Marija Kulundžić

Marija Mica Kulundžić
Lični podaci
Datum rođenja(1916-05-14)14. maj 1916.(108 god.)
Mesto rođenjaZemun, Kraljevina Jugoslavija
Mesto smrtiSR Jugoslavija

Marija Mica Kulundžić (Zemun, 14. maj 1916Beograd, 20. maj 1998) bila je srpska i jugoslovenska rediteljka lutkarstva, profesorka nemačkog jezika, pisac i dramaturg.

Biografija

uredi

Marija Kulundžić je rođena u trgovačkoj porodici. Bila je sestra Josipa Kulundžića, izuzetno značajnog srpskog i jugoslovenskog dramskog i operskog reditelja i teatrologa. Kako je i sama govorila, od brata je najviše naučila o režiji, kao i od Branka Gavele, koji je bio čest gost u njihovoj kući.[1] O ručnom bioskopu i pozorištu senki koje su imali u kući dok je bila devojčica, govori sa naročitim zadovoljstvom u svojoj knjizi: Zemun iz Micinog spomenara.

„...Mi deca Bežanijske ulice imali smo još jednu atrakciju: Ručni bioskop i pozorište senki. Predstave su se održavale u jednoj dvorišnoj šupi. Na naš bioskop, bili smo jako ponosni, jer su deca i iz drugih ulica dolazila da gledaju naše filmove. Na stolu je stajala manja aparatura sa jednom ručkom za pokretanje filma, koji je padao u korpu za veš...

Pozorište senki se sastojalo od jednog čaršava (ukradenog iz kuće), koji je razapet i zakucan. Iza njega je gorela sveća. Publika bi sedela na zemlji ispred platna, učesnici su bili iza i izvodili tačku senkom svoga tela. Jedno omanje zvono objavljivalo bi početak predstave i dozvolu za ulazak. Tada bi zasvirao neki stari gramofon. Bilo je to pravo pozorište senki, ponekad s govorom, a ponekad je bila to samo pantomima. Koliko je tu bilo mašte, radosti!..."[2]

Studije i umetnički uzlet u Sremskim Karlovcima

uredi

Na Filozofskom fakultetu u Beogradu je završila germanistiku, nakon čega je predavala nemački jezik u Karlovačkoj gimnaziji sve do 1950. godine,[3] gde je i načinila svoje prve korake u svetu lutkarstva, tačnije, 1948. godine je zajedno sa svojim učenicima osnovala Đačko pozorište lutaka.[4] Tu je u okviru Dramske sekcije postavila svoju prvu predstavu, Plavu pticu Morisa Meterlinga.[5] Iako je njen rediteljski rad u Sremskim Karlovcima trajao kratko, sećanja i impresije o svom karlovačkom lutkarskom periodu i uopšte boravku u tom mestu pretočila je u knjigu: O nekim pozorišnim događajima u Sremskim Karlovcima posle Drugog svetskog rata, koja je u Sremskim Karlovcima objaljena 1995. godine zahvaljujući Aleksandru Bikar i Marijani Gregl Bikar.[5]

Marionetsko pozorište u Beogradu

uredi

Godine 1950. Marija Kulundžić je postavljena za reditelja i umetničkog direktora beogradskog Marionetskog pozorišta, gde se ostvarila kroz značajan opus lutkarskih predstava i to najčešće u marionetskoj tehnici.[1]

Stvaralaštvo

uredi

Kao stvaralac, Marija Kulundžić je ispoljila smisao za efektno korišćenje lutkarskih mogućnosti u dočaravanju zanimljivih likova i situacija, upravo deci, kako u okviru klasičnih fabula, tako i u okviru fantastičnih prizora u kojima su akteri deca ili životinje.[3]

Režirala je čak 68 predstava[6] Neke od njih su:

  • Čarobnjak iz Oza - (Sremski Karlovci)[2]
  • Ivica i Marica (Sremski Karlovci[5] i Marionetsko pozorište[3]), 1951.
  • Šiljin san (Marionetsko pozorište), 1952.
  • Zlatan petlić (Marionetsko pozorište), 1958.[3]

Izvedene su i njene lutkarske drame:

Na sceni njene kuće, Malog pozorišta „Duško Radović", 20. juna 1986. godine, ostvarila je zapaženu rekonstrukciju predstave: Kuku Todore, putujućeg lutkara Ilije Božića, kao svojevrsnu verziju srpskog Panča i ruskog Petruške.[1][7]

Režirala je u zemlji i inostranstvu: na scenama Zagreba, Novog Sada, Niša, Zrenjanina, Osijeka, Splita. Bila je čest gost Lutkarskog teatra „Guliver" u Varšavi.[1]

Knjige

uredi

Autorka je sledećih knjiga:

  • Moj život sa lutkom (Sarajevo, 1988)
  • O nekim pozorišnim događajima u Sremskim Karlovcima posle Drugog svetskog rata (Sremski Karlovci, 1995)[5]
  • Pogled u istoriju svetskog lutkarstva (Subotica, Novi Sad, 1996)[1]
  • Zemun iz Micinog spomenara (Beograd, Zemun, 2019)

Zasluge i zaostavština

uredi
  • Bila je istaknuti član i predstavnik Jugoslavije u: UNIMA (Union Internationale de la Marionnette - International Puppetry Association). Dugi niz godina je bila član Prezidijuma ove međunarodne lutkarske organizacije, a na Evropskom kongresu UNIMA 1984. godine u Drezdenu, proglašena je i njenim počasnim članom.[2]
  • Marija Kulundžić je nosilac Plakete Bijenala jugoslovenskog lutkarstva za životno delo u lutkarskoj umetnosti, Bugojno, 1985.
  • Legat Marije Kulundžić sačinjen od bogate zbirke lutaka i literature o lutkarstvu, fotografija i druge pozorišne građe u Muzeju jugoslovenskog lutkarstva, koji je zaveštala i predala 1985. godine, u potpunosti je uništen tokom ratnih razaranja u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini (19911994).[1][7]
  • Preminula je 1998. godine i sahranjena je u rodnom Zemunu.[2]

Nagrada „Marija Kulundžić"

uredi

Nagrada „Marija Kulundžić" Malog pozorišta „Duško Radović" dodeljuje se u kategoriji za izuzetnu autorsku kreaciju.[8]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ Lazić, Radoslav (2013). „Glasnici istorije srpskog lutkarstva: Božidar M. Valtrović, Marija Kulundžić i Srboljub Lule Stanković”. Scena. 4: 94—96. 
  2. ^ a b v g Kulundžić, Marija (2019). Zemun iz Micinog spomenara. Beograd: Klub matične kulture Zemuna. 
  3. ^ a b v g d Jovanović, Raško V.; Jaćimović, Dejan (2013). Leksikon drame i pozorišta. Beograd: Prosveta. ISBN 978-86-07-01999-1. 
  4. ^ Kulundžić, Marija (1988). Moj život s lutkom. Poslovna zajednica profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine. 
  5. ^ a b v g d „MARIJA MICA KULUNDžIĆ Prvi koraci u lutkarstvu napravljeni u Karlovcima”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-16. 
  6. ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2024-05-16. 
  7. ^ a b „Marija Kolundžić”. World Encyclopedia of Puppetry Arts (na jeziku: engleski). 2016-06-28. Pristupljeno 2024-05-16. 
  8. ^ Headliner (2016-10-24). „Dodeljene godišnje nagrade Malog pozorišta "Duško Radović". Headliner (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-17.