Marija Kulundžić
Jedan korisnik upravo radi na ovom članku. Molimo ostale korisnike da mu dopuste da završi sa radom. Ako imate komentare i pitanja u vezi sa člankom, koristite stranicu za razgovor.
Hvala na strpljenju. Kada radovi budu završeni, ovaj šablon će biti uklonjen. Napomene
|
Marija Mica Kulundžić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. maj 1916. |
Mesto rođenja | Zemun, Kraljevina Jugoslavija |
Mesto smrti | SR Jugoslavija |
Marija Mica Kulundžić (Zemun, 14. maj 1916—Beograd, 20. maj 1998) bila je srpska i jugoslovenska rediteljka lutkarstva, profesorka nemačkog jezika, pisac i dramaturg.
Biografija
urediMarija Kulundžić je rođena u trgovačkoj porodici. Bila je sestra Josipa Kulundžića, izuzetno značajnog srpskog i jugoslovenskog dramskog i operskog reditelja i teatrologa. Kako je i sama govorila, od brata je najviše naučila o režiji, kao i od Branka Gavele, koji je bio čest gost u njihovoj kući.[1] O ručnom bioskopu i pozorištu senki koje su imali u kući dok je bila devojčica, govori sa naročitim zadovoljstvom u svojoj knjizi: Zemun iz Micinog spomenara.
„...Mi deca Bežanijske ulice imali smo još jednu atrakciju: Ručni bioskop i pozorište senki. Predstave su se održavale u jednoj dvorišnoj šupi. Na naš bioskop, bili smo jako ponosni, jer su deca i iz drugih ulica dolazila da gledaju naše filmove. Na stolu je stajala manja aparatura sa jednom ručkom za pokretanje filma, koji je padao u korpu za veš...
Pozorište senki se sastojalo od jednog čaršava (ukradenog iz kuće), koji je razapet i zakucan. Iza njega je gorela sveća. Publika bi sedela na zemlji ispred platna, učesnici su bili iza i izvodili tačku senkom svoga tela. Jedno omanje zvono objavljivalo bi početak predstave i dozvolu za ulazak. Tada bi zasvirao neki stari gramofon. Bilo je to pravo pozorište senki, ponekad s govorom, a ponekad je bila to samo pantomima. Koliko je tu bilo mašte, radosti!..."[2]
Studije i umetnički uzlet u Sremskim Karlovcima
urediNa Filozofskom fakultetu u Beogradu je završila germanistiku, nakon čega je predavala nemački jezik u Karlovačkoj gimnaziji sve do 1950. godine,[3] gde je i načinila svoje prve korake u svetu lutkarstva, tačnije, 1948. godine je zajedno sa svojim učenicima osnovala Đačko pozorište lutaka.[4] Tu je u okviru Dramske sekcije postavila svoju prvu predstavu, Plavu pticu Morisa Meterlinga.[5] Iako je njen rediteljski rad u Sremskim Karlovcima trajao kratko, sećanja i impresije o svom karlovačkom lutkarskom periodu i uopšte boravku u tom mestu pretočila je u knjigu: O nekim pozorišnim događajima u Sremskim Karlovcima posle Drugog svetskog rata, koja je u Sremskim Karlovcima objaljena 1995. godine zahvaljujući Aleksandru Bikar i Marijani Gregl Bikar.[5]
Marionetsko pozorište u Beogradu
urediGodine 1950. Marija Kulundžić je postavljena za reditelja i umetničkog direktora beogradskog Marionetskog pozorišta, gde se ostvarila kroz značajan opus lutkarskih predstava i to najčešće u marionetskoj tehnici.[1]
Stvaralaštvo
urediKao stvaralac, Marija Kulundžić je ispoljila smisao za efektno korišćenje lutkarskih mogućnosti u dočaravanju zanimljivih likova i situacija, upravo deci, kako u okviru klasičnih fabula, tako i u okviru fantastičnih prizora u kojima su akteri deca ili životinje.[3]
Režirala je čak 68 predstava[6] Neke od njih su:
- Čarobnjak iz Oza - (Sremski Karlovci)[2]
- Zlatna ribica - Aleksandra Puškina (Sremski Karlovci)
- Čardak ni na nebu ni na zemlji (Sremski Karlovci)
- Predstave o životu pčele i cveta, po pesmama Jovana Jovanovića Zmaja (Sremski Karlovci)[5]
- Ivica i Marica (Sremski Karlovci[5] i Marionetsko pozorište[3]), 1951.
- Šiljin san (Marionetsko pozorište), 1952.
- Zlatan petlić (Marionetsko pozorište), 1958.[3]
Izvedene su i njene lutkarske drame:
- Jedan dan sa čika-Jovom (Pozorište „Boško Buha" Beograd), 1952.
- Nestašni zečić (Narodno pozorište „Toša Jovanović" u Zrenjaninu), 1978.
- Zabavljaju vas Pik i Fik (Malo pozorišta „Duško Radović" u Beogradu), 1989.
- Putujući komedijanti (Pozorište mladih u Novom Sadu), 1992. i dr.[3]
Na sceni njene kuće, Malog pozorišta „Duško Radović", 20. juna 1986. godine, ostvarila je zapaženu rekonstrukciju predstave: Kuku Todore, putujućeg lutkara Ilije Božića, kao svojevrsnu verziju srpskog Panča i ruskog Petruške.[1][7]
Režirala je u zemlji i inostranstvu: na scenama Zagreba, Novog Sada, Niša, Zrenjanina, Osijeka, Splita. Bila je čest gost Lutkarskog teatra „Guliver" u Varšavi.[1]
Knjige
urediAutorka je sledećih knjiga:
- Moj život sa lutkom (Sarajevo, 1988)
- O nekim pozorišnim događajima u Sremskim Karlovcima posle Drugog svetskog rata (Sremski Karlovci, 1995)[5]
- Pogled u istoriju svetskog lutkarstva (Subotica, Novi Sad, 1996)[1]
- Zemun iz Micinog spomenara (Beograd, Zemun, 2019)
Zasluge i zaostavština
uredi- Bila je istaknuti član i predstavnik Jugoslavije u: UNIMA (Union Internationale de la Marionnette - International Puppetry Association). Dugi niz godina je bila član Prezidijuma ove međunarodne lutkarske organizacije, a na Evropskom kongresu UNIMA 1984. godine u Drezdenu, proglašena je i njenim počasnim članom.[2]
- Marija Kulundžić je nosilac Plakete Bijenala jugoslovenskog lutkarstva za životno delo u lutkarskoj umetnosti, Bugojno, 1985.
- Legat Marije Kulundžić sačinjen od bogate zbirke lutaka i literature o lutkarstvu, fotografija i druge pozorišne građe u Muzeju jugoslovenskog lutkarstva, koji je zaveštala i predala 1985. godine, u potpunosti je uništen tokom ratnih razaranja u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini (1991—1994).[1][7]
- Preminula je 1998. godine i sahranjena je u rodnom Zemunu.[2]
Nagrada „Marija Kulundžić"
urediNagrada „Marija Kulundžić" Malog pozorišta „Duško Radović" dodeljuje se u kategoriji za izuzetnu autorsku kreaciju.[8]
Reference
uredi- ^ a b v g d đ Lazić, Radoslav (2013). „Glasnici istorije srpskog lutkarstva: Božidar M. Valtrović, Marija Kulundžić i Srboljub Lule Stanković”. Scena. 4: 94—96.
- ^ a b v g Kulundžić, Marija (2019). Zemun iz Micinog spomenara. Beograd: Klub matične kulture Zemuna.
- ^ a b v g d Jovanović, Raško V.; Jaćimović, Dejan (2013). Leksikon drame i pozorišta. Beograd: Prosveta. ISBN 978-86-07-01999-1.
- ^ Kulundžić, Marija (1988). Moj život s lutkom. Poslovna zajednica profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine.
- ^ a b v g d „MARIJA MICA KULUNDžIĆ Prvi koraci u lutkarstvu napravljeni u Karlovcima”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-16.
- ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2024-05-16.
- ^ a b „Marija Kolundžić”. World Encyclopedia of Puppetry Arts (na jeziku: engleski). 2016-06-28. Pristupljeno 2024-05-16.
- ^ Headliner (2016-10-24). „Dodeljene godišnje nagrade Malog pozorišta "Duško Radović"”. Headliner (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17.