Miloš Gilić Mićo (Vilac, kod Podgorice, 1918Velmej, kod Ohrida, 29. april 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

miloš gilić
Miloš Gilić
Lični podaci
Datum rođenja(1918-00-00)1918.
Mesto rođenjaVilac, kod Podgorice, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti29. april 1944.(1944-04-29) (25/26 god.)
Mesto smrtiVelmej, kod Ohrida, Kraljevina Albanija
Profesijastudent tehnike
Delovanje
Član KPJ od1937.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Biografija uredi

Rođen je 1918. godine u selu Vilac, kod Podgorice, u plemenu Bratonožići. Poticao je iz siromašne seljačke porodice. Prve dane svog detinjstva proveo je u rodnom selu, a kasnije se sa roditeljima preselio u Vitomiricu, kod Peći. Osnovnu školu završio je u Vitomirici, a gimnaziju u Peći.[1]

Još kao učenik gimnazije priključio se omladinskom revolucionarnom pokretu. Posebno se isticao u povezivanju školske i seoske omladine. Nako odlaska u Beograd, gde se upisao na Tehnički fakultet, aktivirao se u studentskom revolucionarnom pokretu, a 1937. godine je primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Bio je jedan od organizatora i aktivnih učesnika mnogih demonstracija studenata Beogradskog univerziteta, ali i štrajkova beogradskih radnika. Bio je aktivan u širenju letaka i revolucionarne štampe, među omladinom i propagiranju komunističkih ideja.[1]

Bio je učesnik poznatih demonstracija u Peći, 1940. godine. Zbog svoje revolucionarne aktivnosti, bio je zabeležen u policijskoj arhivi, pa je često bio hapšen i proganjan. Neposredno pred početak Drugog svetskog rata, 1941. godine bio je izabran za člana Mesnog komiteta KPJ za Peć. Nakon okupacije Jugoslavije, radio je na pripremanju naroda za oružani ustanak. Posebno se angažovao na stvaranju prvih borbenih i diverzantskih grupa i njihovom osposobljavanju za oružanu borbu. Pored toga, radio je i na organizovanju sakupljanja pomoći za internirane pripadnike Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) i njihove porodice.[1]

Početkom 1942. godine bio je izabran za sekretara Sreskog komiteta KPJ za Peć. Kao sekretar aktivno je radio na jačanju i učvršćivanju partijskih organizacija na teritoriji Pećkog sreza, kao i širenju Narodnooslobodilačkog pokreta na Kosovu i Metohiji. Juna 1942. godine bio je uhapšen i zatvoren u zatvoru u Peći. Tokom istrage, bio je strahovito mučen, ali nikoga nije odao. S grupom uhapšenih pripadnika NOP-a, iz pećkog zatvora bio je prebačen u koncentracioni logor u Tirani. Odatle je početkom 1943. godine je prebačen u zatvor u Prizrenu.[1]

I pored teških uslova u zatvorima i logoru, bio je veoma aktivan među zatvorenicima i logorašima. Zajedno s grupom zavorenika, članova i simpatizera NOP-a, u noći 25. marta 1943. godine je uspeo da pobegne iz zatvora, kroz kanal koji su prokopali ispod zatvorskih zidina. Nakon bekstva iz zatvora, nastavio je da aktivno radi na jačanju oružane borbe, kao i partijskih organizacija. Uskoro potom je bio izabran za člana Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju.[2]

Kao istaknuti partijski rukovodilac i organizator oružane brobe, bio je upućen u Makedoniju, da tamo pomogne u radu. Najpre je boravio u Malesiji, u oblasti Debarca, u zapadnoj Makedoniji. Tamo je aktivni radio na organizovanju oružane borbe, a potom je bio postavljen za političkog komesara Grupe kosovsko-metohijskih bataljona. Pored učešća u oružanim borbama, gde se isticao hrabrošću, dosta je politički radio među borcima i narodom — objašnjavao im je ciljeve Narodnooslobodilačkog pokreta, a posebno politiku bratstva i jedinstva među Srbima, Crnogorcima, Albancima i Turcima na Kosovu i Metohiji i Makedoniji.[2]

Poginuo je 29. aprila 1944. godine prilikom napada bugarskih jedinica iz Ohrida i Resena na Prvu makedonsko-kosovsku brigadu u blizini sela Velmeja.[2]

Ukazom predsednika Federtivne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[2]

Reference uredi

Literatura uredi