Konstantin X Duka (grč. Κωνσταντίνος Ι΄ Δούκας; 1006—maj 1067) je bio vizantijski car od 1059. do 1067. godine.

Konstantin X Duka
Novac Konstantina X Duke
Lični podaci
Datum rođenja1006.
Datum smrti1067. (61 god.)
Mesto smrtiKonstantinopolj,
Porodica
SupružnikEvdokija Makremvolitisa
PotomstvoMihajlo VII Parapinak
Andronik Duka
Konstantin Duka
Ana Dukina
Teodora Dukina
Zoja Dukina,
RoditeljiAndronik Duka
PorodicaJovan Duka (brat)
DinastijaDuka
Vizantijski car
Period24. novembar 105922. maj 1067.
PrethodnikIsak I Komnin
NaslednikRoman Diogen

Vlast uredi

Konstantin Duka je bio sin Andronika Duke, paflagonijskog plemića i guvernera teme Mezije. Konstantin je postao uticajan nakon druge ženidbe za Evdokiju Makrembolitisu, nećaku patrijarha Mihajla Kerularija. Podržao je 1057. Isaka I Komnina, ali postepeno je stao na stranu dvorske birokratije protiv carevih reformi. Iako je predstavljao prećutnu opoziciju odabran je kao naslednik prestola u novembru 1059. godine. Za to je zaslužan Mihajlo Psel. Isak I Komnin je abdicirao 24. novembra 1059, pa je Konstantin tada postao car.

Novi car je odmah postavio dva svoja sina na visoke položaje, a brata je postavio kao cezara. Počeo je sprovoditi politiku, koja je bila povoljna po dvorsku birokratiju i crkvu. Međutim jako je smanjio finansijsku podršku i trening za vojsku. Konstantin Duka je na taj način oslabio odbranu Vizantije u ključno vreme kada su se prema Vizantiji sa istoka približavali Turci Seldžuci i njihovi turkomanski saveznici. Konstantin je postao jako nepopularan kod pristalica Isaka unutar vojne aristokratije. Oni su pokušali da ga ubiju 1061. godine. Kada je konačno shvatio da treba platiti vojsku, povećao je poreze, pa je postao jako nepopularan i kod stanovništva.

Konstantin Duka je izgubio većinu južne Italije, koja je bila pod Vizantijom. Normani pod Robertom Gviskarom su oteli većinu južne Italije, sem teritorije oko Barija. Pokušao je da zadrži Apuliju i postavio je zadnja 4 kapetana Italije.

U doba njegove vlasti Alp Arslan je 1064. izvršio invaziju Male Azije, a Uzes je izvršio invaziju Balkana 1065. godine. Kada je došao na vlast bio je već star i lošeg zdravlja, pa je umro 22. maja 1067. godine. Nasledili su ga mlađi sinovi pod regentstvom majke Evdokije Makrembolitise.

Porodica uredi

Sa prvom suprugom nije imao dece. Sa drugom suprugom Evdokijom Makrembolitisom imao je sledeću decu

Reference uredi

Literatura uredi


Vizantijski carevi
(1059. — 1067)