Lira
Lira je žičani muzički instrument i jedan je od najpopularnijih instrumenata u Staroj Grčkoj. Njena rezonantska kutija je bila od kornjačine kore. Učenje lire je u Atini bilo obavezno za sve omladince. Pored lire, poznati grčki instrumenti su kitara i aulos. Antički trzalački instrument lira je bio poznat Sumeranima, Egipćanima i drugim narodima Prednjeg istoka. U Grka dobija svoj tipičan oblik, sličan gitari, sa 5-7 žica koje su se trzale prstima ili trzalicom.[1] Raširena je od 6. veka pre nove ere, naročito kao instrument grčkih pesnika i pevača lirika.
Klasifikacija | 321.2 |
---|---|
Hornobestel-Zaks sistem | Kompozitni kordofon zvučao je plektrumom |
Razvijen | Sumer, Irak, bronzano doba |
Lira ima svoje poreklo u drevnoj istoriji. Lire su korišćene u nekoliko drevnih kultura u regionu Sredozemnog mora. Najraniji poznati primerci lire pronađeni su na arheološkim nalazištima koja datiraju od oko 2700. p. n. e. u Mesopotamiji.[2][3] Najstarije lire sa Plodnog polumeseca poznate su kao istočne lire i razlikuju se od drugih drevnih lira po ravnoj osnovi. Pronađene su na arheološkim nalazištima u Egiptu, Siriji, Anadoliji i Levantu.[2]
Okrugla lira ili zapadna lira takođe je nastala u Siriji i Anadoliji, ali nije bila toliko korišćena i na kraju je izumrla na istoku oko 1750. p. n. e. Okrugla lira, nazvana tako zbog svoje zaobljene osnove, ponovo se pojavila vekovima kasnije u staroj Grčkoj oko 1700-1400 p. n. e,[4] a zatim se kasnije proširila po celom Rimskom carstvu.[2] Ova lira je poslužila kao poreklo evropske lire poznate kao germanska lira ili rot koja je bila u širokoj upotrebi u severozapadnoj Evropi od pre pojave hrišćanstva do srednjeg veka.[5]
Etimologija
urediNajranije spominjanje reči „lira“ je mikenski grčki ru-ra-ta-e, što znači „liričari“ i napisano je linear B pismom.[6] U klasičnom grčkom, reč „lira“ može da se odnosi na amaterski instrument, koji je manja verzija profesionalne kitare i istočno-egejskog barbitona, ili se „lira“ može uopšteno odnositi na sva tri instrumenta kao porodicu.[7] Engleska reč dolazi preko latinskog iz grčkog.[8]
Klasifikacija
urediHornbostel-Zaksov sistem klasifikuje liru kao člana porodice instrumenata laute koja je jedna od familija pod klasifikacijom instrumenata za kordofone. Hornbostel-Zaks deli lire u dve grupe zdelaste lire (321.21), kutijaste lire (321.22).[9] U organologiji, lira se smatra jarmastom lautom, pošto je to lauta u kojoj su žice pričvršćene za jaram koji leži u istoj ravni kao i zvučni sto, a sastoji se od dva kraka i prečke.[10]
Drevne lire
urediPostoje dokazi o razvoju mnogih oblika lira iz perioda od 2700. p. n. e. do 700. p. n. e. Lire iz antičkog sveta naučnici dele u dve posebne grupe, istočne i zapadne lire, koje su definisane obrascima geografije i hronologije.[2]
Istočnjačke lire
urediBikovske lire
urediBikovske lire su vrsta istočnjačke lire koja ima ravnu osnovu i glavu bika na jednoj strani.[11] Lire iz Ura su bikovske lire iskopane u drevnoj Mesopotamiji (moderni Irak), koje datiraju iz 2500. godine pre nove ere i smatraju se najstarijim preživelim žičanim instrumentima na svetu.[12] Međutim, stariji slikovni dokazi o bikovskim lirama postoje u drugim delovima Mesopotamije i Elama, uključujući Suzu.[11]
Tanke lire
urediTanke lire su vrsta istočne lire na ravnoj bazi sa tanjim zvučnim kutijom gde se zvučna rupa stvara ostavljanjem osnove rezonatora otvorenom. Najraniji poznati primer tanke lire datira iz oko 2500. p. n. e. u Siriji. Posle ovoga, primeri tanke lire mogu se naći širom Plodnog polumeseca. Tanka lira je jedina od drevnih istočnjačkih lira koja se i danas koristi u dizajnu instrumenata među sadašnjim praktičarima instrumenta. Kao sredstvo podrške, svirači tanke lire nose remen oko levog zgloba koji je takođe pričvršćen za podnožje lire. Svira se pomoću plektruma ili okidača za udaranje po žicama; tehnika koju su Grci kasnije koristili na zapadnim lirama.[2]
Kinor je drevni izraelski muzički instrument za koji se smatra da je vrsta tanke lire na osnovu ikonografskih arheoloških dokaza.[2] To je prvi instrument iz porodice lira koji se pominje u Starom zavetu. Njena tačna identifikacija je nejasna, ali se u današnje vreme uglavnom prevodi kao „harfa“ ili „lira“,[13]:440 i povezuje se sa vrstom lire prikazanom na izraelskim slikama, posebno novčićima Simona bar Kohbe.[13]:440 O njoj se govorilo kao o „nacionalnom instrumentu” jevrejskog naroda,[14] a moderni lutjeri su napravili reprodukcijske lire od „kinora” na osnovu ovih slika.
Reference
uredi- ^ Opšta enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, svezak 5 (L-Nigh), Zagreb 1979, str. 139
- ^ a b v g d đ Klaus Wachsmann; Bo Lawergren; Ulrich Wegner; John Clark (2002). „Lyre (from Gk.; Lat. lyra)”. Grove Music Online. Oxford Music Online. Oxford University Press. doi:10.1093/gmo/9781561592630.article.50534.
- ^ Lawergren, Bo (februar 1998). „Distinctions among Canaanite Philistine and Israelite Lyres and their Global Lyrical Contexts” (pdf). Bulletin of the American Schools of Oriental Research (309): 41—68. JSTOR 1357602. S2CID 163212339. doi:10.2307/1357602.
- ^ Josho Brouwers (15. 10. 2019). „The Agia Triada sarcophagus”. Ancient World Magazine. Pristupljeno 25. 1. 2023.
- ^ Myrtle Bruce-Mitford (2002). „Rotte [round lyre, Germanic lyre]”. Grove Music Online. Oxford Music Online. Oxford University Press. doi:10.1093/gmo/9781561592630.article.23943.
- ^ „Palaeolexicon”. „word study tool of ancient languages”
- ^ West, Martin L. (1992). Ancient Greek Music. Oxford, UK: Oxford University Press. ISBN 0-19-814975-1.
- ^ Liddell, Henry G.; Scott, Robert. „λύρα” [lura / lyre]. A Greek-English Lexicon — preko Tufts U. / Perseus Digital Library.
- ^ Ghirardini, Cristina (2020). „Reflecting on Hornbostel-Sachs's Versuch a century later” (PDF). Edizioni Fondazione Levi. Quaderni di Etnomusicologia. Pristupljeno 25. 1. 2023.
- ^ Murray Campbell; Clive Greated; Arnold Myers (2004). „Plucked and Hammered String Instruments; Historical Development”. Musical Instruments: History, Technology, and Performance of Instruments of Western Music. Oxford University Press. str. 284. ISBN 9780198165040.
- ^ a b Bo Lawergren, Hormoz Farhat and Stephen Blum (2002). „Bull lyres”. Iran. Grove Music Online. Oxford Music Online. Oxford University Press. doi:10.1093/gmo/9781561592630.article.13895.
- ^ Michael Chanan (1994). Musica Practica: The Social Practice of Western Music from Gregorian Chant to Postmodernism. Verso. str. 170. ISBN 978-1-85984-005-4.
- ^ a b Geoffrey W. Bromiley (februar 1995). The International Standard Bible Encyclopedia. Wm. B. Eerdmans Publishing. str. 442—. ISBN 978-0-8028-3785-1. Pristupljeno 4. 6. 2013.
- ^ Nathanael D. Putnam; Darrell E. Urban; Horace Monroe Lewis (1968). Three Dissertations on Ancient Instruments from Babylon to Bach. F. E. Olds. Pristupljeno 4. 6. 2013.
Literatura
uredi- Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Lyre”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press.
- Andersson, Otto. The Bowed Harp, translated and edited by Kathleen Schlesinger (London: New Temple Press, 1930).
- Bachmann, Werner. The Origins of Bowing, trans. Norma Deane (London: Oxford University Press, 1969).
- Jenkins, J. "A Short Note on African Lyres in Use Today." Iraq 31 (1969), p. 103 (+ pl. XVIII).
- Kinsky, George (1937). A History of Music in Pictures. New York: E.P. Dutton..
- Sachs, Curt (1943). The Rise of Music in the Ancient World, East and West. New York: W.W. Norton..
- Sachs, Curt (1940). The History of Musical Instruments. New York: W.W. Norton..
- Anderson, Warren D. (1994). Music and Musicians in Ancient Greece. Ithaca, NY: Cornell University Press. ISBN 0-8014-3083-6.
- Ciabattoni, Francesco (2010). Dante's Journey to Polyphony. Toronto, Buffalo and London: University of Toronto Press. ISBN 9781442620230.
- Maas, Martha; Snyder, Jane McIntosh (1989). Stringed Instruments of Ancient Greece. New Haven, CT: Yale University Press. ISBN 978-030003686-2.
- Segerman, Ephraim (1999). „A Short History of the Cittern”. The Galpin Society Journal. 52: 77—107. doi:10.2307/842519.
- Vorreiter, Leopold (1975). „The Swan-Neck Lyres of Minoan-Mycenaean Culture”. The Galpin Society Journal. 28: 93—97.
- West, Martin Litchfield (1992). Ancient Greek Music. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-814975-1.
- Bundrick, Sheramy D. (2005). Music and Image in Classical Athens. New York: Cambridge University Press.
- Hagel, Stefan. „Ancient Greek Music”. Vienna, Austria: Österreichische Akademie der Wissenschaften. Pristupljeno 2016-10-25.
- Schlesinger, Kathleen (1911). „Cithara”. Ur.: Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески). 6 (11 изд.). Cambridge University Press. стр. 395—397.
- „The Kithara in Ancient Greece | Thematic Essay”. Heilbrunn Timeline of Art History. The Metropolitan Museum of Art. Приступљено 2016-10-25.
- Mathiesen, Thomas J. Apollo's Lyre: Greek Music and Music Theory in Antiquity and the Middle Ages . University of Nebraska Press (1999). ISBN 080-323-079-6
- Barker, Andrew. The musician and his art: I . Cambridge University Press (1989). ISBN 0 521 389 119
- Bundrick, Sheramy D.. Music and Image in Classical Athens . Cambridge University Press (2005). ISBN 052-184-806-7
- Landels, John Gray (1999). Music in ancient Greece and Rome. Routledge. ISBN 041-516-776-0.
- Geoffrey W. Bromiley: International Standard Bible Encyclopedia, KP, Wm. B. Eerdmans Publishing, 1995. - ISBN 0-8028-3783-2
- Joachim Braun, Douglas W Stott: Music in ancient Israel/Palestine, B. Eerdmans Publishing, 2002 (English) - ISBN 0-8028-4477-4
- Marinus Jan Hendrikus van Schaik: The harp in the Middle Ages: the symbolism of a musical instrument, Rodopi, 1992. (English) – ISBN 9051833679
- Vulpiani, Eleonora. Lyre-guitar. Étoile charmante, between the 18th and 19th century. Arhivirano iz originala 2010-04-04. g.
- Matanya, Ophee (1987). „The story of the lyre-guitar”. Soundboard. sv. XIV br. 4.
- The New Grove Dictionary of Music and Musicians. 1980. ISBN 0-333-23111-2.
- Bonner, Stephen (1972). The classic image: European history and manufacture of the lyre guitar, 850–1840. Bois de Boulogne: Harlow. ISBN 0-900998-09-1.
- West, M.L. (1992). Ancient Greek Music . Oxford, UK: Oxford University Press. ISBN 0-19-814975-1.
- „Lost Sounds Orchestra”. Arhivirano iz originala 2009-09-02. g. Pristupljeno 1. 11. 2011.
- „ASTRA”. Arhivirano iz originala 2015-01-15. g. Pristupljeno 1. 11. 2011.
- „grid computing”. Arhivirano iz originala 2015-09-05. g. Pristupljeno 1. 11. 2011.
Spoljašnje veze
uredi- Anglo Saxon Lyres Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. februar 2013) at Yahoo!Groups
- Ensemble Kérylos a music group directed by scholar Annie Bélis, dedicated to the recreation of ancient Greek and Roman music, and playing instruments reconstructed on archaeological reference.
- "The Universal Lyre – From Three Perspectives" Article by Diana Rowan: a survey of three current lyre practitioners and builders – Temesgen Hussein of Ethiopia, Michalis Georgiou of Cyprus and Michael Levy of the United Kingdom.
- Hornbostel-Sachs classification for classification category
- Summary of Schemes of Tonal Organizations
- The Agia Triada sarcophagus