Manastir Kosijerevo

Manastir Kosijerevo je hercegovački[1] manastir SPC, deo Eparhije Budimljansko-nikšićke. Nalazi se na desnoj obali Trebišnjice, u mjestu po kome se i zove, na krajnjem jugozapadu Banjana.

Manastir Kosijerevo
Osnovni podaci
JurisdikcijaSPC
Osnivanje14. vijek
OsnivačStefan Uroš IV Dušan
MestoPetrovići
DržavaCrna Gora

Istorija

uredi

Podignut je u prvoj polovini 14. vijeka. U skorije vrijeme tj. 1966. manastir je promijenio i svoje mjesto, izmješten je u selo Petrovići, jer je njegovo Kosijerevo potopljeno vodom Bilećkog jezera. Prema tome, srpski srednjovjekovni Manastir Kosijerevo postoji i danas kao hram, ali je on novo graditeljsko djelo. Manastir je za vrijeme Turaka imao ulogu ne samo duhovnog već i kulturno-političkog centra. Imao je veoma važnu ulogu u objedinjavanju Hercegovine u borbi protiv Turaka. U ovom manastiru su bile mošti Svetog Arsenija Srpskog od 1884. godine [2] do 1914. godine. Posle su prenete u manastir Ždrebaonik. Trenutno se u manastiru nalazi stopalo Svetog Apostola Luke. Manastirska crkva posvećena je Roždestvu Presvete Bogorodice, a podignuta je prvoj polovini 14. veka. Izvori pominju proigumana Dionisija 1592. god, proigumana Maksima koji je 1714. godine došao u Paštroviće,[3] proigumana Stefana koji je 1775. godine manastiru priložio panagijar koji je izradio majstor Đorđe Kruščević. Turci su porušili manastir 1807. godine, a obnovio ga je hadži Dionisije Dobrićevac 1817. god. U Prvom svetskom ratu manastir je ponovo stradao.

Ikonostas u duborezu je 1964. godine uradio majstor Urošević iz Beograda, a crkvu je živopisao Naum Andrić. U manastiru se nalazi i kapela posvećena Svetom Apostolu Luki koja je osveštana 2004. godine. Manastirski letopis beleži darove priložnika: Igumana Teodosija Koprivice koji je 1863. godine poklonio srebrna kandila, Igumana Teodosija Miškovića koji je 1860. poklonio Evanđelje okovano srebrom, austrougarskog oficira koji je posle isceljenja poklonio manastiru jedno zvono, gospodina Blagoja Mrkajića iz Petrovića koji je takođe poklonio jedno zvono itd[4].

Tokom Bosansko-hercegovačkog ustanka, u manastiru Kosijerevo su održane dvije skupštine, 1875. i 1878. godine.

Od 2018. godine počela je obnova fresaka u manastiru.[5]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Bosanska vila. Sarajevo. 1899. [mrtva veza]
  2. ^ Tomanović 2007, str. 124.
  3. ^ Miković, Dionisije. „Srpsko-pravoslavni sv.-uspenski manastir Režević u Paštrovićima u Boki Kotorskoj”. Bosanska vila. 3/4: 46—49. 
  4. ^ Predrag Vukić, Pravoslavlje u Crnoj Gori, Mitropolija Crnogorsko-primorska, Svetigora, Cetinje 2006, str. 115
  5. ^ „Pomozimo obnovu fresaka manastira Kosijereva”. SPC. 25. 7. 2019. Arhivirano iz originala 25. 07. 2019. g. Pristupljeno 25. 7. 2019. 

Literatura

uredi
  • Vukić, Predrag (2006). „Pravoslavne eparhije, crkve i manastiri u Crnoj Gori”. Pravoslavlje u Crnoj Gori. Cetinje: Svetigora. str. 87—128. 

Spoljašnje veze

uredi