Krakelingen i Tonekensbrand

Krakelingen i Tonekensbrand (hol. "perece" i "vatreno bure") su nazivi godišnjih vekovnih svečanosti u Gerardsbergenu. Vrh događaja je Krakelingenvorp (bacanje pereca) na vrhu brda Oudenberg. Istog dana i na istom mestu Tonekensbrand (paljenje vatre) se dešava uveče. Dvostruka svečanost upisana je u Popis nematerijalnog kulturnog nasleđa Flandrije 2009. godine i na UNESKO-ove liste nematerijalnog kulturnog nasleđa 2010.[1]

Krakelingen i Tonekensbrand
Bacanje pereca sa brda Oudenberg
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionBelgija
Svetska baština Uneska
Lista upisaUNESKO
Unesko oznaka00401
Reprezentativna lista nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečenstva
Datum upisa2010
Lokacija upisahttps://ich.unesco.org/en/RL/krakelingen-and-tonnekensbrand-end-of-winter-bread-and-fire-feast-at-geraardsbergen-00401
Gerardsbergen perece ili "mastellen"
Tonekensbrand ("vatreno bure")

U najstarijem sačuvanom gradskom računu Gerardsbergena iz 1393. godine navedeni su troškovi za Tonekensbrand. U to vreme gradsko veće je već organizovalo ovaj festival vatre. Ovaj praznik vatre nazivan je vekovnim običajem. Od tada postoje stalni dokazi i o Tonekensbrandu i o Krakelingenu u gradskim računima Gerardsbergena. Ova dvostruka proslava i dalje sadrži prethrišćanske elemente koji mogu poticati iz keltskog perioda, poput vatre, žive ribe, hleba i vremena zabave. Tonekensbrand pripada domu u široj tradiciji prethrišćanskih vatri i simbolizuje kraj zime i povratak svetlosti i života. Pored toga, postoje i hrišćanski elementi, poput uloge pastora-dekana.

Pereca (holandski: "krakeling") koja je bačena, takođe se naziva mastel u Gerardsbergenu, je pecivo prečnika oko 10 cm u obliku prstena. Oblik se odnosi na kultni hleb i simbolizuje ciklus godišnjih doba ili života. Zabava se odvija na kraju zime, obično poslednje nedelje u februaru.

Istorijska parada uredi

Pre stvarnog bacanja pereca na Oudenbergu, u centru grada započinje istorijska povorka, koja daje živopisnu sliku oko 25 vekova istorije Gerardsbergena. Pastor-dekan i gradsko veće obučeni su u istorijsku odeću. Otprilike 1000 statista uglavnom su lokalni dobrovoljci koji jednom godišnje prikazuju istorijsku povorku. Ovde, istorijske činjenice (keltski elementi i poraz Gerardsbergena protiv vojske grofa Flandrije koju je predvodio Valter od Enghiena) stupaju u dijalog sa sagom. Ovo stvara široku refleksiju o njihovom sopstvenom kulturnom nasleđu. Da bi se promovisala ova svest među stanovništvom, svake godine je, pored značajnog jezgra istorije, posebno istaknut aspekt istorijsko-narodnog nasleđa. Poslednjih godina to uključuje kontakte Gerardsbergena sa Latinskom Amerikom (misionarski rad Pedra de Gantea, prelazak u Vera Paz u 20. veku), ulogu žena u izgradnji grada, lokalne srednjovekovne zanate i industrije 19. veka (graditelji orgulja, čipke, cigare), regionalne umetnike sa međunarodnom slavom, narodni i kulturno-istorijski doprinos varoši. Povorka započinje u 15 sati kod stare romaničke crkve Hunegem i završava se kod Oudenberga.

Bacanje peciva, popularno ime: "Mastellenworp" uredi

Na kraju povorke, druidi, gradsko veće, nosači košara sa hlebom i hiljade gledalaca odlaze na vrh Oudenberga (110 m). Dekan (duhovna vlada), zajedno sa gradskom upravom (svetovna vlada), moli litaniju Gospe u Oudenberg kapeli, dok se publika grupiše oko bine da uhvati što je moguće više pereca. Pre nego što im bude dozvoljeno da bace 10-tak hiljada peciva („mastelen“), gradonačelnik, stariji ljudi i gradski većnici iz 400 godina starog srebrnog pehara moraju da popiju gutljaj vina sa živom ribom. Tada kreće stvarno bacanje pereca. Jedna pereca sadrži cedulju kojom se dobija nagrada - zlatna pereca: jedinstveni dragulj u obliku poznatog peciva, koji uvek dizajnira drugi lokalni zlatar. Posle bacanja svi mogu da dođu do daha nekoliko sati na vašaru u centru grada.

Tonekensbrand, vatrena gozba uredi

U 20 sati na vrhu Oudenberga se pali lutka od slame kako bi oterala zimu i dočekala novo proleće dok narodni igrači stvaraju atmosferu. U nekoliko susednih opština na požar Tonekensa se „odgovara“ manjim požarom. Na Oudenbergu, prolaznicima se dele zapaljene baklje i oni donose vatru na Markt, gde sajamski mlinovi rade punom brzinom.

Simbolika uredi

Dvostruki festival sadrži i hrišćanske i prethrišćanske elemente (vatra, živa riba, hleb, vreme). Prethrišćanski elementi datiraju verovatno iz keltskog perioda. Pereca je kolutić u obliku prstena prečnika 10 cm. Ovaj oblik se odnosi na kultni hleb koji simbolizuje ciklus godišnjih doba ili života. Festival se slavi na kraju zime: do 1960. prve nedelje posta, sada druge do poslednje nedelje pre prvog ponedeljka marta. Tonekensbrand pripada široj tradiciji prethrišćanskih vatrenih festivala i simbolizuje kraj zime, povratak svetlosti i život. Dekan, gradonačelnik, stariji ljudi i opštinski većnici piju vino u kome pliva mala živa riba, takođe su simbol novog života, u znak proslave i bratstva. Poslednji običaj, koji je detaljno opisao humanista Jos Skolaert 1599. godine, optužila je organizacija za zaštitu životinja Gaja 1997. godine, ali su razne sudske vlasti podržale gradsko veće.

Saga uredi

Od početka 19. veka pominje se istorijska saga o poreklu ovih svečanosti. Kada su Gerardsbergen 1381. godine okružile trupe Valtera van Edingena i pretile mu glađu, gradske vlasti su smislile varku: poslednji ostaci hleba i haringe bačeni su preko gradskog zida kao „znak izobilja" da bi se neprijatelji obeshrabrili...U istorijskoj povorci ova saga se suprotstavlja istorijskoj stvarnosti, koja je za Gerardsbergen bila mnogo manje lepa: grad je začas zauzet i uništen. Međutim, legenda i dalje uporno živi.

Sledeći događaji uredi

Događaji će se održati dana:

  • 21. februara 2021
  • 27. februara 2022
  • 26. februara 2023
  • 25. februara 2024
  • 23. februara 2025.[2]

Reference uredi

  1. ^ „Krakelingen and Tonnekensbrand, end-of-winter bread and fire feast at Geraardsbergen”. UNESCO. Pristupljeno 19. 4. 2020. 
  2. ^ „Krakelingen & Tonnekensbrand”. visitgeeraardsbergen.be. Pristupljeno 19. 4. 2020. 

Spoljašnje veze uredi