Krajputaš Nikoli Čoliću u Ozremu

Krajputaš Nikoli Čoliću u Ozremu (opština Gornji Milanovac) nalazi se na putu Gornji Milanovac-Rajac, u neposrednoj blizini sela Beršići. Podignut je u pomen Nikoli Čoliću, zemljodelcu iz Ozrema[1] i učesniku Javorskog rata, koji je poginuo u bici na Šumatovcu 20. avgusta 1876. godine.[2]

Krajputaš Nikoli Čoliću u Ozremu
Dupli krajputaš u Ozremu
Opšte informacije
MestoOzrem
OpštinaOpština Gornji Milanovac
Država Srbija
Vrsta spomenikakrajputaš
Vreme nastanka19. vek

Opis spomenika uredi

 
 

Krajputaš pripada retkom tipu spomenika „dvolika” kakvi su krajem 19. veka podizani palim borcima Javorskog rata u rudničko-takovskom kraju. Na njima je pokojnik je prikazivan u dva vida – kao vojnik i kao civil.[3] Spomenik je izradio kamenorezac Jovan Tomić iz Vrnčana, koga pominje Feliks Kanic u prvoj knjizi Srbija, zemlja i stanovništvo.[4]

Krajputaš je isklesan od branetićskog kamena nešto finije teksture, ali prožetog komadima krupnog šljunka. Spomenik je u obliku je stuba dimenzija 190h42h31 cm. Moguće je da je nekada bio znatno viši, jer je na temenu usklesano karakteristično pravougaono ispupčenje za uglavljivanje „kape”.[2] U dobrom je stanju, osim što je prekriven lišajevima i ima nekoliko oštećenja ovalnog oblika. Na dubljim urezima još uvek se mogu nazreti tragovi prvobitne polihromije. U skorije vreme postavljen je na betonski parapet.

Spomenik je u odnosu na put postavljen tako da ima dve prednje strane, u zavisnosti odakle se dolazi. Pokojnik je na spomeniku prisutan dvojno – na istočnoj strani kao vojnik, a na zapadnoj kao civil. Na severnom boku prikazani su bajonet i vinova loza, dok je na naspramnoj strani uklesan dekorativan krst ispod koga je natpis.

Nikola Čolić kao vojnik prikazan je u stavu mirno, ruku priljubljenih uz telo. Oko glave, u formi oreola, lučno je uklesan natpis: NIKOLA ČOLIĆ 1876. Lice mu je bezizražajno. Odeven je u koporan visokog okovratnika, pripasan opasačem. Detalji uniforme samo su plitko naznačeni. Čakšire su upasane u čizme. Na glavi ima plitku kapu, a na grudima orden. Statičnost prikaza donekle je razbijena time što su noge (obe prikazane u profilu i okrenute na istu stranu) malo savijene u kolenima, čime je nagovešten pokret.

I na suprotnoj, zapadnoj strani, oko glave je uklesano: NIKOLA ČOLIĆ 1876. Pokojnik je ovde prikazan u gizdavoj narodnoj nošnji. Stav tela je veoma sličan, osim što on ovde desnu ruku drži položenu na grudi. Odeven je u dugu košulju opasanu pojasom s koga visi mali bodež, anteriju, fermen i dizluke, sve bogato ukrašeno vezenim gajtanima. Lice krase "kicoški" brkovi. Na glavi nosi mali šešir savijenog oboda, koji se u to vreme na selu retko sretao.

Sa zapadne strane, u vrhu stuba, prikazana su dva anđela,[5] a na istoj poziciji sa suprotne strane dva kružna ornamenta sa simbolikom solarnog točka.[6] Na bočnim stranama prikazana je uobičajena spomenička tematika: na severnoj izuvijana vinova loza, a južnoj dekorativan „udvojeni” krst na postolju.

Pri dnu spomenika uklesan je urez nejasnog značenja: 193 SLO 5#. Pretpostavlja se da se ovo odnosi na broj slova uklesanih na spomeniku.[7]

Epitaf uredi

Tekst epitafa, uklesan u 22 reda, glasi:

OVAJ
SPOMEN
POKAZUJE
VOJNIKA I
KLASE NIKO
LU ČOLIĆA
IZ OZREMA
KOJI POŽIVI
33 G. A POGI
BE NA ŠUMA
TOVCU BO
REĆI SE PRO
TIVU TURA
KA 20. AV
GUSTA 1876.
SPOMEN
PODIŽE MU
SIN MILOVAN
I ŽENA JELA
25. APRILA
1880. G.[2]

Reference uredi

  1. ^ Stolić, Ana (2007). Državni popis 1862/63. godine: Opština Gornji Milanovac. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. ISBN 978-86-82877-03-5. 
  2. ^ a b v Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5. 
  3. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  4. ^ Kanic, Feliks Filip (1985). Srbija, zemlja i stanovništvo. Beograd: „Srpska književna zadruga”; „Rad”. 
  5. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  6. ^ Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13. ISBN 978-86-07-00900-8. 
  7. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 

Literatura uredi

  • Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5. 
  • Stolić, Ana (2007). Državni popis 1862/63. godine: Opština Gornji Milanovac. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. ISBN 978-86-82877-03-5. 
  • Kanic, Feliks Filip, Srbija, zemlja i stanovništvo: od rimskog doba do kraja XIX veka, Knj. 1, „Srpska književna zadruga”; „Rad”, Beograd, 1985.
  • Nikola, Dudić (1995). Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13, „Prosveta” Beograd. ISBN 978-86-07-00900-8. 
  • Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije, „Litopapir” Čačak, 1998.
  • Stolić Ana. Državni popis 1862/63. godine: Opština Gornji Milanovac, Muzej rudničko-takovskog kraja Gornji Milanovac. 2007. ISBN 978-86-82877-03-5.