Mihrimah-sultanija (ćerka Murata III)
Mihrimah-sultanija (tur. Mihrimah Sultan) je bila najstarija ćerka Murata III i Safije-sultanije.
Mihrimah-sultanija | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1564 |
Mesto rođenja | Manisa, Osmansko carstvo |
Datum smrti | oko 1612 (starost 47–48) |
Mesto smrti | Istanbul, |
Grob | Aja Sofija |
Porodica | |
Supružnik | Ahmet-paša (v. 1604) |
Roditelji | Murat III sultanija Safije |
sultanija Osmanskog carstva |
Život i smrt
urediMihrimah-sultanija je dobila je čast u ime ćerke Sulejmana Veličanstvenog, koju je njen otac veoma poštovao.
Neki istoričari su ranije pogrešno nagađali da je rođena 1592. godine[1], međutim, Osmanski registar ukazuje da je 1595. godine, kada joj je otac umro, bila njegovo najstarije dete i najstarija ćerka[2], što i ukazuje da je bila ćerka Safije-sultanije. Rođena je najkasnije 1565. godine.
Mihrimah je, prema izveštajima ambasadora bila pogrbljena, što je dovelo do toga da prvi put bude verena sa 26 godina u avgustu 1590. godine za Sijavuš-pašu, muža njene tek preminule tetke Fatme-sultanije. Rečeno je da je ovaj brak trebao da učvrsti Sijavuš-paši mesto Velikog vezira. Zaruke su trajale do 1593. godine, kada je Sijavuš-paša konačno odbio da oženi Mihrimah. Ovo odbijanje je protumačeno kao uvreda, gde je nakon toga sultanija Safije urgirala da Sijavuš-paša bio razrešen mesta Velikog vezira i penzionisan iz politike.[3][4]
Nije poznato da li je Mihrimah-sultanija bila udavana tokom vladavine svog brata Mehmeta III.
Jedini poznat brak sultanije Mihrimah odvio se 1604. godine, kada ju je bratanić Ahmet I udao za konjušara Ahmed-pašu[5][6]. Početkom 1610-ih je preminula, a njen suprug je ponovno oženjen njenom polusestrom Fahrihan-sultanijom 1613. godine[7].
Umrla je u Istanbulu i sahranjena je u Aja Sofiji.[8]
Reference
uredi- ^ Öztuna, Y. (1986). Osmanli devleti tarihi. Kültür yayınları serisi. Faisal Finans Kurumu. str. 306.
- ^ Sakaoğlu 2015.
- ^ Pedani, M.P. (2000). Safiye's Household and Venetian Diplomacy. Turcica, 32, p. 29.
- ^ Girolamo Capello (1600). Relazioni degli ambasciatori Veneti al senato, p. 412.
- ^ Alderson 1956, table XXXII.
- ^ Sicill-i Osmani I, str. 230
- ^ Efendi, A.; Yılmazer, Z. (2003). Topçular Katibi ʻAbdülkādir (Kadrı) Efendi Tarihi: metin ve tahlıl. Publications de la Société d'histoire turque. Türk Tarih Kurumu Basımevi. str. 624. ISBN 978-975-16-1585-5.
- ^ Süreyya, 1 Cild 1996.