Klen (lat. Acer campestre) je visoko listopadno drvo iz roda javora.

Klen
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. campestre
Binomno ime
Acer campestre
Rasprostranjenost vrste
Stablo klena
Grupa klenova u parku
Jesenje boje krošnje
Živa ograda od klena

Rasprostranjenost uredi

Klen ima vrlo širok areal, od severa Engleske, juga Švedske i Rusije, preko većeg dela Evrope do zapadne Azije.[1]

Opis vrste uredi

Stablo dostiže visinu do 20 m i prečnik do 80 cm i često je krivudavo. Kora je svetla, sivosmeđa i sitno ispucala. Krošnja je loptastog oblika.

Listovi su kožasti, na dugoj peteljci, dosta sitni u odnosu na listove drugih vrsta javora. Dlanoliki su, duboko trorežnjeviti sa po dva bočna kraća režnja. S lica su tamnozeleni a sa naličja bledozeleni i maljavi. U jesen požute, pa pocrvene.

Cvetovi su svetlozeleni, skupljeni u gronje. Izuzetno je medonosna vrsta.

Plod čine dve krilate orašice duge 2-4 cm, pri vrhu malo proširene, ali pri osnovi nisu sužene. Krila stoje gotovo u istoj ravni. [2][1]

Galerija uredi

Uslovi staništa uredi

Klen je prilagodljiva vrsta široke ekološke amplitude. Kod nas ga ima u nizijskim i brdskim predelima, najviše u zoni hrastova. Sreće se u šumama Lužnjaka i poljskog jasena (Querco-Fraxinetum Rud.), sladuna i cera (Quercetum farnetto ceris Rud.), kitnjaka (Quercetum montanum Černj. et Jov.) i kserotermnim šumama medunca i grabića (Carpinetum orientalis serbicum Rud.). [2]

Upotreba uredi

Klen je tvrdo drvo i u narodu se najčešće koristilo za izradu držalja za alatke. Klenovina je vredno drvo koje može koristiti za muzičke instrumente, stolarstvo, rezbarstvo i dr.[3]

Značaj u ozelenjavanju uredi

U ozelenjavanju se može upotrebiti za pojedinačnu i grupnu sadnju. Veoma je pogodan za formiranje gustih živih ograda različite visine [2]

Reference uredi

  1. ^ a b Lanzara, Paola (1982). Drveće. 374 (4 izd.). Ljubljana: Mladinska knjiga. 
  2. ^ a b v Vukićević, Emilija (2005). Dekorativna dendrologija. 781 (2 izd.). Beograd: Privredno finansijski vodič. 
  3. ^ Jovanović- Juga, Svetlana (2005). Vodič kroz dendrofloru. Beograd: Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu. 

Literatura uredi

  • Lanzara, Paola (1982). Drveće. 374 (4 izd.). Ljubljana: Mladinska knjiga. 

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi