Manastir Svetog Ilije na Volujici
Manastir Svetog Ilije na brdu Volujici kod Bara, pripada mitropoliji crnogorsko-primorskoj, Srpske pravoslavne crkve.
Manastir Svetog Ilije na Volujici | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Jurisdikcija | Mitropolija crnogorsko-primorska |
Osnivanje | 13. vijek |
Osnivač | Jelena Anžujska |
Mesto | Volujica |
Država | Crna Gora |
Istorija uredi
Crkvu je dala izgraditi srpska kraljica Jelena Anžujska. Crkva je osveštana 1932. godine od patrijarha Gavrila Dožića. Naziv brda, na čijem je jednom od vrhova hram, je u uskoj etimološkoj vezi sa imenom sveca kome je crkva posvećena, Svetom Ilijom. Nalazi se na trećem vrhu po visini (141. metru nadmorske visine), na zapadnom dijelu brda, iznad Luke Bar i kamenoloma.[1] To je jedna od najstarijih crkava u barskom kraju i decenijama je bila prepuštena zubu vremena. Prijetilo joj je potpuno urušavanje krova i zidova. Početkom 2014. grupa radnika Luke Bar započela je obnavu crkve Svetog Ilije na Volujici, a jedan od njih, Milo Dragović, je rekao da je tone materijala trebalo iznijeti na vrh brda gdje se crkva nalazi. U obnovi su učesvovali građani svih vjeroispovijesti u tom kraju. Građani su pomagali, neko novčano, neko u materijalu. To je bila druga sanacija crkve.
Crkva je vremenom stradala od zemljotresa, ali i od konstantnih miniranja u Luci Bar. Bila je oronula i samo što nije pala. Dragović je stupio u kontakt prvo sa Mijom Radonjićem, a zatim i sa Pešom Petranovićem, da nešto učine i spasu crkvu od vandala, skrnavljenja i padanja krova. U crkvi se, svake godine obavljala liturgija na Svetog Iliju, a tadašnji starješina hrama Svetog Jovana Vladimira, protojerej Đorđe Knežević, je bio u toku svih aktivnosti grupe Barana. Dogovor je bio da se crkva vrati u prvobitno stanje. Ojačali su zidove, oltar i krst. Najviše su, ipak, radili dokeri Luke Bar, a među njima je bilo i katolika i muslimana ističe Dragović. Iste godine je održan i donatorski koncert za uređenje crkve Svetog Ilije, a učestvovali su KUD Sveti Jovan Vladimir, Jedinstvo, Rumija iz Bara, Boka iz Tivta, Đurđevdansko kolo iz Podgorice, te barski plesni studio Habanera i etnogrupa Zora.[2]
Obnova je trajala dvije godine. Manastirsku crkvu je osveštao bivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, na Ilindan, 2. avgusta 2015. Tada je i za izuzetan doprinos na obnovi ovog, ali i drugih hramova, krstom nagradio oca Đorđa Kneževića. Gramate-zahvalnice dobili su Zoran Luković, Miodrag Radonjić i ruska državljanka Margarita Tacijeva, koja je sa pomoćnicima živopisala hram. Kumovi slave su 2015. bili Goran Ukšanović i Miroslav Milić, a kumstvo su za iduću 2016. godinu preuzeli Tomislav Stević i Jelena Knežević.[3]
Mitropolit Joanikije je 13. novembra 2021. osveštao novosagrađeni konak i česmu. Česmu je dao izgraditi dobrotvor svete obitelji Drago Milašević. Danas (2024.) je to ženski manastir, sa dvije ruske monahinje i rođene sestre, Jovanom i Antusom.[4]
Galerija uredi
Osveštanje crkve na Ilindan, 2. avgusta 2015. uredi
-
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije pri dolasku u manastir, koji je kasnije osveštao.
Ilindan, 2. avgusta 2019. uredi
-
Konak
-
Mozaik Sv. Ilije iznad ulaza u crkvu
-
Pogled na Bar iz dvorišta svete obitelji
-
Put ka svetoj obitelji, 2019.
-
Put ka svetoj obitelji, 2019.