Konzervacija kože

Konzervacija kože jedna je od specijalizacija unutar konzervacije restauracije kulturne baštine. Posvećena je kako preventivnoj zaštiti predmeta od kože tako i metodama interventne konzervacije, odnosno radu na samom konkretnom objektu. Poželjno je da konzervator restaurator kože poznaje osnove tehnologije obrade, istoriju, te istoriju umijetnosti, odnosno osnove etnologije ili arheologije. Bitno je i poznavanje konzervatorske etike, te savremenih metoda konzervacije kože. Neizostavno je i znanje o metodama naučno zasnovanih istraživanja predmeta.

Egipat 3500. p. n. e., obrada kože

Istorija obrade kože

uredi

Tehnike obrade

uredi

Osnovne vrste

uredi

Iako se koža može deliti i po poreklu, te svrsi najčešća je podela po načinu štavljenja. Takođe je možemo deliti i po načinu završne obrade - npr lakirana, obojena, neobojena, semiš.

  • Alaun štavljena koža
  • Formaldehid štavljena koža
  • Hromom štavljena koža
  • Koža štavljena pomoću biljnih preparata
  • Sintanom štavljena koža
  • Dimljenjem štavljena koža

Uzroci propadanja

uredi

Osnovni je razlog propadanja isušivanje kože, koja pak usled toga postaje krta i lomljiva. Prevelika vlaga takođe koži izrazito šteti, a isto važi i za temperaturu iznad 50 C. Vlažna je koža podložna napadu plesni, gljiva te mikroba.

Kod arheoloških nalaza najnepovoljnije deluju vlažna, blago alkalna tla. U kiselim močvarnim, te glinenim tlima se pak koža može dugo očuvati. Povoljno na očuvanje utiče i eventualni kontakt sa bakrom ili njegovim legurama, jer bakar kako znamo deluje baktericidno.

Preventivna konzervacija

uredi

Predmete je najbolje čuvati pri 50-55% relativne vlažnosti vazduha, te pri rasvijetli od najviše 50 luksa, temperatura najbolje oko 18 C. Predmete čuvati od zagađenog vazduha, prašine i UV zračenja. Arheološki predmeti zahtevaju posebnu brigu zavisno o tome da li se radi o suvom (do 16 C, do 40% RV, najbolje manje od 20% RV), mokrim ili mineralizovana nalazima. Što češće kontrolisati stanje predmeta!

Interventna konzervacija istorijskih predmeta

uredi

Dokumentovanje zatečenog stanje

uredi

Stanje predmeta pre zahvata, te tokom i nakon zahvata temeljni je deo dokumentacije. Osim toga deo dokumentacije mora biti i navođenje rezultata eventualnih naučnih ispitivanja sprovedenih na predmetu kao i preporuka za dalje čuvanje predmeta.

Donošenje odluka o potrebi, obimu, te posledicama zahvata

uredi

Poželjno je da u donošenju ovih odluka učestvuje što veći broj stručnjaka, kao minimum možemo uzeti povijesničara umijetnosti, stručnjaka za propadanje kože, te samog konzervatora restauratora.

Čišćenje

uredi
  • Mehaničko
  • Hemijsko

Za hemijsko čišćenje se mogu koristiti sledeći rastvori:

Za čišćenje tamnijih vrsta kože:

1 deo goveđe žuči

1 deo etanola

2 dela destilovane vode

Za čišćenje svetlijih vrsta kože:

15 gr dečjeg sapuna

5 gr boraksa

80 mll amonijaka 10%

6,2 mll etanola

120 mll destilovane vode

Nakon ovih operacija kožu još dodatno obradimo minimalno natopljenim tamponima destilovane vode[1]

Dubliranje

uredi

Razderotine i rupe dubliramo pomoću netkane tkanine na bazi poliestera (Remai, Holiteks). Kao lepak koristimo smesu od 1 dela Lasko 360 HV i 3 dela Lasko 498 HV [2]

Obrada oštećenja

uredi

U principu isto kao kod dubliranja. Možemo koristiti i umetke od kože od kakove je i sam predmet. U tom slučaju moramo te delove i označiti godinom postavljanja.

Nadoknada izgubljenih delova

uredi

Izgubljene delove rekonstruišemo ili u izvornom ili u nekom drugom lako uklonivom materijalu. Rekonstrukcije od izvornog materijala obavezno označimo godinom izrade.

Interventna konzervacija arheoloških predmeta

uredi

Dokumentovanje zatečenog stanje

uredi

Stanje predmeta pre zahvata, te tokom i nakon zahvata temeljni je deo dokumentacije. Osim toga deo dokumentacije mora biti i navođenje rezultata eventualnih naučnih ispitivanja sprovedenih na predmetu kao i preporuka za dalje čuvanje predmeta. Kod arheoloških predmeta poželjno je i da deo dokumentacije budu i napomene o iskopavanju predmeta, te sastavu i provlaženosti tla u kojem je predmet nađen (kod vodenih nalaza napomene o vrsti vode, smeru struja, ventilacije, dubini itd).

Donošenje odluka o potrebi, obimu, te posledicama zahvata

uredi

Poželjno je da u donošenju ovih odluka učestvuje što veći broj stručnjaka, kao minimum možemo uzeti arheologa, stručnjaka za propadanje kože, te samog konzervatora restauratora

Čišćenje mokre arheološke kože

uredi

Kod čišćenja arheološke kože obavezno koristimo i antiseptike poput timola, na primer u mešavini etanola, glicerina, vode i timola. Mrlje od gljivica i plesni uklanjamo vodonik-peroksidom kojem dodamo malu količinu 2% amonijaka. Mrlje od korodiranog metala uklanjamo rastvorom oksalne kiseline, EDTA ili amonijum citrata, no u ovom slučaju ne zaboravimo da ova sredstva iz kože uklanjajui štavila, te masnoće [3]

Čišćenje suve arheološke kože

uredi

Primenjujemo isključivo krajnje pažljivo mehaničko čišćenje.

Stabilizacija mokre arheološke kože

uredi

Mokra arheološka koža nipošto ne sme biti isušena, tako da se odmah po vađenju iz zemlje ili vode obavezno mora obezbediti i mokro čuvanje ovih nalaza. Najjednostavnija je mera umatanje blago smočenih predmeta u dvostruki sloj polietilenske folije. Predmete do konzervacije čuvati u tamnom i hladnom prostoru (1-5 C). Obavezno kontrolisati stanje predmeta, kod pojave buđi tretirati fungicidima poput Panacida ili Adesola.

  • Dehidracija pomoću rastvarača
  • Više se ne koristi
  • Dehidracija zamrzavanjem
  • Danas preferirani postupak, u kombinaciji sa tretmanom polietlen glikolom (PEG 400/15%) ili glicerinom. Predmete potom smrzavamo na -20 do -30 C.
  • Tretman silikonskim uljem

Vidi konzervacija predmeta od drveta

  • Tretman polietilen glikol (PEG)

PEG 600 postupak:

Na predmet pomoću četkice nanosimo 50% vodenu otopinu PEG 600. Možemo dodati i do 1% sorbinske kiseline (fungicid). Obrađene predmete čuvati u polietilenskim vrećicama

PEG 1800 postupak

Isušenu kožu uroniti u rastopljeni PEG 1800 pri 40°C temperature. Služi za obnovu elastičnosti i pruživosti kože, kod željenog stanja zaustaviti postupak, suvišak ukloniti ksilena ili heksanom. Čuvati pri RV manjoj od 70%[4]

Stabilizacija suve arheološke kože

uredi
  • Postupak sa glicerinom

59% glicerina/39% vode / 1% formalina ili 25% glicerina/75% etanola

Predmete uroniti u rastvor, do postizanja željene mekoće i pruživosti, Postupak traje do nekoliko nedelja. Glicerin je higroskopan i lako postane pljesnjiv.

  • Sredstvo za negu kože britanskog muzeja

(200 gr bezvodnog lanolina/30 gr pčelinjeg voska/30 ml cedrovog ulja/350 mll heksan) - eventualno prethodno kožu isušiti acetonom

  • Postupak sa polietilen glikolom (PEG)

Suva se koža može natopiti vodom ili alkoholom te tretirati 10% PEG rastvorom (PEG 1450.600.540,400). Koncentraciju postepeno povećavati do 30%. PEG postupkom tretirana koža može biti higroskopna, tamna, masna, te PEG može biti izlučen iz objekta.

  • Tretman BAVON-om

6 delova Bavon ASAK APB otopiti u 4 dela 1:1:1 trikloretana. Bavon je gotov patentirani proizvod. Za vrlo suvu i tvrdu kožu. Kod postizanja željene mekoće i pruživosti izvaditi iz rastvora.

Konsolidacija

uredi
  • Paraloid B-72
  • Klucel G
  • Ciklodekan

Obrada oštećenja

uredi

Nadoknada izgubljenih delova

uredi

Dodatna literatura

uredi

1.Thomson,R.;Kite,M. Conservation of leather and related materials,London 2006.

  1. Wills,B.(Ed.)Leather Wet and Dry: Current Treatments in the Conservation of Waterlogged and Dessicated Archaeological Leather,London 2001.
  2. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii.Lenjingrad 1990.
  3. Kuehn,H. Erhaltung und Pflege von Kunstwerken und Antiquitaeten,Muenchen 1981.
  4. Jackman, J., Leather Conservation. London, The Leather Conservation Centre, 1982.
  5. Lehmann, D., 'Hinweise zur Leder-konservierung', članak u: Maltechnik, 89 (1983), 3, pp. 204–207.
  6. McCrady, E., 'Research on the Dressing and Preservation of Leather', članak u: Abbey Newsletter, 5 (1981), 2, pp. 23–25.
  7. McCrady, E., 'How Leather Dressing may have Originated', članak u: Abbey Newsletter, 14 (1990), 1, pp. 19–20.
  8. Noehles, M., Lederpflege, Lederkonservierung. Frankfurt, Freies Deutsches Hoch-stift - Frankfurter Goethe Museum, 1986.
  9. Procter,H.R. The principles of leather manufacture(1903)[1]
  10. Recy,G.N.M. The decoration of leather(1905)[2]
  11. Leather in the decorative arts,Exhibition catalogue(1950)[http://www.archive.org/details/leatherindecorat00coop

Reference

uredi
  1. ^ Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,pp. 261
  2. ^ Conservation of leather and related materials,London 2007./pp. 268
  3. ^ Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990./pp. 261
  4. ^ Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.

Spoljašnje veze

uredi