Lotosovo drvo

биљка која се помиње у причама из грчке и римске митологије

Lotosovo drvo (Grčki: λωτός, lōtós) je biljka koja se pominje u pričama iz grčke i rimske mitologije.

Diospyros lotus, Staro stablo draguna u belgijskom gradu Turne

Lotosovo drvo se pominje u Homerovoj Odiseji kao plod koji je izazivao prijatnu pospanost i za koje se govorilo da je jedina hrana ostrvskog naroda zvanog Lotofagi ili oni koji jedu lotos. Kada bi jeli lotosovo drvo, zaboravili bi svoje prijatelje i domove i izgubili bi želju da se vrate u svoju rodnu zemlju u korist života u besposlici.[1] Botanički kandidati za lotosovo drvo uključuju persimonu (Diospyros lotus), koji je sub-zimzeleno drvo poreklom iz jugozapadne Azije i jugoistočne Evrope koje raste do oko 7,6 m sa žućkasto zelenim cvetovima, kao i Ziziphus lotus, biljku sa jestivim plodom blisko srodnim jujubi, poreklom iz mediteranskog regiona Evrope, Azije i severne Afrike.

U Ovidijevim Metamorfozama [2] nimfa Lotida je bila prelepa ćerka Neptuna, boga vode i mora. Da bi pobegla od nasilne Prijapove pažnje, prizvala je pomoć bogova, koji su joj uslišali molitve pretvarajući je u lotosovo drvo.[3]

Kuran ima legendarnu biljku, drvo Lote, koje označava kraj sedmog neba.[4] U Bibliji, Knjiga o Jovu takođe ima dva reda ( 40:21–22), sa hebrejskom rečju צאלים (tse'elim), koja se ne pojavljuje nigde drugde u Bibliji. Nedavni prevod na engleski je „lotosovo drveće“ od objavljivanja revidirane verzije Biblije kralja Džejmsa iz 1881. Međutim, inače se prevodi jednostavno kao „senovito drveće“.[5]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Dictionary of Phrase and Fable, page 526, by Ebenezer Cobham Brewer
  2. ^ Elizabeth Washington Wirt, Flora's dictionary
  3. ^ Richard Folkard, Plant lore, legends, and lyrics
  4. ^ [Kuran 53:14]
  5. ^ Barnes, Albert (1857). Notes, critical, illustrative, and practical, on the book of Job with a new translation, and an introductory dissertation. II. New York: Leavitt and Allen. p. 276. Pristupljeno 2014-09-15. , or html.