Libansko-sirijska granica

Libansko sirijska granica između Libana i Sirije duga je 394 km (245 m) i proteže se od obale Sredozemnog mora na severu do tromeđe sa Izraelom na jugu.[1]

Opis granice uredi

 
Mapa Libana, sa Sirijom

Granica počinje od Sredozemnog mora na ušću reke Nahr al-Kabir, a zatim prati ovu reku na istoku. Libanska granica formira istaknutu izbočinu koja obuhvata sela Karha i Knaise Akar na severoistoku okruga Akar, zapadno od sirijskog Homs jezera, zatim kreće prema jugoistoku nizom nepravilnih linija, presecajući reku Oront. 34° 27′ 18″ S; 36° 29′ 24″ I / 34.455° S; 36.490° I / 34.455; 36.490 i put preko Dolina Beka između naselja Kaa i Al-Kusair 34° 25′ 18″ S; 36° 32′ 36″ I / 34.4217° S; 36.5433° I / 34.4217; 36.5433, i dalje se proteže do Antilibanskih planina. Zatim granica skreće ka jugozapadu, uglavnom prateći Antilibanske planine u nizu nepravilnih linija, sve do planine Hermon planine.

Precizna lokacija libansko-izraelsko-sirijske tromeđe je nejasna zbog izraelske okupacije Golanske visoravni koja je proistekla iz šestodnevnog rata 1967. godine.[2] De jure tromeđa leži na reci Hasbani, pritoka reke Jordan, 33° 14′ 32″ S; 35° 37′ 28″ I / 33.2422° S; 35.6244° I / 33.2422; 35.6244, severoistočno od izraelskog grada Majan Baruh. De fakto tromeđa leži na tromeđi sa zonom Ujedinjenih nacija UNDOF. Situaciju dodatno komplikuje spor oko teritorije farme Šeba koja se nalazi na Golanskoj visoravni, za nju Liban tvrdi da pripada njemu.[3]

Istorija uredi

 
Francuski mandat za Siriju i Liban, sa zelenim Velikim Libanom

Početkom 20. veka, današnji Liban i Sirija pripadali su Otomanskom carstvu, sa poluautonomnim planinom Liban kao Mutasarifat planine Liban. Tokom Prvog svetskog rata arapska pobuna, koju je podržala Britanija, uspela je da ukloni Osmanlije sa većeg dela Bliskog istoka. Kao rezultat tajnog Anglo-francuskog sporazuma Sajks-Piko koji su potpisale iz 1916. Britanija i Francuska podelile su otomansku teritoriju između sebe, a Sirija i Liban potpali su pod Francuski mandat nad Sirijom i Libanom.[4]

Francuska je 1920. podelila svoj mandat na nekoliko političkih subjekata, od kojih je jedan, prošireni Mutasarifat na planini Liban, nazvan „Veliki Liban“, osnovan uglavnom da bi obezbedio nacionalnu politiku za profrancuske maronitske hrišćane. Proces preciznog ocrtavanja granice je nejasan, iako se čini da je zasnovan na mapi koja potiče iz francuske ekspedicije iz 1860-ih u regionu koji je vodio libanski nacionalista Bulus Nudžajm. Mnogi sirijski nacionalisti su se protivili novom entitetu, smatrajući Liban sastavnim delom Velike Sirije. Preostale sirijske države su se na kraju spojile u jednu sirijsku državu 1930-ih, isključujući Liban (i isključujući Hataj, koji je postao deo nove Republike Turske). I Liban i Sirija su stekli punu nezavisnost u periodu 1943-46. godine.[5]

Odnosi između dve nove države su često bili napeti, a precizna granica nikada nije zvanično uspostavljena sa bilo kakvom preciznošću, uprkos zahtevima Libana da se to učini u preliminarnoj primeni tokom 1950-ih i 1960-ih.[6] Mnogi Libanci su se plašili da će ih njihov veći sused anektirati. Dugogodišnje sektaške tenzije unutar Libana prerasle su u Libanski građanski rat 1975. godine a Sirija je okupirala zemlju sledeće godine. Sirijske trupe su ostale u Libanu do 2005. godine.[7]

Od 2011. godine, granično područje je ozbiljno pogođeno posledicama sirijskog građanskog rata.[8]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Libansko-sirijska granica na Vikimedijinoj ostavi