Kurgan Prokeš
Humka Prokeš je kurgan koji se nalazi na severoistoku Subotice, u istoimenom ataru, nazvanom po nekadašnjem feudalnom vlastelinstvu porodice Prokeš iz Subotice. U neposrednoj blizini se nalazi i nekadašnja vila Prokeš. Humka je u vrlo lošem stanju, pošto se koristi kao deo parcele koja se intenzivno preorava.
 Humka Prokeš
|
|
 | |
  |
|
 |
|
| Naziv humke ili grupe: | Humka Prokeš |
|---|---|
| Kodni naziv: | BAC238 |
| Tip: | |
| Lokacija (opština): | |
| Tradicionalni naziv: | mađ. Halom a Prokesen |
| Poreklo naziva: | prema nazivu lokacije |
| Istorijski period: | III-I.vek p. n. e.—XIII.vek |
| Epoha: | nepoznato |
| Poreklo (kultura): | |
| Dimenzije (približno): | 95×60 m |
| Visina (približno): | 2,5 m |
| Materijal: | zemlja |
| Stanje: | izorano |
| Arheološki istraženo: | nema informacije |
Ipak, i ovako degradirano, njena visina u odnosu na okolni teren iznosi oko 3 metra (polovina visine standardne električne bandere). Iako je okolina brežuljkasta, ova humka se jasno izdvaja iz okoline kao očigledno delo ljudskih ruku. Po izgledu i stanju može se pretpostaviti da je veoma stara, verovatno iz perioda kada u naše predele dolaze Skiti.[1]
Kao i većina humki u Vojvodini, podignuta je na obali nekadašnjeg meandra. Okolina Subotice je u prošlosti bila močvarna, a u ovom kraju bilo je slivno područje Palićkog jezera.[2] Kroz "Prokeš" nekada je tekla manja reka (danas melioracioni kanal), a čitavo područje je veoma vlažno, sa čestim zastajalim vodama u proleće i ostacima barske vegetacije u udolinama (trska, šaš, rogoz itd.) Drevnim narodima je blizina vode bila od strateške važnosti: lovili su ribu, pojili stoku, kupali konje, i mogli uteći u slučaju nasrtaja neprijatelja sa kopna.
Izgled okoline
urediSama humka je preorana, ali što se ostataka prirode tiče, ovaj kraj je zbog dosta vode na samom rubu peščare bogat biljkama i životinjama, dugo se koristio kao lovište. U neposrednoj okolini humke nalazi se poveći vlažni pašnjak sa visokom travom đipovine (Chrysopogon gryllus), jedan od zadnjih u okolini Subotice, kao i nekoliko manjih staništa livada sa beskoljenkom (Molinia caerulea) pored atarskih puteva.
Oba staništa su veoma retka. Fitocenoza beskoljenke je tipično močvarno-dolinska vegetacija (lat. Ass. Molinietum caeruleae), dok ona sa đipovinom (lat. Ass. Chrysopogonetum pannonicum) predstavlja krajnji stadijum u sukcesiji peščarske i stepske vegetacije, čija naredna faza je žbunasta, odnosno šumska vegetacija.[3] Šuma je i prisutna odmah na obodu livade i na samo desetak metara od kurgana.
Stanje i perspektive
urediOsim toga, ništa o humki nije poznato. O njoj ne postoje istorijski zapisi, a nije poznata ni sa starih mapa. U njenoj okolini arheoloških istraživanja nije bilo.
Vodoinžinjer Jožef Kiš, jedan od idejnih tvoraca projekta Velikog bačkog kanala, u periodu 1786. i 1792. jedno vreme je boravio u Subotici, kada je između ostalog nacrtao vrlo detaljnu mapu okoline grada na kojoj je ucrtao i humke. Međutim, kurgan na Prokešu se ne vidi ovoj mapi.[4]
Galerija
uredi
|
.jpg)
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Nikola Tasić (1983): Jugoslovensko Podunavlje od indoevropske seobe do prodora Skita – Posebna izdanja Balkanološkog instituta knj. 17.; Matica srpska, Odeljenje društvenih nauka, Novi Sad – Balkanološki institut SANU, Beograd
- ^ Lajoš Hovanj (2008): A Palicsi-tó vízgyűjtő területe 1817-ig Bácsország - Vajdasági honismereti szemle 44. szám, Szabadka (jezik: mađarski)
- ^ Milovan Gajić (1984): Flora i vegetacija Subotičko-horgoške peščare, Šumarski fakultet Beograd - Šumsko gazdinstvo Subotica. str. 332/342
- ^ Hovány Lajos (1996): Csatornát lehet kapálni a várostól egészen a Tiszáig („Može se kopati kanal od grada do Tise"). Bácsország, Szabadka (jezik: mađarski)
Literatura
uredi- Bogdan Brukner, Borislav Jovanović, Nikola Tasić (1974): Praistorija Vojvodine – Monumenta archaeologica Vol. I (knjiga 3 Monografije Instituta); Institut za izučavanje istorije Vojvodine - Savez Arheoloških Društava Jugoslavije. Novi Sad (English summary/text at pages 425-484)
