MiG-19 (rus. Микоян и Гуревич МиГ-19) je bio sovjetski lovački avion iz perioda 1950-ih godina. Konstruisan je u projektnom birou Artjoma Mikojana i Mihaila Gurjeviča.

MiG-19
MiG-19 bugarskog ratnog vazduhoplovstva u muzeju. Vjerovatno MiG-19PM.
Opšte
Zemlja porekla Sovjetski Savez
ProizvođačMikojan
Prvi let18. septembar 1953

Razvoj uredi

 
Jedna od prvih slika MiG-19 objavljena na Zapadu.

Iako uspješan, MiG-17 je bio samo unaprijeđeni MiG-15 i krajem 1940-ih godina konstruktorski biro MiG je dobio zadatak da počne sa dizajnom novog lovca, na lični Staljinov zahtjev. Naređeno je da se koristi Mikulin AM-5 motor. Poslije padanja Mikulina u nemilost kod Staljina, AM-5 je dobio ime po pravom konstruktoru motora, Tumanskom. Pošto u to vrijeme u SSSR nije postojao mlazni motor dovoljne snage, dva motora su postavljena u zadnji dio trupa, čime je obezbijeđen dovoljan potisak.

Prvi let prototipa je izveden 18. septembra 1953. godine. U drugom letu je premašena brzina zvuka.

Avion je ušao u serijsku proizvodnju 1955. Primljen je prvobitno u službu kao lovac MiG-19P i bio je prvi sovjetski avion brži od zvuka u horizontalnom letu. Međutim, došlo je do čitavog niza udesa i avion je povučen iz jedinica. Ispitivanja su pokazala da je potreban redizajn da bi se poboljšala stabilnost i uklonili drugi problemi. Promjene su uključivale novi horizontalni stabilizator koji se pomjera kao cjelina, izmjene na kontrolama leta i sistemima aviona, i ugradnja motora Tumanski RD-9B.

Novi avion pod oznakom MiG-19S se pokazao uspješnim. Proizvedeno je ukupno 2,172 aviona, ne računajući kineske verzije. Isporuke su vršene od 1955. do 1959. u SSSR, mnogo duže u Kini, pretpostavlja se do 1986. MiG-19 proizveden u Kini pod oznakom J-6 je predstavljao glavnu snagu kineskog RV sve do 1990-ih godina.

Glavne verzije:

  • MiG-19S i MiG-19S, dnevni lovci bez radara, naoružanje topovi 30 mm
  • MiG-19PF, sa radarom za dejstva po svakom vremenu, topovi
  • MiG-19PM, sa raketama vazduh-vazduh i radarom umjesto topova

Sovjetski avioni su korišteni u Čehoslovačkoj pod oznakom S-105 i Poljskoj kao LIM-7.

 
MiG-19 u muzeju USAF-a.

Kina je počela primati sovjetske avione krajem 1950-ih i proizvodna linija je takođe uspostavljena za MiG-19. Kinezi su napravili nekoliko hiljada aviona pod svojim oznakama Šenjang J-6 (za izvoz F-6):

  • J-6 (MiG-19S i SF)
  • J-6A (MiG-19PF)
  • J-9B (MiG-19PM)
  • J-6C, poboljšana kineska verzija J-6
  • J-6Xin, poboljšani J-6A s kineskim radarom
  • J-6 III, koji je razvijen u Nančang A-5 i Q-6 jurišni avion
  • JJ-6, dvosjed za obuku, prodat Pakistanu kao FT-6
  • JZ-6, lovac-izviđač.

U borbi uredi

Tokom službe u sovjetskom RV i RV istočnoevropskih zemalja, MiG-19 je često korišten za presretanje zapadnih aviona. Prvi susret sa Lokid U-2 izviđačkim avionom je zabilježen 1957. MiG-19 se nije mogao popeti na potrebnu visinu za obaranje U-2. Kada je U-2 Gerija Paversa (Gary Powers) oboren 1960. raketama S-75 Dvina (SA-2) iznad SSSR, greškom je oboren i MiG-19 koji je pokušavao da ga presretne. Pilot Sergej Safronov je ubijen.

U drugom incidentu 1960, MiG-19 je oborio američki RB-47 H Stratodžet iznad Arktika. 1964. je oboren trenažni T-39 Sejbrlajner iznad DDR.

Vijetnamski rat uredi

Većina aviona MiG-19 sjevernovijetnamskog vazduhoplovstva su bili avioni kineske proizvodnje Šenjang J-6. Međutim, izgleda da je značajniji broj aviona primljen tek kasnije tokom rata, pa su uglavnom MiG-17 i MiG-21 primljeni od SSSR korišteni u vazdušnim borbama. MiG-19 je oborio F-104 Starfajter 1965. godine, a američki pilot je zarobljen. Ukupno je sjevernovijetnamsko RV oborilo 3 aviona F-4 fantom svojim lovcima MiG-19. Po američkim podacima, 10 MiG-19 je oboreno tokom rata.

Kina uredi

Do incidenata između Kine i Tajvana je dolazilo više puta. Po nepotvrđenim tajvanskim podacima 1967. je u sukobu 12 J-6 i 4 F-104 Starfajtera oboreno 2 J-6.

Tokom rata u Vijetnamu, nekoliko američkih aviona je oboreno od kineskih MiG-19 (J-6) po ulasku u kineski vazdušni prostor. Tokom kinesko-vijetnamskog rata, oboren je bar jedan kineski J-6.

Bliski istok uredi

1962. egipatski MiG-19 su korišteni za napade na zemaljske ciljeve tokom građanskog rata u Jemenu. Prva zabilježena vazdušna borba je bila 29. novembra 1966. između izraelskih Miraža III i egipatskih MiG-19. Po izraelskim tvrdnjama oborena su 2 MiG-19. Većina egipatskih i sirijskih aviona MiG-19 je uništena na zemlji tokom iznenadnog izraelskog napada na aerodrome, tokom arapsko-izraelskog rata 1967. Izraelci su imali respekt za avion MiG-19 zbog njegovog jakog topovskog naoružanja i dobrih letnih osobina.

Preživjeli egipatski avioni su prikupljeni, i neki drugi dobavljeni iz arapskih zemalja. Tokom rata iscrpljivanja 19. maja 1969. egipatski MiG-19 je oborio izraelski Miraž III sa topovima.[1]

Irak je koristio MiG-19 protiv Kurda tokom 1970-ih. Tokom iračko-iranskog rata obje strane su kupile J-6 od Kine.

Pakistan uredi

Najznačajnije borbe za MiG-19 su se odigrale tokom indijsko-pakistanskih ratova 1965. i 1971. Pakistan je dobavio avione J-6 iz Kine tokom rata 1965. i koristio ih je pod oznakom F-6. U ratu 1971. njima je po pakistanskim tvrdnjama oboreno 10 indijskih aviona uz gubitak 4 F-6. Indijci opovrgavaju ove brojke.

Kako bilo, Pakistanci su smatrali ovo potvrdom korisnosti MiG-19 i povećali su broj svojih aviona. Naoružali su ih američkim raketama vazduh-vazduh AIM-9 Sajdvajnder. Tokom sovjetske okupacije Avganistana, F-6 su često presretali sovjetske avione koji su ulazili u pakistanski vazdušni prostor. Avioni F-6 su rashodovani tek 2002.

Afrika uredi

Tanzanija je koristila MiG-19S tokom rata sa Ugandom 1978. i 1979. Sudan je avione koristio za zemaljske napade na ustanike na jugu zemlje, i bar jedan je oboren. Somalija je koristila F-6 protiv ustanika i Etiopije tokom 1980-ih.

Korisnici uredi

Karakteristike (MiG-19S) uredi

 
Projekcije aviona MiG-19.

Vrsta aviona: lovački avion

  • Posada: jedan
  • Prvi let prototipa: 1953.
  • Uveden u upotrebu: 1955.
  • Kraj upotrebe:
  • Konstruktor: konstrukcioni biro Mikojan i Gurjevič

Dimenzije

  • Dužina: 12.5 m
  • Raspon krila: 9.2 m
  • Visina: 3.9 m
  • Površina krila: 25 m²
  • Aeroprofil krila:

Mase

  • Prazan: 5447 kg
  • Opterećen: kg
  • Najveća poletna masa: 7560 kg

Pogonska grupa

  • Motori: dva mlazna, Tumanski RD-9B, svaki potiska 31900 N (oko 3130 kilograma)
  • Odnos potisak/težina: 0.86

Letne osobine uredi

  • Najveća brzina: 1455 km/h
  • Krstareća brzina: km/h
  • Radijus dejstva: 2200 km (maksimalno)
  • Najveći dolet: km
  • Operativni vrhunac leta: 17500 m
  • Brzina penjanja: 180 m/s

Naoružanje uredi

  • Streljačko: 2 ili 3 topa NR-30 kalibra 30 mm. Verzije sa raketama nisu imale topove, već 4 projektila vazduh-vazduh, često K-13 sa infracrvenim samonavođenjem
  • Bombe i rakete: do 250 kg

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi