Ličakovsko groblje

Ličakovsko groblje (ukr. Личаківський цвинтар, polj. Cmentarz Łyczakowski we Lwowie) se nalazi u gradu Lavov, Lavovska oblast, Ukrajina. Groblje je osnovano 1787. gde je na 86 parcela, na 40 hektara sahranjeno oko 300.000 ljudi. Groblje je danas istorijski i kulturni spomenik. Zbog divnih nekropola upoređuje se sa pariskim Per Lašez grobljem. Groblje je jedno od starijih i dobro očuvanih u Ukrajini. Groblje je bilo namenjeno plemstvu, intelegenciji, srednjoj i višoj klasi. Kasnije su dodana još vojna groblja.

Ličakovsko groblje
Ličakovsko groblje
Opšte informacije
MestoLavov
Država Ukrajina
Vreme nastanka1787.
Tip kulturnog dobraSpomenik istorije i kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
Grob Josefine Markovske, rad vajara Juliana Markovskog

Istorija

uredi

Prvo groblje na tom mestu bilo je osnovano u 16. veku, ioako su već u 13. veku tu bile sahranjene žrtve epidemije kuge. 1783-1784. dekretom austrijskoga cara Jozefa II Habzburškog da se pomere groblja izvan grada nastala su četiri izvangradskia groblja. Od njih očuvalo se samo Ličakovsko groblje. Projekt groblja je bio poljak Karol Bauer, direktor botaničle bašte u lavovskom univerzitetu. Oko 1850-ih groblje je dodatno razšireno, kada je kreirano u stanju kakvo je danas. Najstarija nekropola datira u 1675. godinu. Groblje ima više od 3000 nekropola, među njima i od poznatih vajara (arhitekta) Hartman Vitver, Avelj Pere, Juliana Markovskog. Zbog bogate istorije Lavova, koji je bio deo raznih imeprija (Ruska Imperija, Austro-ugarska, Poljska) u njemu su nekropole mnogih narodnosti i religija.

Vojna groblja

uredi

Groblje ukrajinske narodne armije (UNA - Ukrajinska Narodna Armija) (parcela № 8) gde si sahranjeni vojnici, većinom lavovske oblasti i zapada Ukrajine, koji su u Drugom svetskom ratu bili sa nacistima u diviziji SS Galicija. Većina tih pripadnika je grko-unijata. Za eseesovska groblja brine skautska organizacija Ukrajine (PLAST) sa veteranom te divizije (Jurij Ferencevič).

Marsova poljana (parcela № 1) je vojno groblje iz 1974. gde je sahranjeno 3800 sovjetskih vojnika, umrlih za vreme Drugog svetskog rata i od strane ukrajinske narodne armije (zapadnoukrajinska UNA je bila aktivna sve do 1950-ih).

Groblje branitelja Lavova (polj. Cmentarz Orląt Lwowskich) je groblje Poljaka i njihovih saveznika, koji su branili Lavov u poljsko-ukrajinskom ratu (1918-1919) i poljsko-sovjetskom ratu (1919-1921). Tu se nalazi oko 3000 groblja; deo groblja se naziva po mladoj miliciji (Lavovski orlovi), koja je poznata nekropola za vreme Druge poljske republike (1919-1939). 1925. pepeo od nepoznatih branitelja Lavova je prenesen u grobnicu nepoznatog junaka u Poljski mauzolej, Varšava. Grobnica u Varšavi je srušena za vreme Drugog svetskog rata. Zbog loših poljsko-ukrajinskih odnosa je poljska nekropola u Lavovu bila negirana od strane Ukrajine, koji je 1920. nisu hteli obnoviti. Tek 1980. su Poljaci su mogli da vrše obnove na poljskim nekropolama, uprkos tome da je zvanično to bilo nelegalno. Ukrajinci su nekoliko puta blokirali Poljake, uprkos tome Poljaci su uspeli sa održavanjem. Raspadom Sovjetskog Saveza održavanje poljske Vlade je i zvanično. Poljska nekropola je otvorena 24. juna 2005. I danas Poljaci rade obnove nekropola Poljaka.

Pored groblja branitelja Poljske nalazi se nekropola ukrajinskih Sičevskih strelaca.

Groblje januarskih ustanika iz 1863. (parcela № 6) nalazi se u zadnjem delu. Indicirano je sa železnnim krstevima. To su pokopani Poljaci iz protivruskog januarskog ustanka 1863. godine (zoolog Benedikt Dibovski, član poljskog narodnog komiteja Bronislav Švarc).

Pored tih groblja nalaze se još groblja veterana iz 19-20. veka gde su sahranjeni vojnici i veterani iz :

Groblje Heroja za vreme nezavisne Ukrajine

uredi

Za vreme samostalne Ukrajine, 2006. godine, lavovska administracija je htela prebaciti groblja ukrajinskih nacionalista, koji su pokopani u inostranstvu. Večina od njih je sudjelovala sa Nacistima (Stepan Bandera, Jevgenij Konovalec, Andrej Meljnik i ostalih osoba Organizacije ukrajinskih nacionalista). Mesto gde bi bili sahranjeni nazvali su Heroji ukrajinskog narodnog pokreta.[1] Projekat (još) nije realizovan.

Poznate ličnosti

uredi

Poljaci

  • Roman Abraham, general
  • Stefan Banač, matematičar
  • Vladislav Belza, pisac
  • Benedikt Dubovski, vojnik, etnolog, botanik
  • Mišlav Garštka, avijatičar
  • Mišlav Gabarovič, istoričar
  • Fratišek Ksaveri Godebski, istoričar
  • Žigmund Gorgolevski, arhitekt (Opera Lavov)
  • Severin Goščinski, pesnik
  • Artur Groter, umetnik
  • Jan Nepomuk Kaminski, osnivač prvog teatra u Lavovu
  • Vojčeh Ketrzinski, istoričar (po njemu imenovan grad Ketrzin)
  • Marija Konopicka, pisac
  • Juliusz Konstanti Ordon, oficir
  • Ludvik Ridigjer, hirurg
  • František Štefčik, aktivist
  • Karol Szajnocha, istoričar
  • Gabrijela Zapolska, pisac

Ukrajinci

  • Aleksandar Barvinski, akademik, političar
  • Vasilij Barvinski, kompozitor
  • Roman Bezpalkiv, umetnik
  • Ivan Franko, pesnik, reformator ukrajinskog jezika
  • Žak Hnišdovski, umetnik, skulptor
  • Vladimir Ivasjuk, kompozior
  • Mihajlo Kobrin, teolog
  • Solomija Krušelnitska, primabalerina
  • Stanislav Ljudkevič, kompozitor
  • Aleksandar Ohonovski, odvjetnik, aktivista
  • Anton Petruševič, istoričar, filolog
  • Markijan Šaškevič, pesnik
  • Aleksandar Tisovski, prvi ukrajinski skaut
  • Anatolij Vahnijanin, kompozitor, kulturna figura
  • Irina Vild Polotnijuk, pisac
  • Boris Grigorović, heroj Ukrajine, akademik, direktor Narodne galerije u Lavovu

Amerikanac

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi