Magda Simin - Bošan

Magda Simin - Bošan (27.februar 1922. Senta – 5. avgust 2004. Novi Sad) bila je novinarka, publicista i spisateljica. Bila je jedan od osnivača Radio-Novog Sada. Pisala je ravnopravno na srpskom i mađarskom jeziku.

Magda Simin - Bošan
Magda Simin - Bošan
Lični podaci
Datum rođenja(1922-02-27)27. februar 1922.
Mesto rođenjaSenta, Kraljevina SHS
Datum smrti2004|08|05
Mesto smrtiNovi Sad, Srbija i Crna Gora
PrebivališteNovi Sad
DržavljanstvoSrbija (Jevrejka srpskog porekla)
ObrazovanjeViša pedagoška škola u Novom Sadu
Porodica
DecaNevena Simin
Nebojša Simin
RoditeljiAleksndar Bošan i Paula Bošan
Porodicasuprug: Živko Simin braća: Đorđe Bošan
Pavle Bošan

Školovanje uredi

Osnovnu školu pohađala je u Senti i Kikindi . Gimnaziju je pohađala u više vojvođanskih gradova a završila neposredno pred rat u Kikindi. Godine 1955. diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Novom Sadu, odsek za srpskohrvatski jezik i književnost.

Radno angažovanje uredi

Bila je jedan od osnivača Radio-Novog Sada i dugogodišnji urednik.

U Radio Novom Sadu radila je do penzionisanja 1980.godine.

Pored toga bila je istaknuti društveno politički radnik i pisac. Učestvovala je u radu Saveta Srpskog narodnog pozorišta, Sterijinog pozorja i drugih kulturnih institucija u Novom Sadu.

Bila je poslanica savezne Narodne skupštine Jugoslavije u Kulturno prosvetnom veću od 1963. do 1967. godine.

Knjige uredi

  • Dok višnje procvetaju (prvo izdanje 1958. a drugo prošireno 1980.g.)
  • Izdanci na vetru (1964.g.)
  • Pomračenja (1972.g.)
  • San mladosti (1983.g.)
  • Kamen na ramenu (1988.g.)
  • Beleške iz Izraela i Priče iz Izraela (1990. I 1998.g.)
  • Porodica Gal (2001.g.)
  • Zašto su ćutale & majka i ćerka o istom ratu (Magda Bošan Simin i Nevena Simin, 2008.g.)

Priznanja uredi

U njenu čast se od 2008.godine organizuje „Međunarodni festival poezije i kratke priče „Magda Simin““

Biografija uredi

Rođena je u jevrejskoj porodici od oca Aleksandra (advokat) i majke Paule. Imala je brata Đorđa (1926.- 2010) i brata Pavla (1931.-1944). Oca su ubili mađarski fašisti u Čurugu 1942. godine. Majka i brat Pavle su stradali u Aušvicu avgusta 1944. godine pri kraju Drugog svetskog rata.

Septembra 1941. godine hapse je Mađarski fašisti a vojni sud u Subotici je osuđuje na 13 godina teške robije. Tokom rata bila je u zatvorima (logorima): Subotica ("Žuta kuća" i sudski zatvor u Subotici), Marijanostra (mađ. Márianosztra) i tvrđava Komarom (mađ. Komarom), Mađarska) . To su bila sabirališta za osuđenike i osuđenice odakle su ih transportovali u logore. Posle toga bila je u ženskom delu logora Dahau (Alah (nem. Allach)) i nemačkim logorima Bergen-Belzen , Falersleben (sada deo Volfsburga) i Zalcvedel na Elbi u Nemačkoj. Nakon oslobađanja iz logora sa velikim brojem logorašica je, što pešice što vozovima, preko: Nemačke, Čehoslovačke i Mađarske stigla u Suboticu. Tek tu je zatekla svog brata Đorđa Bošana ali je tada saznala da su mnogi članovi njihove rodbine stradali u ratu ili logorima.[1]

Stradanje tokom rata, njeno, njene porodice i mnogih Srpkinja i Jevrejki, opisala je u svojim književnim delima.

Rat su preživeli njen brat Đorđe i ona. Tokom rata stradao je veći deo njihove porodice. Njen brat Đorđe Bošan (fizičar) se kasnije školovao u Novom Sadu i Beogradu. Jedno vreme stanovao je kod nje. Kasnije je postao doktor nauka i redovni profesor Elektronskog fakulteta u Nišu.[2]

Od 1945. godine pa do smrti Magda Simin-Bošan živela je u Novom Sadu.

Reference uredi

Literatura uredi