Manastir Svetog Ilije na Volujici

Manastir Svetog Ilije na brdu Volujici kod Bara, pripada mitropoliji crnogorsko-primorskoj, Srpske pravoslavne crkve.

Manastir Svetog Ilije na Volujici
Osnovni podaci
JurisdikcijaMitropolija crnogorsko-primorska
Osnivanje13. vijek
OsnivačJelena Anžujska
MestoVolujica
DržavaCrna Gora

Istorija uredi

 
Unutrašnjost crkve, 2019.

Crkvu je dala izgraditi srpska kraljica Jelena Anžujska. Crkva je osveštana 1932. godine od patrijarha Gavrila Dožića. Naziv brda, na čijem je jednom od vrhova hram, je u uskoj etimološkoj vezi sa imenom sveca kome je crkva posvećena, Svetom Ilijom. Nalazi se na trećem vrhu po visini (141. metru nadmorske visine), na zapadnom dijelu brda, iznad Luke Bar i kamenoloma.[1] To je jedna od najstarijih crkava u barskom kraju i decenijama je bila prepuštena zubu vremena. Prijetilo joj je potpuno urušavanje krova i zidova. Početkom 2014. grupa radnika Luke Bar započela je obnavu crkve Svetog Ilije na Volujici, a jedan od njih, Milo Dragović, je rekao da je tone materijala trebalo iznijeti na vrh brda gdje se crkva nalazi. U obnovi su učesvovali građani svih vjeroispovijesti u tom kraju. Građani su pomagali, neko novčano, neko u materijalu. To je bila druga sanacija crkve.

Crkva je vremenom stradala od zemljotresa, ali i od konstantnih miniranja u Luci Bar. Bila je oronula i samo što nije pala. Dragović je stupio u kontakt prvo sa Mijom Radonjićem, a zatim i sa Pešom Petranovićem, da nešto učine i spasu crkvu od vandala, skrnavljenja i padanja krova. U crkvi se, svake godine obavljala liturgija na Svetog Iliju, a tadašnji starješina hrama Svetog Jovana Vladimira, protojerej Đorđe Knežević, je bio u toku svih aktivnosti grupe Barana. Dogovor je bio da se crkva vrati u prvobitno stanje. Ojačali su zidove, oltar i krst. Najviše su, ipak, radili dokeri Luke Bar, a među njima je bilo i katolika i muslimana ističe Dragović. Iste godine je održan i donatorski koncert za uređenje crkve Svetog Ilije, a učestvovali su KUD Sveti Jovan Vladimir, Jedinstvo, Rumija iz Bara, Boka iz Tivta, Đurđevdansko kolo iz Podgorice, te barski plesni studio Habanera i etnogrupa Zora.[2]

Obnova je trajala dvije godine. Manastirsku crkvu je osveštao bivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, na Ilindan, 2. avgusta 2015. Tada je i za izuzetan doprinos na obnovi ovog, ali i drugih hramova, krstom nagradio oca Đorđa Kneževića. Gramate-zahvalnice dobili su Zoran Luković, Miodrag Radonjić i ruska državljanka Margarita Tacijeva, koja je sa pomoćnicima živopisala hram. Kumovi slave su 2015. bili Goran Ukšanović i Miroslav Milić, a kumstvo su za iduću 2016. godinu preuzeli Tomislav Stević i Jelena Knežević.[3]

Mitropolit Joanikije je 13. novembra 2021. osveštao novosagrađeni konak i česmu. Česmu je dao izgraditi dobrotvor svete obitelji Drago Milašević. Danas (2024.) je to ženski manastir, sa dvije ruske monahinje i rođene sestre, Jovanom i Antusom.[4]

Galerija uredi

Osveštanje crkve na Ilindan, 2. avgusta 2015. uredi

Ilindan, 2. avgusta 2019. uredi

Izvori uredi