Manikir je kozmetički tretman noktiju i ruku koji se izvodi kod kuće ili u salonu za nokte. Manikir se sastoji od podsecanja i turpijanja noktiju, potiskivanja zanoktica, tretmana različitim tečnostima, masaže ruku i nanošenje laka za nokte. Kada se isto primenjuje na nokte na nogama i na stopala, tretman se naziva pedikir.

Manikir
Manikir, slika Rudolfa Ernsta.

Neki manikiri uključuju slikanje slika ili dizajna na noktima ili nanošenje malih nalepnica ili imitacija dragulja. Ostali tretmani noktiju mogu da uključuju nanošenje veštačkih gel noktiju, tipsi ili akrila, kao i francuski manikir.[1]

U mnogim zemljama manikirke imaju licencu i poštuju propise. Budući da se manipuliše kožom i ponekad se ona ošteti, postoji rizik od širenja infekcije kada se alati koriste kod mnogih ljudi. Stoga, nepravilna sanitacija može predstavljati ozbiljne probleme.

Etimologija uredi

Engleska reč manikir potiče od francuske reči manucure, što znači „briga o rukama“, što zauzvrat potiče od latinskih reči manus, za „ruku“ i cura za „brigu“.[2] Slično tome, engleska reč pedikir potiče od latinskih reči pes (genitiv - pedis), za „stopalo“ i cura, za „brigu“.[3]

 
Salon za manikir

Vrste uredi

Francuski manikir uredi

 
Manikir
 
Francuski manikir sa sjajnim noktom na četvrtom prstu

Džef Pink, osnivač profesionalnog brenda noktiju ORLY, zaslužan je za stvaranje prirodnog izgleda noktiju koji je kasnije nazvan francuski manikir 1976. godine.[4]

Sredinom sedamdesetih, Pink je od filmskog reditelja dobio zadatak da osmisli univerzalni izgled noktiju koji bi spasao glumice da ne troše vreme na prepravljanje noktiju kako bi se uklopile u promene kostima.

Prirodni komplet za nokte, kako ga je tada nazvao Pink, bio je hit među filmskim zvezdama i studijima kojima je strategija uštede vremena neophodna. „Režiser je prokomentarisao da bi trebalo da dobijem Oskara za uštedu toliko novca industriji“, rekao je. Na kraju je Pink odneo trend u Pariz i to im se svidelo. Jedino što mu je trebalo, bilo je drugo ime. Smislio je rebrendiranje u „francuski“ na letu kući za Los Anđeles.[5]

Nokte koji su prošli francuski manikir karakterišu nedostatak veštačke osnovne boje i beli vrhovi na slobodnoj ivici nokta. Iz tog razloga se ponekad nazivaju „francuske tipse“. Vrhovi noktiju su obojeni u belu boju, dok je ostatak noktiju poliran u ružičastu ili odgovarajuću nijansu. Francuski manikir se može postići veštačkim noktima. Međutim, takođe je uobičajeno izvođenje francuskog manikira na prirodnim noktima. Druga tehnika je beljenje donje površine noktiju belom olovkom a prozirna boja se nanosi preko celog nokta.

Manikir sa vrućim uljem uredi

Manikir sa vrućim uljem je specifična vrsta manikira koja čisti kutikule i omekšava ih uljem. Vrste ulja koja se mogu koristiti su mineralno ulje, maslinovo ulje, neki losioni ili komercijalni preparati u električnom grejaču.

Manikir sa potapanjem u prah uredi

Manikir sa potapanjem u prah alternativa je tradicionalnim akrilnim noktima i gel lakom. Ovi prahovi postali su popularni zbog jednostavnosti nanošenja. Slični su tradicionalnim poboljšanjima sa svilom ili fiberglasom.

Tretmani parafinskim voskom uredi

Ruke ili stopala mogu biti prekriveni rastopljenim parafinskim voskom za omekšavanje i vlaženje. Parafinski vosak se koristi jer se može zagrejati na temperaturi preko 35 °C bez sagorevanja ili povreda. Intenzivna toplota omogućava dublju apsorpciju omekšivača i esencijalnih ulja. Vosak se obično ubrizgava u razne botaničke sastojke poput aloje vere, azulena, kamilice ili ulja čajevca, a i voćni voskovi od jabuke, breskve i jagode često se koriste u salonima. Povremeno se losion utrlja po rukama ili stopalima pre nego što se oblažu parafinom. Tretmani parafinskim voskom često se naplaćuju kao dodatak standardnom manikiru ili pedikiru. Terapija parafinom za ruke je indikovana za suvu kožu koja je izgubila elastičnost.[6]

Profesionalne usluge ne bi trebalo da uključuju umakanje ruku ili nogu klijenata u zajedničku parafinsku kupku, jer vosak može biti prenosnik bolesti. Parafin treba nanositi na način koji izbegava kontaminaciju, često stavljanjem dela voska u vreću ili rukavicu, koja se stavlja na klijentovu ruku ili stopalo i pokriva toplim peškirom ili pamučnom rukavicom da zadrži toplotu. Parafin se ostavlja nekoliko minuta dok se ne ohladi.

Uobičajeni alati i pribor za manikir uredi

 
Standardna štipaljka za kutikulu koja se koristi tokom manikira.

Uobičajeni alati za manikir/pedikir uključuju:

 
Manikir
  • Zdela sa toplom vodom ili kupka za prste
  • Alat za kutikule (nož, makaze)
  • Potiskivač zanoktica
  • Kupka za stopala (pedikir)
  • Sto za manikir
  • Četkice za nokte
  • Grickalica za nokte
  • Turpija za nokte (obično šmirgla)
  • Makazice za nokte
  • Pomorandžin štapić
  • Turpija od kamena pumice/turpija za stopala (pedikir)
  • Predmet sličan gumenom naprstku
  • Separator za nožne prste (pedikir)

Uobičajeni pribor za manikir/pedikir uključuje:

  • Pamučne kuglice/jastučići
  • Uklanjivač kutikule
  • Krema za ruke
  • Ručnici za ruke
  • Masažni losion
  • Blagi piling
  • Nakit za nokte (često samoljepljivi)
  • Lak za nokte
  • Sredstva za uklanjanje laka za nokte ili maramice za uklanjanje laka
    • Lak za osnovni premaz i lak za punjenje grebena
    • Lak u boji
    • Završni sloj ili zaptivač

Mogućnosti zdravstvene zaštite uredi

U Australiji, Sjedinjenim Državama i nekim drugim zemljama,[gde?] mnogi saloni za nokte nude lične pakete alata koji se kupuju, kako bi se izbegli neki sanitarni problemi u salonu. Kompleti se često drže u salonu i daju se klijentu da ih odnesu kući ili se bacaju nakon upotrebe. Koriste se samo kada taj klijent dođe na tretman.

Druga opcija je da se klijentu daju turpije i drveni štapići za zanoktice nakon manikira. Od 1970-ih, ogromna većina profesionalnih salona koristi električne turpije za nokte koje su brže i daju kvalitetnije rezultate, posebno sa akrilnim poboljšanjima za nokte.[traži se izvor]

Osnovni postupak uredi

Osnovni postupak manikira praktično obuhvata:
1. Čišćenje (dezinfekciona sredstva)
2. Negu (kreme, mleka, losioni)
3. Estetiku (lakovi, cirkoni, aplikacije)

 
Manikir

a sprovodi se kroz sledeće postupke:

  • ispitivanje stanja kože i noktiju
  • skidanje prethodnog laka
  • turpijanje i oblikovanje noktiju
  • mazanje ulja ili gela za zanoktice
  • kvašenje noktiju
  • potiskivanje zanoktica
  • masaža šaka
  • uklanjanje masnoće
  • lakiranje noktiju (prvi, drugi i završni sloj)
  • sušenje laka prirodnim ili veštačkim putem
  • saveti za održavanje i negovanje ruku[7]

Oblici noktiju uredi

 
Nokti u obliku "skvovala"

Postoji nekoliko oblika noktiju: osnovni oblici su bademasti, ovalni, šiljasti, okrugli, kvadratni, kvadratni ovalni, kvadratni sa zaobljenim uglovima i ravni sa zaobljenim vrhom.[8] Kvadratni ovalni oblik ponekad je poznat i kao „skvoval“; pojam nastao 1984.[9] Skvoval se smatra čvrstim oblikom, korisnim za one koji rade rukama.[10]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „What is a French Manicure?”. Wisegeek.com. 
  2. ^ „Manicure definition”. Online Etymology Dictionary. 
  3. ^ „Pedicure definition”. Online Etymology Dictionary. 
  4. ^ „Aha! Moment: The French Manicure”. Women's Wear Daily. 
  5. ^ „Orly's Jeff Pink created the French manicure nearly 30 years ago”. The National (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-09-04. 
  6. ^ „Manikir nails-mag.ru”. 
  7. ^ „Postupak manikira i pedikira”. kozmetika.edu.rs. Pristupljeno 27. 6. 2021. 
  8. ^ Elaine Almond (19. 9. 1994). Manicure, Pedicure And Advanced Nail Techniques. Cengage Learning EMEA. str. 116. 
  9. ^ Crowley, Tim (2007). "Getting Nails Into Shape", Nails, p.81. November issue Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. novembar 2020) accessed 02/15/08.
  10. ^ Alisha Rimando Botero; Catherine M. Frangie; Jim McConnell; Jacqueline Oliphant (28. 5. 2010). Milady's Standard Nail Technology. Cengage Learning. str. 217. ISBN 978-1435497689.