Majda Potokar
Majda Potokar (Ljubljana, 1. mart 1930 — Ljubljana, 25. mart 2001) bila je slovenačka i jugoslovenska pozorišna i televizijska glumica.
Majda Potokar | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. mart 1930. |
Mesto rođenja | Ljubljana, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 25. mart 2001.71 god.) ( |
Mesto smrti | Ljubljana, Slovenija |
Zanimanje | glumica |
Veza do IMDb-a |
Biografija
urediRođena je 1. marta 1930. godine u Ljubljani, Slovenija. Otac joj je bio glumac, Lojze Potokar.
Završila je Akademiju za pozorište, radio, film i televiziju u Ljubljani. Diplomirala je 1952. godine i postala član Slovenačkog Narodnog pozorišta ljubljanske „Drame“.[1] U slovenačkom pozorištu ostala je da radi do penzije 1990. godine.
Radila je sa mnogim slovenačkim režiserima. Najviše je sarađivala sa Francom Štiglicom u čijim je filmovima igrala. Glumila je uloge složenih karaktera ženskih sudbina klasičnog i modernog dramskog repertoara.
Zahvaljujući melodičnom glasu, dobijala je mnogobrojne uloge u radio dramama.[2]
Umrla je 25. aprila 2001. godine u Ljubljani.
Karijera
urediČetiri decenije bila je član ljubljanskog Narodnog pozorišta „Drama“. Raznolikost uloga u kojima je igrala, impresionirala je publiku. Ostala je zapamćena kod različitih generacija zahvaljujući raznovrsnoti likova koje je igrala. Uloge poput Micke u „Kranjskoj komediji“, Elektre u „Orestijadi“, Kordelije u „Kralja Lira“, Gertrude u „Hamletu“, Ane u „Dnevniku Ane Frank“ donele su joj slavu.[3]
Talenat i umetničku kreativnost dokazala je u ulogama slovenačkog filmskog stvaralaštva 1948. godine. Među napopularnijim filmovima bili su „Ne plači“, „Petar“, „Crvene uši“, „Ovo je Vipers“ i „Kada su sazrele jagode“.
Dobila je najveće priznanje za glumačka ostvarenja u Sloveniji. Zbog svojih individualnih i kreativnih snaga iznad proseka pozorišnih ostvarenja, zauzimala je jedno od prvih mesta pozorišnih umetnika. Talenat Majde Potokar ogledao se boljom glumom u drami nego u komediji i tragediji, što se nije moglo često videti na sceni. Karakteristačna je bila po svojoj prefinjenosti, osećaju za meru, osetljivosti i umetničke odgovornosti. Bila je u stanju da „oživi“ čak i male uloge.
Nagrade
uredi- Zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli 1963. godine
- Zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli 1965. godine
- Nagrada „Nedelje jugoslovenskog radija“ 1969. godine
- Srebrna arena na Filmskom festivalu u Puli 1971. godine
- Carica Teodora u Nišu 1971 za ulogu EFE u Crvenoj klasi
- Nagrada za glumicu godine na Filmskom festivalu u Celju za ulogu u filmu Rozi 1977. godine
- Nagrada Filmskog Festivala u Celju 1983. godine, uloge u otporu filma hronike „Prepoznavanje Metode Bađura“
Najznačajnija nagrada koju je dobila — Borštnikov prsten 1985.[4]
Filmografija
uredi- „Na svojoj zemlji“ (1948)
- „Tri priče “(1955)
- „Samorastniki“ (1963)
- „Ne plači, Petre“ (1964)
- „Lažov“ (1965)
- „Crvene uši“ (1970)
- „Poslednja stanica“ (1971)
- „Begunac“ (1973)
- „Ova godina“ (1977)
- „Kao zrele jagode“ (1978)
- „Istraživanja“ (1979)
- „Nasleđe“ (1984)
- „Naš čovek“ (1985)
- „Vreme bez bajki“ (1986)
- „Leto u školjci“ (1986)
- „Ljubav Blanke Kolak“ (1987)
- „Proleće u školjki 2“ (1988)
- „Veštački raj“ (1990)
- „Srčna dama“ (1991)
- „Triangle “(1991)
Izvori
uredi- ^ SNG Drama
- ^ Život Majde Potokar
- ^ Poznata pozorišna dela
- ^ „Borštniktove nagrade”. Arhivirano iz originala 19. 05. 2017. g. Pristupljeno 08. 05. 2016.