Kranjska
Kranjska (sloven. Kranjska; nem. Krain; lat. Carniola) je istorijska pokrajina koja obuhvata središnje delove današnje Slovenije. Prvobitno je bila grofovija, u sastavu Franačkog carstva, potom je bila pogranična grofovija (marka) Svetog rimskog carstva, a kasnije je uzdignuta na stepen Vojvodine Kranjske u sastavu Habzburške monarhije. Kranjska je 1849. godine podeljena na tri upravne oblasti: Gorenjsku, Notranjsku i Dolenjsku. U okviru Austrougarske, bila je jedna od krunskih zemalja. Do 14. veka, prestonica je bio grad Kranj, a potom Ljubljana.
![]() |
1 Primorska; Kranjska: 2a Gornja Kranjska (Gorenjska) 2b Unutrašnja Kranjska (Notranjska), 2c Donja Kranjska (Dolenjska) 3 Koruška (slovenački deo); 4 Štajerska (slovenački deo); 5 Prekomurje |
Istorija
urediKarniola
urediPo zatonu rimske države i selidbama naroda na prostoru današnje severozapadne države Slovenije na kraju 8. i početku 9. veka došli su Sloveni i razvili kneževinu Karniolu sa središtem u Karnimu (sloven. Carnimu) današnji Kranj. O Karnioli se malo zna jer u sredenjeveških zapisa je ostalo malo o ovoj temi. Kneževina je verovatno u vremenu frankovskih ratova sa Avarima uključena uz relativnu samostalnost unutar Furlanske istočne krajne koje je bila deo Franačke.
Kranjska krajna
urediGodine 973. se prvi put spominje Kranjska krajna tj. Kranjska marka (nem. Creina mark), koja je bila pogranična grofija zavisna od 976. koruškom vojvodi. U tom vremenu svoja imanja dobiju biskupije Briksem, Frajsing, Sakzburg, Akvileja u Gurk. Henrik IV je 1077. posle 10 godina kraljevske uprave da akvilejskom patrijarhu . Do tada su se na grofoskom mestu izmenjali:
- Pabo (Popon)
- Zighart Zempt-Ebersberški
- Ulrik Zempt-Ebersberški
- Eberhart Zempt-Ebersberški
- Ulrik Vajmar-Orlaminde (od 1061 takođe pogranički grof Istre)
Sempt-Ebersberški su bili bavarski rođaci nemačkog cara Arnulfa Karantanijskoga, Vajmar-Orlaminde pa njegov rođak iz Tiringije. Akvilejska uprava se brzo završila jer je Kranjsku dobio Henrik Epenštajnski dok je car 1093. ponovo nije dodelio Akvileju.
Akvilejski patrijarhat i razkol grogije
uredi-Krenjska će u sledećem perriodu samo formalno biti vlasništvo akvilejskih patrijarha. U 12. i 13. veku ona postoji samo na papiru, a stvarno je grofija podenjena na nekoliko teritorijalnih gospodara. To su sve bile porodice plemstva koje se takmičilo za što veći ugled i što veća prava na Kranjsku. Značajne porodice su
Porodice su vremenom izumrle ili nasledile imanja i jačale. Kada je koruški vojvoda Ulrik III Španhajmer oženio sa zadnjom predstavnicom Andeških i povezao niže plemstvo je postao vladar Kranjske. Tada je premestio prestonicu u Ljubljanu koja se od tada počela razvijati. Po smrti Ulrika se Kranjska zajedno sa Slovenačkom krajnom uvrstila u državnu vlast.
Dolazak Habzburgov
urediUlrika nasleđuje češki kralj Otakar II Pšemisl. O zauzima Korušku i Kranjsku 1276. ali zbog zahteva lokalne skupštine on prepušta Kranjsku u ruke Habzburga. Istorija Kranjske se tu zapliće jer u ratu sa nemčkim kraljem Rudolfom I Habzburškim, Kranjska prelazi 1282. pod vlast Rudolfovim sinovima Albrehtu I Habzburškom i Rudolfu II Austrijskom. S tim činom Akvilejski patrijarh zvanično gubi moć nad Kranjskom. Uprkos tome da su Habzburzi imali Kranjsku u svojoj vlasti upravljanje su obavljali Majnharduneri do 1335. godine, tada dolaze Habzburzi koji će je imati sve do 20. veka.
Godina 1364 je status Kranjske uzdignut u Vojvodinu. Habzburzi su više puta dele prava plemstvu i tako utvrđju svoju vlast. Na podlozi tih prava počinju da se razvijaji staleži. Habzburzi šire svoja posestva u pravcu Istre i primorja i te delove uključuju u vojvodinu Kranjsku.
Ilirske provincijee
urediFrancuska ulazi u Kranjsku 1797. i ponovo između 1809. i 1812.. Tada su ustanovljene Ilirske provincije kojima je bila priključena Kranjska u celini sa položajem province.
Obnova austiske vlasti
urediPo propasti Napoleona Kranjsku Bečki kongres vraća u Austrijsko carstvo. Po uređenju iz 1849. Kranjska kao krunska država, Cislajtanija, biva podeljena na:
Literatura
uredi- Bowlus, Charles R. (1995). Franks, Moravians, and Magyars: The Struggle for the Middle Danube, 788-907. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
- Vlasto, Alexis P. (1970). The Entry of the Slavs into Christendom: An Introduction to the Medieval History of the Slavs. Cambridge: Cambridge University Press.
- Goldberg, Eric J. (2006). Struggle for Empire: Kingship and Conflict under Louis the German, 817-876. Ithaca, NY: Cornell University Press.