Luj VI Debeli (franc. Louis VI de France; Pariz, 1. decembar 1081Betizi Sen Pjer, 1. avgust 1137) je bio kralj Francuske od 1108. do 1137. godine.

Luj VI Debeli
Lični podaci
Datum rođenja(1081-12-01)1. decembar 1081.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti1. avgust 1137.(1137-08-01) (55 god.)
Mesto smrtiBetizi Sen Pjer, Francuska
GrobKatedrala Sen Deni
Porodica
SupružnikLucienne de Rochefort, Adelaida od Savoje
PotomstvoLuj VII, Philip of France, Henry of France, Archbishop of Reims, Robert I od Drea, Konstanca Francuska, grofica Tuluza, Philip of France, Archdeacon of Paris, Petar I Kurtene
RoditeljiFilip I Francuski
Berta od Holandije
DinastijaKapeti
Period11081137.
PrethodnikFilip I Francuski
NaslednikLuj VII

Njegova vladavina predstavlja prekretnicu u procesu jačanja kraljevske vlasti. Ona najpre jača na samom domenu Kapetâ.

Luj VI je poveo dugu i uspešnu borbu s feudalcima na svom domenu. On je učinio kraj samovolji tih sitnih velmoža, koji su pljačkali Il de Frans, rušio je njihove zamkove i posedao ih svojim garnizonima. To ga je uvuklo u borbu s nekim krupnim feudalcima kod kojih su našli podršku njegovi vazali. U toj borbi dragocen saveznik kraljevske vlasti postala je crkva. Crkva je u Francuskoj bila jedan od najkrupnijih zemljoposednika. Feudalna anarhija, koja je vladala u to vreme, stalni ratovi među velmožama predstavljali su stalnu opasnost po interese crkve. Crkva je bila kraljev saveznik ne samo na njegovim sopstvenim posedima već i u drugim delovima Francuske, van njegovog domena. Preko čitavog niza manastira, koji su ležali po drugim delovima Francuske, i uopšte preko crkvene organizacije kralj je uticao na feudalne gospodare, mešajući se sve više u njihove poslove. Crkva je pružala kraljevskoj vlasti njene najistaknutije savetnike. Za Luja VI i njegovog naslednika najistaknutiju političku ulogu igrao je opat Sugerije, taj, po rečima Marksa, obnavljač kraljevske vlasti.[1]

Luj je osvojio grofivije Flandriju (1127) i Gatine sa gradom Lorijem. Ratovao je uspešno protiv engleskog kralja Henrija I i nemačkog Henrika V (1124).

Godine 1137. vojvoda Vilijam X Akvitanski odluči da svoju kćerku jedinu naslednicu Eleonoru uda za Lujevog sina budućeg kralja Luja VII. Ovim je centralna vlast u Francuskoj postala izuzetno jaka.

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Igo Kapet
 
 
 
 
 
 
 
8. Rober II Pobožni
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Adelaida Akvitanska
 
 
 
 
 
 
 
4. Anri I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Vilijam I od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
9. Konstanca od Arla
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Adelaide of Anjou
 
 
 
 
 
 
 
2. Filip I Francuski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Vladimir I Veliki
 
 
 
 
 
 
 
10. Jaroslav Mudri
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Rogneda od Polocka
 
 
 
 
 
 
 
5. Ana Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Olaf Šetkonung
 
 
 
 
 
 
 
11. Ingegerd Olofsdoter
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Estrid od Bodrića
 
 
 
 
 
 
 
1. Luj VI Debeli
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Arnulf, Count of Holland
 
 
 
 
 
 
 
12. Dirk III Holandski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Liutgarda of Luxemburg
 
 
 
 
 
 
 
6. Floris I Holandski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
13. Otelinda od Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Berta od Holandije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Bernard I, vojvoda Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
14. Bernard II, vojvoda Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Hildegard of Stade
 
 
 
 
 
 
 
7. Gertruda od Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Henry, Count of Schweinfurt
 
 
 
 
 
 
 
15. Eilika of Schweinfurt
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Gerberga of Henneburg
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. ^ Universalis‎, Encyclopædia. „LOUIS VI LE GROS”. Encyclopædia Universalis (na jeziku: francuski). Pristupljeno 21. 1. 2022. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi


 
Francuski kraljevi
(11081137)