Lasta (avion) je razvijan za osnovno školovanje pilota, u okviru postojećeg trostepenog sistema. Prvim taktičko – tehničkim zahtevima (TTZ-om) je definisan za potpuno i racionalno osposobljavanje pilota, učenika za prelazak na avion G-4 Super Galeb, na viši stepen školovanja i obuke. Posle aviona G-4 super galeb, predviđeno je da učenik pređe, na borbenu obuku, na avion Orao i na budući Novi avion. Pre uvođenja u operativnu upotrebu borbenih aviona, s motorom na mlazni pogon, trostepeni sistem školovanja vojnih pilota se realizovao na Aero-3, zatim na prelaznom avionu 522 i konačno na borbenim avionima S-49C i P-47 Tanderbolt.

Lasta[a]
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Dužina7,97
Razmah krila9,71
Visina3,16
Površina krila12,9
Prazan888
Maks. spoljni teret240 kg
MotoriLajkoming AEIO 540-L1B5.D
Snaga220 kW
Maks. brzina na Hopt320 km/h
Dolet1.160 km
Plafon leta6.000 m
Brzina penjanja510 m/min

Konačan, privremen prekid programa aviona „Lasta“ je prouzrokovan poznatim događanjima na ovim prostorima, raspadom države, vojske, ekonomskom krizom i raspadom sistema finansiranja, razvoja i proizvodnje.

Pre toga je za prvu verziju Lasta 1 lansirana proizvodnja predserije, na osnovu rezultata ispitivanja u letu. Zatim je na kraju proizvodnje predserije istoj proizvodnja obustavljena. Izrađen su novi taktičko – tehničkim zahtevi i program realizacije za drugu verziju Lasta 2, što je takođe obustavljeno usled raspada zemlje, političke i ekonomske krize.

Krajem 1993. godine i početkom 1994, u želji da se projekat nastavi, definisani su novi taktičko - tehnički zahtevi, za standard Lasta 95. Vojnotehnički institut je uradio Program realizacije 1995. godine, na osnovu čega je urađen prototip. Izvršena je revizija TTZ-a, po filozofiji da avion „Lasta“ bude bliži po letnim karakteristikama, starom avionu Aero-3, gledano u odnosu na prethodnu definiciju. Bez „opterećenja“ karakteristikama aviona G-4 super galeb.

Prvi let aviona Lasta 95, izvršio je probni pilot Salko Hadžić, 5. februara 2009. godine.

Korisnici aviona Lasta 95 su ratna vazduhoplovstva Iraka i Srbije.[1][2]

Istorija i razvoj uredi

 
Vizuelizacija strujanja vazduha, s končićima, oko modela aviona Lasta, u aerotunelu T-35.
 
Maketa Laste 1, na izložbi Burže, Pariz, 1985. godine.

Zbog stalnog rasta cene goriva i pomeranja granica brzine i složenosti borbenih aviona, u svetu se iskristalisala koncepcija klipnog ili turbomlaznog lakog aviona, za osnovno školovanje pilota. Jugoslovensko Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana se opredelilo za taj koncept i saglasno s tim je to opredeljenje razradilo u Strategiji razvoja RV i PVO, na osnovu je i definisan TTZ, za razvoj aviona te kategorije. U međuvremenu, silom prilika, koristila se Utva 75 za osnovno školovanje pilota iako taj avion za to nije namenjen. Još uvek se koristi, pošto je tek sada počela da pristiže zamena. Kod aviona Utva 75 učenik i nastavnik sede jedan pored drugog. Vojni piloti se prioritetno školuju i obučavaju, posebno u akrobacijama, sa oba sedišta u ravni simetrije, kao da su u borbenom avionu. Pored toga, Utva 75 je razvijena po normama turističkih aviona a vojni piloti se školuju da lete na avionima koji ispunjavaju MIL propise.[3]

Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana se opredelilo u svojoj studiji Strategija razvoja RV i PVO i definisanom TTZ-u, da spoji nekadašnje uloge aviona Aero-3 i 522 sa pokrenutim projektom školskog aviona „Lasta“, sa koga je prelazak na G-4 Super Galeb, sa ekonomičnom preraspodelom časova letenja u toku školovanja pilota. Taj zahtev je podrazumevao avion opremljeniji, udobniji, bolje naoružan i s većim brzinama poletanja i sletanja. Pri određivanju TTZ-a, za avion „Lasta“, ključno pitanje je bilo, za koju repernu tačku definisati zahteve za „Lastu“, u rasponu mogućnosti između jednostavnog aviona, klase Aero-3 i G-4. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. veka, tadašnje RV i PVO se opredelilo da se definicijom TTZ-a približi avionu G-4. „Lasta“ je programirana na osnovu tih zahteva, za laku i racionalnu pripremu pilota, učenika, za prelazak na G-4. To je bio prilaz, prvenstveno, pilotskog školskog centra.[4] To je posledično, značilo, veća opremljenost (veća masa) i manja površina krila, za veće brzine poletanja i sletanja.[1][3] Vazduhoplovnotehnički institut je, na osnovu definisanog TTZ-a i svoga iskustva s prethodnih programa, uradio programske dokumente, saglasno važećim propisima.

Saglasno tim odlukama i dokumentima, Vazduhoplovnotehnički institut je uradio Program realizacije (PR), u septembru 1982. godine. Iz navedenog prilaza je proizašla diktirana opremljenost (veća masa) i manja površina krila, za veće brzine poletanja i sletanja. Po usvajanju PR-a, Institut je uradio projekat i vodio prototipski razvoj u okviru fabrike Utva, Pančevo i kooperanata ostalih firmi vazduhoplovne industrije SFRJ. Sve poslove na razvoju aviona „Lasta“, u Institutu, je vodio dipl. inž. Miloš Petrić, u svojstvu Direktora programa. Ova prva varijanta je kasnije, radi raspoznavanja, nazvana Lasta 1.

 
Direktor programa „Lasta“, sa saradnicima, objašnjava tehnička rešenja rukovodiocima RV i PVO.

Napravljena su dva prototipa, prvi je poleteo 2. septembar 1985. godine, u Vazdzduhoplovnoopitnom centru (VOC), na aerodromu Batajnica, sa probnim pilotom, Načelnikom VOC-a, pukovnikom Živanom Kalićem.[1]

Lasta 1 uredi

Na osnovu dotadašnjih rezultata ispitivanja u letu, Vazduhoplovnoopitni centar daje zaključak:

Na osnovu dosadašnjih karakteristika i performansi avion Lasta 1 ima dobre izglede za dalji razvoj i može se pristupiti izradi predserije

.

Ispitivanjem u letu Laste 1, utvđeno je:

  • Masa aviona je prekoračena, u odnosu na TTZ, za 3 do 6%.
  • Ponašanje aviona na malim brzinam je dobro, nema tendencije samovoljnog ulaska u kovit, a predznak prelaska maksimalnog uzgona (brzine svaljivanja) je slabo izražen.
 
Načelnik Vazduhoplovnoopitnog centra, probni pilot Živan Kalić, posle leta na avionu Lasta.
  • Avion je uzdužno i poprečno - smerno statički stabilan.
  • Uzdužna i poprečno - smerna dinamička stabilnost zadovoljava propis MIL 8785B.
  • Krilca su efikasna.
  • U kovitu su ispunjeni uslovi iz propisa: AP970, MIL i FAR.
  • U stacionarnom režimu leta nisu bili ispunjeni uslovi TTZ-a. To je otklonjeno u predseriji.
  • Moguće je izvođenje evolucija u vertikalnoj ravni, ali je pad brzine (usporavanje) znatno i zahteva precizno upravljanje, bez većeg odstupanja.[1]

Ovaj prvi izveštaj VOC-a za Lastu 1 je praktično bio pozitivan, sa manjim uobičajenim primedbama „dečjih bolesti“, kao za svaki avion u razvoju. Na osnovu te prve pozitivne ocene doneta je odluka o proizvodnji predserije od šest aviona Lasta 1, 1985. godine, pa je povećano na deset.

U okviru te proizvodnje šest struktura aviona „Lasta“ je sklopljeno u fabrici aviona Utva. U toku NATO bombardovanja, 1999. godine, potpuno je uništeno pet tih sklopova, a jedan je teško oštećen. Ta oštećena „Lasta“ je izložena u Muzeju vazduhoplovstva.[1]

 

Lasta 1 u tri projekcije

Lasta 2 uredi

Sa naknadnim izveštajem posle ispitivanja predserije, Vazduhoplovnoopitni centar menja prethodni zaključak i na osnovu primedbi na ergonomiju kabine i aerodinamičkih karakteristika, smatra: „da avion nije pogodan za osnovnu obuku pilota“.

 
Prototip Lasta 95 u nezavršenom stanju.
 
Završen prototip Lasta 95, ispred prototipske radionice fabrike Utva.

Prethodni poznati događaji raspada SFRJ i JNA, praćeni sankcijama i teškom ekonomskom krizom prekinuli su sve mogućnosti za dalji razvoj i proizvodnju. Bilo je više pokušaja nastavka programa „Lasta“ s redefinisanjem TTZ-a, pa i prototipskog standarda.

Definisani su novi taktičko - tehnički zahtevi, 1989. godine. Izbačeno je striktno vezivanje za karakteristike aviona G-4 Super Galeb, već je uopšteno data definicije za opšti standard aviona sa mlaznim motorom. Taj standard je nazvan Lasta 2. Ovaj projekat je prekinut 1991. godine, zbog raspada SFRJ i nastale krize.[1]

Lasta 95 uredi

Konačno, krajem 1993. godine i početkom 1994. u želji da se projekat nastavi, definisani su novi taktičko - tehnički zahtevi, za standard Lasta 95. Vojnotehnički institut je uradio Program realizacije 1995. godine, na osnovu čega je urađen prototip. Izvršena je revizija TTZ-a, po filozofiji da avion „Lasta“ bude bliži po letnim karakteristikama, kategorije ranijeg aviona Aero-3, gledano u odnosu na prethodnu definiciju. Bez „opterećenja“ karakteristikama G-4. Znači, bez zahteva da kabina bude bliska postojećoj od G-4 i da brzine poletanja i sletanja budu što bliže tome narednom avionu. To je značilo redukcija opreme i njen izbor za lake avione (bez obzira na G-4), smanjenju visine aviona, izmena profilacije trupa i povećanje površine krila. Znači, nova definicija je opšta, bez ranije namene da taj avion bude lak prelaz na G-4 i blisko kompatibilan s njim. Lasta 95, tako definisana je dobijena reprojektom postojeće Laste 1.

Prototip aviona Lasta 95 je izrađen u fabrici aviona Utva. Prvi let je izvršio, probni pilot Salko Hadžić, 5. februara 2009. godine. Zatim su otpočela prototipska ispitivanja u Vazduhoplovnoopitnom centru.

Izvršene su isporuke aviona Lasta 95, iračkom i srpskom vazduhoplovstvu.[1][5][6]

 

Lasta 75 u tri projekcije.

Konstrukcija „Laste“ uredi

Lasta je jednomotorni avion, niskokrilac, metalne konstrukcije, dva klasična pilotska sedišta (postavljena jedan iza drugog) i uvlačeći stajni organi tipa tricikl. Stajni organi obezbeđuju pouzdano poletanje i sletanje s betonskih i travnatih staza, kao i vožnju (rulanje) po zemlji.

Avion Lasta je projektovan za uslove visoke akrobatske kategorije. Saglasno s tim, gorivna i uljna instalacija mu obezbeđuju leđni let u trajanju do 60 sekundi, po Federalnim avionskim propisima (F.A.R. -Part 23: Airworthiness Standards):

  • U osnovnoj varijanti aviona po zahtevima iz propisa koji se odnose na kategoriju za akrobacije (aerobatic), sa granicama faktora aerodinamičkog opterećenja n = -3 – 6.
  • Novi taktičko - tehnički zahtevi, urađeni početkom 1989. godine, posedovao je razlike u odnosu na prethodni: U varijanti aviona sa naoružanjem, sa granicama faktora aerodinamičkog opterećenja n = -1,8 – 4,4.

Karakteristike aviona obezbeđuju obuku pilota u namenama:

 
Kolimatorski nišan i instrumentalna tabla.
 
Opcija sa optoelektronskim nišanom i instrumentalna tabla.
 
Pokazivači u kabini.
  • osnovnog letenja,
  • figurnog letenja,
  • navigacije,
  • instrumentalnog letenja,
  • osnovnih elemenata noćnog letenja,
  • instrumentalnog sletanja, 2. kategorije i
  • osnovnih elemenata gađanja, raketiranja i bombardovanja (GRB).[1][2][4]

U domenu stabilnosti i upravljivosti, Lasta ispunjava kategoriju I. U prevučenom letu je obezbeđena najava blizine režima na αkr (kritični napadni ugao) s trešnjom aviona, usled kontrolisanog lokalnog otcepljenja vazdušne struje.

Pogon aviona sačinjava motor Lycoming AEIO 540-L 1B5.D, bokser, sa šest cilindara, sa direktnim ubrizgavanjem goriva i vazdušnim hlađenjem. Namenjen je za akrobatsko letenje. Maksimalna snaga mu je 220 KW. Zamenjena je elisa, umesto drvene trokrake tipa Hofman (engl. Hoffman) (na Lasti 1), usvojena je dvokraka, metalna tipa Harcel (engl. Hartzell), prečnika 1,93 m.[2]

Standard Laste 95 se zasniva na prethodnim prototipovima Laste 1, u odnosu na koje su uvedene izmene:[1]

  • smanjena je visina siluete aviona, skraćivanjem nogu stajnih organa,
  • povećana je dužina trupa,
  • povećana je površina krila s 11 m² na 12,9 m²,
  • umesto trokrake, integrisana je dvokraka elisa,
  • redukovana je oprema,
  • akumulatori su manje mase,
  • smanjena je ukupna masa aviona, za blizu 200 kg i
  • povećana je izbočenost poklopca (kalote) kabine.

Napravljene razlike između ova dva standarda aviona, značajnije utiču, prvenstveno na minimalnu brzinu.

U odnosu na Lastu 1 reprojektovano je krilo, sa drugim aeroprofilima i većom površinom. Trup je takođe reprojektovan, uz smanjenje mase, poboljšane profilacije i sa integralnom strukturom sa vertikalnim repom.

Oprema i kabina uredi

 
Simulacija kabinskog prostora
 
Bočni pogled na položaj pilota.

Na avionu Lasta je obezbeđena radio komunikacija vazduh-zemlja, vazduh-vazduh, u VKT i UKT opsegu. Obezbeđen je jednovremeni prijem zvučnih signala na pilotskim slušalicama od svih elektronskih uređaja i međusobne komunikacije učenik-nastavnik. Obezbeđena je navigacija na osnovu zemaljskih radio farova, VOR i DME. Obezbeđena je mogućnost sletanja i poletanja u složenim meteo uslovima, u kategoriji II i noću s ILS, s merenjem i prikazivanjem kursa leta i visine od tla.

Lasta poseduje pouzdan elektro sistem s 28 V, projektovan po MIL propisima.

Naoružanje uredi

 
Podkrilni nosač sa bombom.

Lasta poseduje dva univerzalna krilna nosača spoljnjeg naoružanja, nosivosti 2x 120 kg. Na ovim nosačima se postavljaju sredstva za obuku u gađanju, raketiranju i bombardovanju (GRB) i to u varijantama:

  • gađanje s dva mitraljeza, kalibra 7,36 mm, integrisanim u kontejnere, s borbenim kompletom od po 500 metaka
  • raketiranje s dva sedmocevna lansera, kalibra 57 mm
  • bombardovanje s dve bombe, kalibra od 100 kg.

Prema zahtevima, opciono je Lasta 95 opremljena kolimatorskim ili optoelektronskim nišanom.

Taktički radijus, u profilu leta NISKO-VISOKO-NISKO, za sve vrste nošenog naoružanja iznosi do 400 km.

Tabelarni pregled aviona za početnu obuku uredi

Karakteristike varijanti aviona „Lasta“
Parametri Lasta 1 Lasta 2 Lasta 95
Posada 2 2 2
Dužina 8,04 m 7,54 m 7,97 m
Razmah 8,34 m 8,92 m 9,71 m
Visina 2,96 m 2,8 m 3,16 m
Površina 11 m² 11,4 m 12,9 m²
Masa (praznog) 1.100 kg 888 kg
Maksim. masa 1.630 kg 1.210 kg
Min. brzina 131 km/h 110 km/h
Najveća brzina 345 km/h 345 km/h 320 km/h
Plafon leta 5.200 m 6.000 m
Brzina penjanja 7,4 m/s 8 m/s 8,5 m/s
Dolet 1.060 km 1.060 km 1.160 km
Faktor opterećenja +6 / -3 +6 / -3 +6 / -3
Motor 1 Lajkoming AEIO-540-L1B5.D 1 Lajkoming AEIO-540-L1B5.D 1 Lajkoming AEIO-540-L1B5.D
Snaga 224 kW 224 kW 224 kW
Naoružavanje 2 podkrilna nosača
2 bombe 100 kg
2 kontejnera sa mitraljezima
7,62 mm (500 metaka)
2 L- 57-07 7h55 mm
2 podkrilna nosača
2 bombe 100 kg
2 kontejnera sa mitraljezima
7,62 mm (500 metaka)
2 L- 57-07 7h55 mm
2 podkrilna nosača
2 bombe 100 kg
2 kontejnera sa mitraljezima
7,62 mm (500 metaka)
2 L- 57-07 7h55 mm
Uporedni pregled karakteristika aviona, slične klase „Lasti“
Parametri TB 30 epsilon Aeromaki SF260 T-35 pilan[7] Lasta 95
Posada 2 2-3 2 2
Dužina 7,59 m 8,35 m 8,00 m 7,97 m
Razmah 7,92 m 7,1 m 8,84 m 9,71 m
Visina 2,63 m 2,41 m 2,64 m 3,16 m
Površina 9,00 m² 10,1 m² 13,7 m² 12,9 m²
Masa (praznog) 870 kg 720 kg 930 888 kg
Maksim. masa 1.250 kg 1.200 kg 1.315 kg 1.210 kg
Min. brzina 115 km/h 104 km/h 115 km/h 110 km/h
Najveća brzina 520 km/h 439 km/h 446 km/h 320 km/h
Plafon leta 7.000 m 4.660 m 5.840 m 6.000 m
Brzina penjanja 9,17 m/s 9 m/s 8,5 m/s
Dolet 1.300 km 1.440 km 1.160 km
Faktor opterećenja +6 / -3 +6 / -3 +6 / -3
Motor 1 Lajkoming AEIO-540-L1B5.D 1 Lajkoming O-540-E4A5 1 Lajkoming O-540-E4A5 1 Lajkoming O-540-E4A5
Snaga 224 kW 224 kW 224 kW 224 kW
Naoružavanje 2 podkrilna nosača
480 kg
2 podkrilna nosača
300 kg
2 podkrilna nosača
2 bombe 100 kg
2 kontejnera sa mitraljezima
7,62 mm (500 metaka)
2 L- 57-07 7h55 mm

Korisnici aviona Lasta 95 uredi

Galerija uredi

Udesi uredi

 
Model „Laste“.

U toku razvoja i odvijanja programa „Lasta“, desilo se više udesa i katastrofa, sa tragičnim ishodom. Pošto su avionom upravljali probni piloti opitnog centra, ostaju za analizu razlozi i preispitivanje organizacije i pripremljenosti izvršavanja tih zadataka. Na ovom lakom i jednostavnom avionu nema složenih sistema, čiji otkazi mogu biti razlozi za tako neslavnu statistiku. Ni u jednom od tih udesa, nije bilo otkaza strukture niti njene havarije.

  • Na prilazu aerodromu za sletanje, stao je motor i avion je prinudno sleteo ispred aerodromske staze. Razlog za ovaj udes je naveden, pogrešna primena tehnologije na delu gorivnog sistema za leđni let. Usled greške u izboru i zaštiti materijala, došlo je do hemijske nagriženosti ventila za regulaciju protoka goriva u leđnom letu i isti je oštećen zaglavio i prekinuo napajanje motora sa gorivom. Prototip je oštećen i trajno onesposobljen za upotrebu. Probni pilot Laslo je ostao nepovređen.
  • Tokom priprema za aero-miting, u bugarskom gradu Plovdivu, na batajničkom aerodromu (Batajnica) dogodila se katastrofa sa predserijskim avionom Lasta 1 № 53152. U toj katastrofi je izgubio život tadašnji načelnik Vazduhoplovnoopitnog centra, pukovnik Zoran Vidić, 12. marta 1997. godine.
  • Avion Lasta 95 je pao 26. septembra 2012. godine, u naseljenom delu Nove Pazove. Poginuo je pilot major Goran Savić, a pilot instruktor je lakše povređen. Za sada, još uvek nije objavljen izveštaj o uzrocima ove nesreće.

Napomene uredi

  1. ^ Podaci se odnose na varijantu Lasta 95

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž z Janjić 2007, str. 146–150.
  2. ^ a b v Janjić & 2008-2009., str. 184–187.
  3. ^ a b Rendulić 1996.
  4. ^ a b Matović 1986.
  5. ^ Janjić & 2008-2009, str. 184–187.
  6. ^ Srpski sajt, Pristupljeno 10. 4. 2013.
  7. ^ „Entrainement T-35 Pillan (Enaer Chili 1981 ).” (na jeziku: (jezik: francuski)). cargolade.free.fr. Pristupljeno 17. 11. 2012. „T-35 pilat 

Literatura uredi

  • Janjić, Čedomir (2007). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacija. 
  • Janjić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacija. 
  • Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Matović, Rodoljub (1986). Glasnik RV i PVO, br.3. Beograd: RV i PVO. 
  • Lekić, Mile (2007). Konstrukcija lakih aviona. Novi Sad: Lem Aeroprom. ISBN 978-86-909363-2-8. 

Glasnik RV i PVO, 1986.g., br.3

  • Glasnik RV i PVO,Maj-Jun, 1986.g., br.3
  • Glasnik RV i PVO, Januar-Februar, 1989.g., br.1
  • Paris salon, SHOW DAILY, news and directory, 5 juni 1985
  • Glasnik RV i PVO, jul-oktobar, 1991.g., br.4-5, posvećen 45-godišnjici Vazduhoplovnotehničkog instituta
  • Radić, Aleksandar (2012). Vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana Vojske Srbije. Beograd: Medija centar "Odbrana". ISBN 978-86-335-0358-7. 

Spoljašnje veze uredi