Marko Natlačen (Manče kod Vipave, Slovenija 24. april 188613. oktobar 1942. Ljubljana) je bio slovenački političar i pravnik. Bio je ban Dravske banovine i kolaborant sa fašistima. Poznat je po recitaciji ksenofobne pesme Srbe na vrbe, koju je objavio na samom početku Prvog svetskog rata. U Drugom svetskom ratu je zbog kolaboracije bio likvidiran od strane slovenačkih komunista.

Marko Natlačen
Natlačen 1939
Lični podaci
Datum rođenja(1886-04-24)24. april 1886.
Mesto rođenjaManče, Austrougarska
Datum smrti13. oktobar 1942.(1942-10-13) (56 god.)
Mesto smrtiLjubljana, Kraljevina Italija
NarodnostSlovenac
Religijakatolik
UniverzitetPravni fakultet u Beču
Profesijaadvokat, politik
Porodica
SupružnikVida Kos (1912-1914)[1]
Antonija Vilfan (1916)
Deca8
Politička karijera
Politička
stranka
Slovenska ljudska stranka (SLS)

Biografija uredi

Rođen je 24. aprila 1886. u vipavskoj dolini u selu Manče (tada opština Goče) ocu Petru (1834-1911) i majci Jožefi, devojačko prezime Rener, (1833-1907). Još isti dan je kršten kod župnika Janeza Hladnika. Bio je jedan od devotoro dece od kojih su tri umrla u djetinstvu. Porodica je bila siromašna i bavila poljoprevredom. [2] Prvi razred je verovatno završio u goškoj jednorazrednoj školi, koja je otvorena 1851. Kao nadaren učenik nastavio je četvororazrednu školu u Vipavi. U toj školi bio je član „Marijine družbe za đake”, kojeg je vodio kapelan i kasniji škof Janez Gnidovec.


U Beču završio je pravni fakultet (1907-1912), od školske godine 1909./10 primao je Knafljevu stipendiju [a][3]. Bio je predsednik Slovenačkih studenata (1908-1910) i predsednik/član akademskog društva „Danica”, čiji je moto bio „Sve za veru, dom i cara” [3] . Za vreme studija ostao je bez roditelja; mama je preminula 1907, otac 1911. Nakon završetka studija 1912. u Beču obavljao je jednogodišnju obaveznu praksu za advokata. Nakon toga otišao je u Ljubljanu, gde je radio kao advokat.

Na dan objavljenja rata Austrougraske prema Srbiji, 28. jula 1914, ispred kranjskog deželnog dvora (danas Univerzitet u Ljubljani) u centru Ljubljane, držao proaustrijski "patriotski" govor („Šesto godina je naš slovenački narod pod žezlom slavne hapsburške monarhije.”)[4] i obračunavao sa Kraljevinom Srbijom. Taj govor, gde je citirao i huškašku pesmu Bojni grom je bio osuđen od njegovih drugara i (verovatan) razlog da 1929 nije bio imenovan za bana Dravske banovine.[5]

Za vreme Kraljevine Jugoslavije od 26. januara 1933 do oktobra 1934 (21 meseci) bio je konfiniran u Bosni (Bileća, Sarajevo, Gacko).[6]

Bio je član Slovenačke narodne stranke (SLS). Bavio se problematikom komunizma, kome se suprostavljao. Na dan agresije nacista i fašista na Jugoslaviju, 6. aprila 1941. ustanovio je Narodni savet za Sloveniju, čiji cilj je bio saradnja sa okupatorom za što manji broj žrtva u narodu. Napisao je i pohvalni članak Musoliniju, koji je bio objavljen u Slovencu.

Zbog kolaboracije likvidiran je po nalogu Komunističke partije Slovenije, a atentat je izvršio partizan Franc Stadler 13. oktobra 1942.[7] Italijani su u znak odmazde za Natlačenovu smrt streljali 24 taoca.[8] Njegove posmrtne ostatke je posle Drugog svetskog rata tadašnja vlast prebacila na nepoznato mesto. Sahrana na ljubljanskim Žalama je bila, posle sahrane dr. Antona Korošeca, masovna žalna manifestacija na koju je došlo oko 5000 ljudi.[9]

Incijativa za podizanje spomenika uredi

U oktobru 2007. godine došlo je do provokativne incijative za podizanje spomenika u njegovom rodnom selu Manče. Zbog oštrog suprostavljenja javnosti taj čin nije bio sproveden.

Reference uredi

  1. ^ Umrla 1914.
  2. ^ Čepič 2012, str. 20.
  3. ^ a b Čepič 2012, str. 23.
  4. ^ Čepič 2012, str. 41.
  5. ^ Pleterski 1971, str. 21.
  6. ^ Čepič 2012, str. 25.
  7. ^ Čepič 2012, str. 30.
  8. ^ Tomasevich 2002, str. 98.
  9. ^ Svobodna Slovenija: 3. 20. 10. 1942.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Napomene uredi

  1. ^ Stipendija je dodelio akademski senat bečkog fakulteta, prema zavetu teologa Luke Knaflja, koji je imovinu prepisao za stipendiranje

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi