Kuća porodice Karamata

објекат и непокретно културно добро у градској општини Земун, Србија

Kuća porodice Karamata je nepokretno kulturno dobro. Predstavlja Spomenik kulture od velikog značaja za Beograd i nalazi se u Zemunu u ulici Karamatina br. 17.[1] Zgrada predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika starog jezgra Zemuna.[2] Rešenjem Republičkog zavoda, Kuća porodice Karamata proglašena je 1950.[3] godine za spomenik kulture, a za kulturno dobro utvrđena je 1979. godine.[4]

Kuća porodice Karamata
Kuća porodice Karamata
Kuća porodice Karamata
Kuća porodice Karamata
Informacije
Lokacija Srbija Zemun-Beograd, Srbija Karamatina br.17
Koordinate 44° 50′ 48″ N 20° 24′ 42″ E / 44.84667° S; 20.41167° I / 44.84667; 20.41167
Status Kulturno dobro od velikog značaja
Sagrađena 1793/1827.
Broj spratova 1
Vrednost 8.000 forinti (1795)
Kompanije
Arhitekta nepoznat
Vlasnik porodica Karamata

Istorija

uredi

Kuća porodice Karamata sagrađena je 1763. za zemunskog trgovca Kuzmana Jovanovića.[5] Kuću je 1779. otkupio Dimitrije Karamata, doseljenik iz Katranice iz tada turske Jegejske Makedonije (danas Pirgi u Grčkoj), za 4.000 forinti.[2] Od tada pa sve do danas, zgrada se nalazi u vlasništvu porodice Karamata, čija sedma generacija i dalje živi u njoj.[6]

Najviši deo zgrade podigao je prvobitni vlasnik. Jovan Karamata, sin Dimitrija, nadzidao je 1827. godine sprat na srednjem delu kuće i izvršio adaptaciju zgrade u celosti. Iz toga vremena je jedinstvena fasada s kapijom iznad koje stoji godina 1827. Na planovima Zemuna s kraja 18. veka zgrada ima današnji gabarit. Graditelji kuće za sada su nepoznati, a nema ni originalnih planova.[2]

Kuća se sastoji iz tri dela: prizemnog, jednospratnog sa jednostavnim krovom i jednospratnog sa podrumom i mansardnim krovom. Sva tri dela povezana su jedinstveno obrađenom fasadom i imaju zajednički glavni ulaz. Fasada je oblikovana u duhu klasicizma i ampira, dok zgrada u celini ima odlike tipične barokne gradske stambene kuće. Ranija barokna kapija bila je na istočnom delu zgrade.[2] Ima očuvan enterijer sa stilskim nameštajem, predmetima primenjene umetnosti i porodičnim portretima iz 18. i 19. veka, radovima poznatih srpskih slikara Georgija Teneckog i Pavela Đurkovića.

Značajne ličnosti i događaji vezani za Kuću porodice Karamata

uredi

Za vreme austro-turskog rata, septembra 1789. godine, u Kući porodice Karamata odseo je car Josif II, sa zvaničnom titulom Car Svetog rimskog carstva. Josif II je bio sin Marije Terezije i brat Marije Antoanete, supruge francuskog kralja Luja XVI ubijenim u francuskoj revoluciji. Uz Josifa je bio i njegov nećak prestolonaslednik Franja (kasnije car Franjo II). Tu je održan ratni savet na kojem su učestvovali pored Josifa II i feldmaršali Laci i Laudon. U čast cara, je kasnije na plafonu velike sobe na prvom spratu postavljen, u drvetu rezan i obojen, grb sa dvoglavim austrijskim orlom i simbolima monarhije, verovatno delo domaćeg »piltora».[7][8]

Za vreme Srpskog pokreta 1848.49 godine, u jesen 1848. godine u kući je stanovao, zajedno sa glavnim odborom, patrijarh srpski Josif Rajačić, crkven i politički starešina vojvođanskih Srba tog vremena, i u njoj su održavane sednice Glavnog narodnog odbora Srpske Vojvodine, u kom je Atanas Karamata bio kasir (danas rang ministra finansija). Na prvom asignatu od 13. avgusta 1848. godine, i svim kasnijim, na desnoj strani je potpisan predsedatelj Jovan Šupljikac, a levo Atanasije Karamata. U njoj je, pored drugih poznatih ličnosti, boravio i Vuk Stefanović Karadžić sa ćerkom Minom i Branko Radičević.[6][3]

Konzervatorski radovi

uredi

Graditelji kuće za sada su nepoznati, a nema ni originalnih planova. Zgrada je detaljno snimljena oktobra 1936. godine[3] Konzervatorski radovi na objektu izvedeni su 1967. godine. Gotovo četiri decenije kasnije, 2006. godine, urađena je i sanacija vlage.[5]

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Kuća porodice Karamata”. Katalog nepokretnih kulturnih dobara na području grada Beograda. Zavod za zaštitu spomenika grada Beograda. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  2. ^ a b v g Škalamera, Željko (1967). Staro jezgro Zemuna II. Beograd: ZZSKGB. 
  3. ^ a b v Dabižić 2010, str. 1-4
  4. ^ Službeni glasnik SRS br. 14/79
  5. ^ a b „Kuća porodice Karamata”. Spomenici kulture u Srbiji. SANU. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  6. ^ a b Dosije spomenika kulture zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda SK - 22. 
  7. ^ Ž. Jevremović. Istorijske znamenitosti Beograda i Zemuna, Beograd 1935. 
  8. ^ B. Vujović. Beograd – kulturna riznica, Beograd, 2003. 

Literatura

uredi
  • Ž. Jevremović. Istorijske znamenitosti Beograda i Zemuna, Beograd 1935. </ref><ref name=" Beograd – kulturna riznica">B. Vujović. Beograd – kulturna riznica, Beograd, 2003. 
  • Dabižić, Aleksandra (2010). Kuća porodice Karamata = (PDF). Beograd: Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. ISBN 978-86-81157-46-6. Pristupljeno 24. 10. 2018. 

Spoljašnje veze

uredi