Latinofaliski jezici
језичка породица
Latinofaliski jezici čine grupu italskih jezika unutar indoevropske jezičke porodice. Govorili su ih latinofaliski narodi na području Italije od 1200. godine prije n. e.
latinofaliski | |
---|---|
Geografska rasprostranjenost | Prvobitno Lacij u Italiji, zatim širom Rimskog carstva, naročito u zapadnom dijelu |
Jezička klasifikacija | indoevropski
|
Prajezik | pralatinofaliski (Prenestinska fibula) |
Podpodela | |
Glotolog | lati1262[1] |
Latinofaliski jezici i dijalekti u različitim nijansama plave. |
Latinski i faliski pripadaju grupi, kao i još dva dijalekta koja se često smatraju arhaičnim latinskim: lanuvijski i prenestinski.
Kako je moć antičkog Rima rasla, latinski je apsorbovao elemente drugih jezika i zamijenio faliski. Ostali varijeteti su izumrli kako je latinski postajao dominantniji. Latinski se zauzvrat preko vulgarnog latinskog razvio u romanske jezike, kojima sada govori više od 800 miliona ljudi. To je u velikoj mjeri bio rezultat uticaja francuske, španske i portugalske kolonijalne imperije.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Latino-Faliscan”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.