Kristalna palata ili Staklena palata (engl. The Crystal Palace) bila je zgrada napravljena od livenog gvožđa i stakla koja se nalazila u Hajd Parku, u predrgrađu Londona. Napravljena je za Veliku izložbu 1851. godine. Više od 14.000 izlagača iz celog sveta su se okupili u Palati od 92.000 m² (7.3 ha) izložbenog prostora da prikažu tadašnje primere najnovije tehnologije razvijene u industrijskoj revoluciji. Kristalna palata u Londonu zajedno sa Ajfelovom kulom u Parizu predstavlja osnovne simbole arhitekture industrijske epohe.

Kristalna palata
Kristalna palata u Sidenhamu (1854)
Kristalna palata u Sidenhamu (1854)
Kristalna palata u Sidenhamu (1854)
Informacije
Lokacija London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Koordinate 51° 25′ 20.26″ N, 0° 4′ 32.84″ W
Status uništena u požaru
Svečano otvaranje 1851.
Otvaranje 1854.
Srušena 30. novembar 1936.
Površina 92,000 m²
Vrednost £2 miliona
Kompanije
Arhitekta Džozef Pakston

Palata je projekat Džozefa Pakstona za prvu svetsku izložbu u Londonu 1851. godine na više od 7.3 ha i sa potpuno staklenim zidovima i čeličnom konstrukcijom od livenog gvožđa.[1] Godine 1848. je pronađen novi metod izlivanja stakla, što je omogućilo vezivanje velikih komada jevtinog, ali čvrstog stakla. Upravo tom tehnikom je napravljena ova građevina i predstavljala je konstrukciju sa najvećom količinom stakla ikada ugrađenom u jednu zgradu. Svi eksponati na izložbi su se nalazili upravo u njenoj unutrašnjosti, a posetioci su bili impresionirani do koje mere je unutrašnjost jasna i svetla. Razlog tome jeste sunčeva svetlost koja je dopirala iz zidova i plafona, da u potpunosti nije bilo potrebno unutrašnje osvetljenje. Zbog odraza svetlosti u staklenim površinama izvan zgrada je dobila i naziv Kristalna palata.

Ova konstrukcija je stajala samo šest meseci da bi nakon toga bila uspešno demontirana i sledeće godine opet sastavljena na drugom mestu, u južnom Londonu, gde je proširena i nakon dve godine ju je zvanično otvorila kraljica Viktorija. Kristalna palata je bila na ovoj lokaciji od 1854. do 1936. godine.[2]

Dana 30. novembra 1936. zgradu je zahvatio veliki požar i ona je bespovratno izgorela do temelja. Palata nije bila osigurana za svoju punu vrednost i osiguranje nije moglo da pokrije troškove ni delimično. Britanska javnost je teško prihvatila ovaj gubitak, gubitak jednog od glavnih simbola Londona.

Zanimljivosti

uredi
  • Simbolično, njena dužina iznosi 1.854 stopa, po godini nastajanja (564 m), a plafon je visok 128 stopa, (39 m).
  • Po ovoj palati nazvan je jedan fudbalski klub, FK Kristal Palas.
  • S obzirom da je Džozef Pakston ispunio sva očekivanja po pogledu dizajna, nakon Velike izložbe dobio je plemićku titulu.

Rekonstrukcija

uredi

Zgrada koje je nekada bila najveća staklena struktura na svetu uništena je u požaru 1936. i nikada nije ponovo izgrađena. Kineski milijarder investitor Ni Žaoking je 2013. godine pokrenuo projekat obnove Kristalne palate. Nova građevina vredna 600 miliona evra bi trebalo da bude istog oblika i veličine, kao i da se nalazi na istom mestu gde je nekad bila Kristalna palata, u južnom Londonu.[3] U nju će biti uloženo 500 miliona funti, odnodno oko 811 miliona američkih dolara.[4]

Nova građevina biće pre svega namenjena kulturnim događajima, poput koncerata, izložbi i prikazivanja filmova, ali i za konferencije i konvencije. Još nema planova da se u blizini grade bilo kakvi stambeni objekti, ali će možda u plan biti uključen hotel i poneki objekat komercijalne prirode.[5]

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Građevine“, znanje.org. Pristupljeno 13. aprila 2014.
  2. ^ (jezik: engleski)„The Crystal Palace, Sydenham Hill and Hyde Park, London“) - Kristalna palata, Sidenham Hil i Hajd Park (kompletan istorijat), arthurlloyd.co.uk. Pristupljeno 13. aprila 2014.
  3. ^ „Obnavlja se staklena palata u Londonu“, B92, 3. oktobar 2013. Pristupljeno 13. aprila 2014.
  4. ^ „Gradi se replika Kristalne palate u Londonu“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. april 2014), Dnevnik, 11. oktobar 2013. Pristupljeno 13. aprila 2014.
  5. ^ „Kinezi grade novu Kristalnu palatu“, RTS, 5. oktobar 2013. Pristupljeno 13. aprila 2014.


Spoljašnje veze

uredi