874. i 1877. godine. Od 1869. takođe je bio potpredsednik Landtaga Donje Austrije i član austrijskog Doma lordova, kojeg je imenovao car Franc Jozef Prvi. Jedan od vrhunaca Felderovog mandata bilo je podizanje raskošne Bečke gradske kuće na bulevaru Ringštrase iz 1872. i otvaranje Svetske izložbe 1873. godine.[2]
Međutim, u Bečkom savetu, liberali su se raspadali i suočavali sa sve većim protivljenjem nemačkih nacionalnih i hrišćansko-socijalnih političara kao što je Karl Luger. Konačno, u julu 1878, Felder je dao ostavku na funkciju. Uzdignut u plemićki čin Frajhera, ponovo je bio predsednik donjeaustrijskog Landtaga od 1880. do 1884. godine, kada je morao da se povuče iz zdravstvenih razloga.[3]
U poznim godinama, Felder se povukao u privatni život. Skoro je oslepeo zbog katarakte, ali je objavio opsežne memoare. Umro je nekoliko nedelja nakon svog osamdesetog rođendana i sahranjen je na groblju Veidling.
Naučni rad
urediFelder je poznat i po radu sa Alojzom Fridrihom Rogenhoferom i svojim sinom Rudolfom Felderom. Oni su napisali knjigu: Reise Fregatte Novara: Zoologischer Theil, Lepidoptera, Rhopalocera (Putovanje fregate Novara: Zoološki deo, Lepidoptera, Rhopalocera) u tri toma (1865–1867). Sa svojim sinom Rudolfom, koji se specijalizovao za Lepidopteru, sakupio je ogromnu entomološku kolekciju koja je deponovana u Prirodnjačkom muzeju u Beču i Prirodnjačkom muzeju u Londonu. Zbirku od približno 1.000 pisama i razglednica poslatih Felderu između 1856. i 1891. takođe čuva bečki muzej.
Napomena
urediŠto se tiče ličnih imena: Frajher je bivša titula (u prevodu Baron). U Nemačkoj od 1919. čini deo porodičnih imena. Oblici ženskog roda su Frajfrau i Frajin.
Izvori
uredi- ^ Fichtner, Paula Sutter (1983). „Wolfgang Kirchhofer. Erinnerungen eines Wiener Bürgermeisters 1519–1522. Richard Perger, ed. In Österreich Archiv. Vienna: Verlag für Geschichte und Politik, 1984. Pp. 142, genealogical table. S 196.”. Austrian History Yearbook. 19 (01): 315. ISSN 0067-2378. doi:10.1017/s0067237800001375.
- ^ Biographie, Deutsche. „Felder, Cajetan Freiherr von - Deutsche Biographie”. www.deutsche-biographie.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2022-08-29.
- ^ „Felder, Cajetan Freiherr von”. www.aeiou.at. Arhivirano iz originala 29. 08. 2022. g. Pristupljeno 2022-08-29.
Dodatna literatura
uredi- Felder Cajetan Frh. von. In: Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL). Band 1, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 1957, S. 294 f. (Direktlinks auf S. 294, S. 295).
- Helmut Dolezal: Felder, Cajetan Freiherr von. In: Neue Deutsche Biographie (NDB). Band 5, Duncker & Humblot, Berlin (1961) ISBN 3-428-00186-9, S. 67 (Digitalisat).
- Kajetan von Felder und Felix Czeike (Hrsg.): Erinnerungen eines Wiener Bürgermeisters. Forum-Verlag, Wien [u. a.] 1964
- Wilhelm Heß: Felder, Cajetan Freiherr von. In: Allgemeine Deutsche Biographie (ADB). Band 48, Duncker & Humblot, Leipzig 1904, S. 510.
- Constantin von Wurzbach: Felder, Cajetan. In: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich. 26. Theil. Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, Wien 1874, S. 376 (Digitalisat).
Spoljašnje veze
uredi- Slika i kratka biografija Arhivirano 2012-12-30 na sajtu Archive.today iz enciklopedije Aeiou .
- BDH Species lepidopterorum hucusque descriptae vel iconibus expressae in seriem systematicam digestae a C. et R. Felder. Separata editio ex Actis C. r. Societatis zoolog.-botanicae.Vindobonae,typis C. Ueberreuter (1864).
- Plates Reise der Österreichischen Fregatte Novara um die Erde in den Jahren 1857, 1858, 1859 unter den Befehlen des Commodore B. von Wüllerstorf-Urbair. (1864) Zoologischer Theil. 2. Band. Zweite Abteilung: Lepidoptera. Atlas. Cajetan Felder, Rudolf Felder, Alois F. Rogenhofer Verlag: Kaiserlich-Königliche Hof- und Staatsdruckerei. In Commission bei Carl Gerolds's Sohn. 1864 Wien Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. maj 2010)