Mihailo i Evtihije Astrapa
Mihailo i Evtihije Astrapa iz Soluna su glavi slikari dvorske radionice kralja Stefana Uroša II Milutina (1282-1321) za koga srpski letopisi vele da je vladao 40 godina i podigao 40 crkava u Srbiji, ali i van nje, od Svete Gore, Soluna i Carigrada do Svete zemlje.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1e/The_Presentation_of_the_Mother_of_God_in_the_Temple%2C_Church_of_St._Joachim_and_Anne%2C_King%27s_Church_in_Studenica%2C_1313-14.jpg/300px-The_Presentation_of_the_Mother_of_God_in_the_Temple%2C_Church_of_St._Joachim_and_Anne%2C_King%27s_Church_in_Studenica%2C_1313-14.jpg)
Astrape su oslikali Bogorodicu Ljevišku u Prizrenu, Kraljevu crkvu u Studenici, Staro Nagoričino, Gračanicu, Svetog Nikitu kod Skoplja i još neke kraljeve zadužbine. U duhu epohe su ostvarili dela u stilu koji se naziva narativnim, a podrazumeva jasno i čitljivo prenošenje tekstualnog uzorka na sliku, veliki bpoj figura u pokretu, unošenje predmeta suvremene materijalne kulture u scenu, kompleksnu slikanu arhitekturu kao i realno viđenje događaja. Slikarstvo prve dve decenije XIV veka zasnovano je na renesansi Paleologa, a u odnosu na prve spomenike ukazuje na klasicizam, iako trajni istočnik ostaje težnja da se ilustruje i dosledno ostvari naracija.
Reference
uredi- Zečević, E., Popović, B. (2013-2014): Izložba „Zaveti i poruke. Stefan Nemanja – devet vekova“, Narodni muzej u Beogradu