Lerin
Lerin (grč. Φλώρινα [Flórina] — Florina) je grad i sedište istoimene opštine i okruga, na severu periferije Zapadna Makedonija, u Grčkoj. Prema popisu iz 2021. godine bilo je 17.188 stanovnika.[1]
Lerin Φλώρινα | |
---|---|
![]() Pogled na Lerin | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Periferija | Zapadna Makedonija |
Okrug | Lerin |
Opština | Lerin |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2021. | 17.188 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 40° 47′ S; 21° 24′ I / 40.78° S; 21.4° I |
Vremenska zona | UTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST) |
Aps. visina | 663 m |
Poštanski broj | 531 00 |
Pozivni broj | 23850 |
Registarska oznaka | ΡΑ |
Veb-sajt | |
www.cityoflorina.gr |
Ime
urediDanašnje ime grada „Florina“ - „Lerin“ vezano je za ime ovog naselja iz vizantijskog vremena, kada se ovo mesto zvalo Χλέρινον (Chlérinon - Hlerin), u prevodu „mesto puno zelenila“. Postepeno se ovo ime promenilo u oblik „Florina“, dok je kod mesnih Srba zadržan drugi slovenski oblik „Lerin“, bliži prvobitnom.
Prirodni uslovi
urediLerin se nalazi na krajnjem zapadnom delu istorijske pokrajine Makedonija, na znatnoj nadmorskoj visini (663 m). Grad se nalazi na južnom obodu ravnice Pelagonije, na mestu gde iz ove ravnice odvaja put ka Prespanskom jezeru. U Pelagoniji se severnije nalaze i Bitolj i Prilep, danas gradovi u Severnoj Makedoniji. Južno od grada uzdiže se planina Baba (Varnundas) i Neredska planina (Verno). Kroz Lerin protiče Jelaška reka (Sakulevas, Sakuleva).
Klima u Lerinu je zbog nadmorske visine grada i zatvorneosti ovog područja kontinetnalna, za koju su osobene izuzetno žarna leta i hladnije i kišovite zime sa čestim snegom.
Istorija
urediIako je okolina Lerina bila naseljena tokom praistorije i antike, prvi pomen grada Lerina vezuje se za srednjovekovnu Srbiju, koja je ovim prostorima vladala nekoliko decenija (1331-1385). Car Dušan se 1334. godine obratio mesnom Grku, nadzorniku tvrđave Hlerenon.
Područje Lerina je palo pod otomansku vlast 1385. godine i ostalo sledećih pet vekova. Tokom ovog perioda u gradu su živeli Turci i Sloveni, a manje je bilo Cincara, Roma i Arnauta, a u okolnim selima najviše je bilo Slovena.
U mestu je 1868. godine započela rad srpska narodna škola.[2]
Vekovnu vladavinu Turske nad Lerinom okončala je srpska vojska 1912, koja je prva ušla u grad prilikom gonjenja razbijene turske vojske prema jugu (nakon Bitoljske bitke).[3] Tada je u grad ušla srpska konjica generala Petra Bojovića. Međutim, gred je pripao savremenoj Grčkoj. Posle Prvog svetskog rata i Grčko-turskog rata iseljeno je tursko stanovništvo. Tokom Drugog svetskog rata u logorima nestalo je jevrejsko, da bi tokom Grčkog građanskog rata, u kome je grad bio jako komunističko uporište, bilo iseljeno i dosta Slovena. Poslednjih decenija grad je osavremenjen, ali je i pored toga ostao mesto van glavnih tokova života u Grčkoj, što je uslovilo iseljavanje stanovništva, naročito iz okolnih sela.
Stanovništvo
urediPrema bugarskom geografu i istoričaru, Vasilu Kančovu, u Lerinu je 1900. godine živelo 5.000 Turaka, 2.820 Slovena hrišćana, 1.600 Roma, 200 Albanaca muslimana, 100 Albanaca hrišćana, 84 Aromuna i 20 Jevreja.[4] Srpski istoričar Spiridon Gopčević, 1890. godine beleži da je većina turskog stanovništva slovenskog porekla.[5] Tokom Prvog svetskog rata iz Bitolja i okolnih sela (Magarevo, Nižepole, Trnovo i druga) u Lerin su izbegle pretežno aromunske porodice, kojih je posle rata ostalo 300. Godine 1924. tursko i drugo muslimansko stanovništvo je prinudno iseljeno u Tursku a na njihovo mesto je naseljeno 3.612 izbeglica, 730 iz Kraljevine SHS (okolina Bitolja), 484 iz Albanije a ostalo su grčke izbeglice iz Turske. Na popisu iz 1928. godine Lerin je imao 10.585 stanovnika. Makedonski istoričar Todor Simovski, 1998. godine navodi da je Lerin većinski naseljen slovenskim stanovništvom, a da ostalo stanovništvo čine grčki doseljenici iz Turske i Albanci hrišćani iz obližnjih albanskih sela (Bel Kamen, Lehovo i druga).[6]
Prema popisu iz 2021. godine u gradu živi 17.188 stanovnika. Kretanje stanovništva po godinama bilo je sledeće:
Godina | 1951 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2001 | 2011 |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Stanovništvo | 12.270 | 11.933 | 11.164 | 12.562 | 12.355 | 14 279 | 17.686 |
Privreda
urediPrivreda Lerina se najviše oslanja na prirodna bogatstva okoline (stočarstvo, voćarstvo, šumarstvo), pa su razvijeni drvoprerada, planinski turizam, prehrambena industrija. Savremena privreda je novijeg datuma. Pre toga područje je bilo jako nerazvijeno, a tokom 50-ih i 60-ih godina mnogo mesnog stanovništva se iselilo u veće gradove Grčke ili inostranstvo.
Galerija
uredi-
Železnička stanica u Lerinu 1894. Solunsko—bitoljska železnica
-
Panorama Lerina, 1912. godina
-
Pogled na grad
-
Korzo
Poznate ličnosti
uredi- Spasoje Hadži Popović, srpski novinar, dobrotvor, prosvetni i nacionalni radnik
- Koči Dzodze, alnaski komunista i političar
- Elpida Karamandi, jugoslovenska partizanka i narodni heroj Jugoslavije
- Sokrat Mojsov, bivši jugoslovenski fudbaler
- Aleksis Aleksudis, bivši grčki fudbaler
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Απογραφή Πληθυσμού - Κατοικιών 2011. ΜΟΝΙΜΟΣ Πληθυσμός Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (18. april 2016) statistics.gr (jezik: grčki)
- ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1904. godine
- ^ Živojin Mišić: Moje uspomene. str. 244.
- ^ Kъnčov, Vasil. Makedoniя. Etnografiя i statistika, Sofiя, 1900, str. 249.
- ^ Gopčević, Spiridon (1890). Stara Srbija i Makedonija. Beograd. str. 151.
- ^ Hristov Simovski 1998, str. 160.
Literatura
uredi- Simovski Hristov, Todor (1998). Naselenite mesta vo Egejska Makedonija. Skopje.
Spoljašnje veze
uredi- The houses of Florina (jezik: engleski)
- Δήμος Φλώρινας (jezik: grčki)