Legat Mirjane i Pavla Vuisića

збирка материјалних и културних добара у Адлигату

Legat Mirjane i Pavla Vuisića je zbirka materijalnih i kulturnih dobara koju čini veliki broj ličnih predmeta srpskog glumca Pavla Vuisića, a koju je Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” zaveštala Pavlova supruga, Mirjana Vuisić, ujedno i član osnivač i član upravnog odbora Udruženja. Osim ličnih predmeta, koji uključuju brojne rukopise, skice, fotografije, legitimacije, crteže, predmete iz filmova u kojima je glumio, kao i original Pavlovog testamenta, Mirjana je Udruženju ustupila na korišćenje i stan u kojem su zajedno živeli, kako bi se nakon njene smrti koristio u muzejske namene, za promociju filma i čuvanje sećanja na Pavla i Mirjanu.[1]

Legat Mirjane i Pavla Vuisića
Pavle i Mirjana Vuisić
Osnivanje2016.
LokacijaBeograd
 Republika Srbija
VrstaLegat
Veb-sajthttps://adligat.rs/

Legat je dostupan za javnost u okviru Muzeja srpske književnosti na Banjici u Beogradu.

Život i karijera Pavla Vuisića uredi

Pavle Vuisić rođen je 10. jula 1926. godine u Beogradu, od oca Miša i majke Radmile. Studirao je pravo i radio kao novinar Radio Beograda sve do 1950. godine, kada otpočinje njegova glumačka karijera, ulogom u filmu Čudotvorni mač Voje Nanovića. Ubrzo nakon te uloge zpočinje saradnju sa brojnim rediteljima. Iako nije imao formalno glumačko obrazovanje, snimio je veliki broj filmova i televizijskih serija i važi za glumačku legendu jugoslovenske kinematografije. Njegova filmografija obuhvata 177 jedinica, od toga 129 dugometražnih filmova, 17 serija, 14 TV filmova, šest mini televizijskih serija i pet kratkih TV filmova.[2] Posebno se ističu uloge u kultnim filmovima „Ko to tamo peva“ i „Maratonci trče počasni krug“, kao i serijama „Kamiondžije“, „Otpisani” i „Više od igre”. U legatu u Udruženju „Adligat”, između ostalog, nalazi se i svežanj ključeva na kome je i originalni ključ kamiona koji je vožen u seriji „Kamiondžije”.

Pavle je bio učesnik borbi na Sremskom frontu (1944–1945). Malo je poznato i da je celog života pisao, najčešće pesme, a pisao je gde je stigao - na kafanskim računima, imeniku, po knjigama, salvetama, kutijama cigareta.[1][3] Često bi cepao ono što bi zapisao, te je supruga Mirjana posebno izdvajala i čuvala njegove rukopise.[4] Pavle je bio i vrstan brodograditelj, o čemu svedoče i brojne skice brodova u legatu. Veći deo svog slobodnog vremena provodio je na Savi i na Adi, opčinjen rekom i vodom.[2][5] Sa svojom suprugom Mirjanom bio je trideset dve godine u braku, od 1956. do smrti 1988. godine.

Pavle Vuisić preminuo je 8. oktobra 1988. godine, a sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Po njegovoj želji, koju je iskazivao u više navrata tokom života, kako u govoru tako i u brojnim zapisima i testamentu, sahrani je prisustvovala samo njegova supruga i pop, kojem nije rekla ko je pokojnik.[6][1] Jedna od izjava koja svedoči o ovoj želji je „Molim smrt objaviti najmanje tri dana posle pogreba. Da mojemu pogrebu ne prisustvuje niko do nje [...] Molim samo Ona i Ja".[3]

Godine 2009, dvadeset jednu godinu nakon Pavlove smrti, objavljen je dokumentarni roman o njegovom životu, autora Aleksandra Đuričića, koji nosi naziv „Posle fajronta: knjiga o Paji”.[7] Romansirana biografija objavljena je u izdanju VBZ Beograd i Blica.

O legatu uredi

 
Original testamenta Pavla Vuisića, izložen u Muzeju srpske književnosti.

Legat Mirjane i Pavla Vuisića formiran je 2016. godine, u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu, a dopunjavan je u više navrata u godinama nakon osnivanja. Darodavac Mirjana Vuisić u Udruženju je ujedno i član osnivač i član upravnog odbora. Legat obuhvata veliki broj ličnih predmeta Pavla Vuisića, od njegove omiljene torbe, rukopisa njegovih pesama, brojnih skica brodova, fotografija, lula za duvan, sve do poznatog i često cenzurisanog testamenta ispisanog na tri stranice.

Testament Pavla Vuisića godinama je bio kontroverzna tema i često je objavljivan u cenzurisanim i nekompletnim delovima. Oslikava glumčev stav prema komunizmu i veri, posebno u delu gde Pavle zahteva da mu na sahrani pevaju šestorica popova, ali u sebi, i preti da mu nijedan komunista ne drži govor, inače će se u grobu prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da komunistu goni, kao i sve njegove istomišljenike.[6][1][8]

Radno vreme uredi

Legat Mirjane i Pavla Vuisića otvoren je za posetioce u okviru Muzeja srpske književnosti na Banjici, četvrtkom, petkom i subotom, uz prethodno zakazivanje.

Foto-galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Pavle i Mirjana Vuisić u Nedeljniku”. Srbija među knjigama. Godišnjak: 187. 2017. ISSN 2620-1801 — preko Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”. 
  2. ^ a b Stefanović, Miroslav. „Bež’o sam od ljudi...”. Politika Online. Pristupljeno 2020-07-27. 
  3. ^ a b Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Tri decenije od smrti Pavla Vuisića”. www.rts.rs. Pristupljeno 2020-07-27. 
  4. ^ Blic. „Mirjana Vuisić: Pavle je često cepao ono što napiše, spasavala sam njegova dela od njega samog”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-07-27. 
  5. ^ „Globus - Sve moje burne godine s Pajom”. www.jutarnji.hr (na jeziku: hrvatski). 2009-07-17. Pristupljeno 2020-07-27. 
  6. ^ a b „Tri testamenta Pavla Vuisića: Neverovatna životna i profesionalna drama najvećeg srpskog glumca - Čitajte u Nedeljniku”. Nedeljnik. Arhivirano iz originala 27. 07. 2020. g. Pristupljeno 2020-07-27. 
  7. ^ Đuričić, Aleksandar (2009). Posle fajronta : knjiga o Paji. Beograd: V.B.Z. d.o.o. ISBN 978-86-7998-085-4. OCLC 476884376. 
  8. ^ „Legat Mirjane i Pavla Vujisića” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-27. 

Spoljašnje veze uredi